Biciklističkom stazom u šumi Gorskog kotara šetale su se dvije mlade Francuskinje sa štapovima, očito spremne uživati u cjelodnevnoj avanturi u prirodi. Zrak je ovdje čist, šuma je ugodna i prohladna, i dok nam pod gumama škripe sitni kamenčići, ostavljamo Francuskinje iza sebe. Osim motorne pile negdje daleko, ništa se ne čuje.
Skrivene u njedrima Gorskog kotara, biciklističke staze, koje su se ovdje protegnule čak 260 kilometara i postale žilama unutar šuma, oko jezera, rijeka i prirodnih ljepota, rute su kojima je već toliko puta prošao Bojan Šenkinc, glavni promotor cikloturizma u neotkrivenom goranskom kraju.
Delnice su tako blizu Zagreba, ali i dalje tako zaboravljene, osim za one rijetke, istinske zaljubljenike u prirodu koji ovamo dolaze zato što znaju kakve će dragulje naći i koliko će im tijelo cijeniti šetnju kroz šumu i boravak na zraku što liječi.
Dok se vozimo Lujzijanom - Lujzinskom cestom koja je građena početkom 19. stoljeća i bila najmodernija planinska prometnica u Europi u svoje vrijeme, a danas je cesta koja spaja razna sela Gorskog kotara i vijuga između brda i uspona, Šenkinc, naš domaćin koji će nam pokazati sve ono što ovdje privlači sportaše, rekreativce i bicikliste, kaže da je ovo “cesta divlje romantike”. I zaista jest. U njoj su nedavno uživali Kinezi iz Hong Konga koji su ovamo došli vidjeti prirodu i nacionalne parkove, ali neizbježno i - voziti bicikl.
Bojan i njegova supruga Mirela, koji su prije nekoliko godina počeli sa zaista ambicioznom promocijom cikloturizma u ovim područjima, i sami žive pravi sportski život. Upravo su se vratili s godišnjeg odmora na Hvaru, gdje nisu mirovali ni trenutka, a, kako kaže Tanja Augustinović iz Turističke zajednice Kvarnera, zadužena za ovo područje, baš ljudi koji aktivno provode odmor, koji ne ljenčare, imaju brojne uspomene i one im drže baterije napunjene i duboko u jesen i zimu, kada se godišnji odmor čini tako dalekim.
U tom smislu Gorski kotar još je mjesto kroz koje se prolazi, jer se još nije potpuno otkrilo svojim gostima. Ovo je stidljiv kraj, koji polako, sloj po sloj, pokazuje svoje bogatstvo. Primjerice, spilju Vrelo pokraj Fužina, u kojoj upravo oveća skupina Talijana razgledava sve ono što je voda izdubila i uljepšala u svojoj utrobi.
Pred nama se pružaju spektakularni krajolici, pred drvenim kućicama kosih krovova sjede ljudi i uživaju u danu, a cesta se diže i spušta dok se vozimo prema Nacionalnom parku Risnjak. Gorski kotar svoju će turističku ponudu pokrenuti - biciklističkim gumama, i to uzbrdo.
Cikloturizam je budućnost i zbog toga što se u EU sve više ulaže u korištenje bicikla kao prijevoznoga sredstva u svakodnevnom životu. Oko 30 milijuna ljudi u Europi više puta u tjednu vozi bicikl, a u Njemačkoj 10 posto ukupnoga javnog prijevoza odvija se biciklom, pa zahvaljujući tim brojkama, rastu i mogućnosti takve vrste turizma. Gorski kotar je u tome vidio svoju priliku, a pokazalo se da projekti koji u svoju ponudu uključuju bicikl i bicikliranje uvijek imaju dobru perspektivu i za financijsku pomoć.
Goranska biciklistička transverzala osmišljena je kroz ukupno sedam etapa biciklističkih staza - one kraće imaju 26 kilometara, najdulje 43 kilometra. Označene su i tematski su različite, baš kao i po zahtjevnosti. Neke su baš za polagano uživanje u vožnji kroz šumu, uz potrebu povremenog dodatnog truda da se pedalira uzbrdo, ali ništa što bi iziskivalo pretjerani napor. Biciklistička staza Leska jedna je od lakših, počinje na ulazu u Nacionalni park. Na panoima sa strane ispisani su podaci o Risnjaku: tko su bili istraživači planine, kolika joj je površina, kakva joj je vegetacija, koje životinje nastanjuju ove šume...
“No, nema straha od medvjeda”, objašnjava nam Bojan Šenkinc, “jer kad čuje ljude, medo radije bira osamu.”
(...)