Agrokor je država u državi, a Atlantic njegova autonomna pokrajina. Hoće li se sad promijeniti bazični odnos te dvije korporacije pošto je Emil Tedeschi kupio Droga Kolinsku, pa postao nacionalni “numero due”, s konsolidiranim prihodom od 600 milijuna eura? Znači li ta da se Emil (43) gura i pokušava emanicipirati od samog Ivice Todorića (58)?
Sjajna pašteta
Prihod nekog poduzeća nije isto što i njegova vrijednost, pogotovo ako novcem jednoga kupuješ drugo, ali ovom je akvizicijom mladi biznismen doista demonstrirao inicijativu, vigor, pa pretekao mnoge umorne pretvorbene tajkune koji su se već ispucali i nema sumnje da je on čovjek pred kojim stoji budućnosti, ali o tome da bi kraj živog Todorića netko ovdje zaigrao solo-kombinaciju, nema, naravno, ni govora.
I Droga Kolinska oslanjat će se kao i Atlantic na Konzumovu trgovačku mrežu. Emil ima samo jaku distribuciju, ne i dućane. Kupio je, doduše, Dietpharm i mali lanac apoteka u kojima dila suplemente, OTC-robu (over the counter, lijekove koji se prodaju bez recepta), a istodobno kapitalno je povezan sa zatvorenim fondom koji je ušao u Agrokorov drogerijski lanac Cosmo. No, to nije ondje puno promijenilo stvari, osim u pogledu financijskih odnosa.
Znači, glavni posao ide kao i prije - Atlanticovi uvozni artikli (Wrigley gume za žvakanje i ostala ponuda koja okružuje svaku Todorićevu blagajnu), vlastiti brend, Cedevita, te novi proizvodi pet slovenskih tvornica koje je Emil kupio za 382 milijuna eura, stavljat će se i dalje na police crveno-zelenog lanca.
Droga Kolinska pravi je dragulj, prva regionalna multinacionalka, u kojoj je engleski službeni jezik, a jedan od najvažnijih direktora - srpski tajkun Slobodan Vučičević od kojega je Igor Bavčar, raniji vlasnik, odnosno direktor Istra Benza kupio njegov uhodan brend Grand kafu. Imaju osim toga Barcaffe, Cocktu, Donat, fenomanalnu Argetu i srpsku tvornicu Soko Štark koja proizvodi Smoki. To su najjači brendovi na području bivše Juge, a Cockta je u Sloveniji jača i od Coca-Cole - jedinstven primjer u svijetu da neka domaća soda-pop na lokalnom tržištu porazi najveću globalnu mrku!
Gospon otac
A ono što se može napraviti na jednom mjestu, može i drugdje - to je osnovna šema globalizacije - pa nema razloga da se bezalokoholno piće s okusom šipka, zdravije od američkog napitka, ne razvije poput Orangine. I Red Bull je austrijski, pa je zauzeo svijet - to nisu nemoguće stvari! Argeta - pašteta od tune - ide sjajno u Kanadi, gdje ima istog distributera kao i Kraš, a proizvodi se u Sarajevu, u hipermodernoj tvornici…
Ukratko, kad su Drogu Kolinsku kupovali, dobro su znali zašto daju pola milijarde dolara. Sigurno to nisu učinili samo da zeznu Podravku, koja, međutim, ovim ulazi u ozbiljan srednjoročni problem - njeni staromodni proizvodi tući će se na policama s Atlanticovim, firmom koja je puno bliža Todoriću, pa je samo mala promjena uvjeta poslovanja dovoljna da koprivničku kuću navede da se preda i proda, u kojem bi slučaju veliki hrvatsko-jugoslavenski prehrambeni zaibatsu (ujedinjena fronta kompanija) dobio sasvim drukčiju specifičnu težinu!
No, to su vizije, a stvarnost je kriza. Ona najmanje pogađa agilne, sposobne, one s vizijom i energijom, koji u poslu nalaze glavni izazov… Emil Tedeschi je upravo takv tip; u biznisu od dvadeset i druge, kad je ušao u posao s ocem, starim gospodinom Svetom Tedeschijem, a zatim tatu postavio za počasnog predsjednika i preuzeo obiteljsku firmu, pa je od relativno beznačajne tvrtke uzdigao na sadašnju razinu, s tim da se pritom nije morao izložiti uobičajenim neugodnostima koje čovjek ima da zaradi prvi milijun - umjesto njega, to je napravio tata, dobar prijatelj hrvatskog Anatolija Čubajsa, privatizacijskog maga dr. Franje Gregurića.
Sestra potpredsjednica
Emil ima stariju sestru Ladu, koja je završila milansku uglednu poslovnu školu Bocconi, pa se u Italiji i udala, a onda vratila pa postala potpredsjednica tvrtke kod brata koji ima samo gimnaziju (šuvarica u Križanićevoj, Centar za kulturu). No, kod Tedeschijevih vlada strog patrijarhalni poredak - Sveto je kći silno volio, ali sina su roditelji držali kao domaće božanstvo.
Dalmatinska familija
To je svojstveno tim dalmatinskim familijama (oni su s Korčule), pa je sin točno znao što mu je misija (uspjeh), što mjera (do neba), pa su neizmjerna očekivanja urezala boru od mrštenja na njegovu inače besprijekornu facu naočitog, visokog frajera, bivšeg košarkaša, koji je od osamnaeste vozio Porsche, a poslije putovao privatnim avionom. Oženio se, dobio dvoje djece, ali se nije mogao opustiti dok nije stvorio poslovni imperij, najuzbudljiviji u regiji, pa ga sad otac gleda s dobrohotnim odobravanjem s oblaka na nebu, s kubanskom cigarom u ruci, čekajući da mu se gore pridruži njegov idol, drug Tito, čim dolje sredi formalnosti u čistilištu. Mladi Emil stanuje u najljepšoj gornjogradskoj palači, odmah pored predsjedničke rezidencije u Visokoj, no njeguje image funky-biznismena, druži se s Ripperom iz “Pips, Chipsa…”, dovodi strane bendove koje nije mogao slušati dok je bio mlad, jer se bavio poslom, a ponekad i sam nastupa kao DJ u jednom lokalu na Cvjetnom placu, gdje se skupljaju mlađi tipovi iz marketinških agencija.