Da smo u Americi, pa još k tome malo maštovitiji i da ga ne znamo otprije, Dragu Diklića u njegovoj 74. godini mogli bismo zamisliti i kao ostarjelog mafijaškog bossa kakvi su se 50-ih godina po glamuroznim dvoranama najprestižnijih hotela Las Vegasa, Havane i Los Angelesa motali oko Franka Sinatre. U hrvatskoj realnosti, Drago Diklić je fini zagrebački gospodin, purger s neodoljivom zagrebačkom šprehom koji na pitanje kako je, odgovara “zamalo savršeno jer sam baš tak odlučil”, pasionirani igrač bridža kojim krati umirovljeničke dane, ali i gotovo jedina živuća poveznica hrvatske (pop) kulture s naslijeđem Franka Sinatre.
Kako je napokon dočekao Porina za životno djelo i kako među nama već godinama nema Ive Robića, možemo reći - valjda se Stjepan Jimmy Stani...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....