Irak je bogata zemlja, zanimljiva za trgovinu i investicije, kojoj u ovom trenutku treba pomoć. Decenijama je krizno žarište, a sada još i na prvoj crti bojišta s najopasnijom terorističkom organizacijom DAESH (ISIL). Irak je blisko europsko susjedstvo i boreći se protiv ISIL-a uz pomoć globalne antiterorističke koalicije iračka vojska i kurdski pešmerge brane i Europu pa i cijeli svijet.
Za Hrvatsku je Irak vrlo zanimljiv gospodarski partner. U ovom trenutku 36 hrvatskih tvrtki ili radi ili je zainteresirano raditi s Irakom. Istovremeno, neobično je važan i u sigurnosnom smislu. Zato sam otišla u trodnevni posjet Iraku od 2. do 5. svibnja. Tijekom posjeta imali smo priliku vidjeti i drugu stranu života u Iraku, vidjeti kako ljudi žive.
Procjenjuje se da je u ovom trenutku u Iraku oko 2 milijuna prognanika i izbjeglica, a samo iz Mosula kojeg je zauzeo DAESH, izbjeglo je oko pola milijuna ljudi.
Oko polovice izbjegličkih kampova je u Iračkom Kurdistanu. Naše izaslanstvo je posljednjeg dana boravka posjetilo dva kampa pokraj Erbila. Uvijek bolje razumijete situaciju kad vidite ljudske sudbine.
U kampu Baharka smješteno je, uglavnom pod šatorima, više od 5000 ljudi, a skoro polovica je djece do 17 godina. Kamp vode UNHCR i pokrajinske vlasti Kurdistana, a u njemu su smješteni uglavnom prognani Iračani. Smješten je izvan grada, na skoro pustinjskom području. Gledam odrasle ljude. Kao da su zamrznuti u vremenu: skučeni na jednom mjestu nemaju što raditi i nemaju se kamo vratiti jer je DAESH zauzeo njihove kuće.
Izliječene traume
Najviše su me se dojmili učitelji koji su organizirali školu za veliki broj djece, oni svoj poziv i zadaću zaista ispunjavaju na najbolji način.
Kroz kamp nas vode guverner Erbila Nawzad Hadi i ministar planiranja Vlade Iračkog Kurdistana Ali Sindi, obojica u ranim pedesetim godinama. Onako usput mi govore kako su i oni tako odrasli - u izbjegličkom kampu u Iranu. Strašno je što su generacije i generacije stasale tako. Međutim, obojica su izliječila traume, završili fakultete - ministar planiranja medicinu, a guverner elektroniku.
Razgovaram s voditeljima kampa, kažu da dolazi ljeto i da im trebaju rashladni uređaji i tehnička pomagala. Ljudi s kojima razgovaram žele samo jedno - povratak kući, povratak prijašnjem životu. Ali ono što im najviše treba je ljudsko dostojanstvo i osjećaj da se mogu sami brinuti za sebe i svoju obitelj.
Modrić u kampu
O tome razgovaram i s voditeljem drugog kampa Ankawa, smještenog u predgrađu Erbila, u kojem je oko petsto ljudi. Vodi ga Katolička crkva i u njemu su smješteni kršćani, pravoslavni i katolici, uglavnom s područja Mosula i sada potpuno razrušene Ninive. Erbilski nadbiskup, kaldejske crkve Bashar Matti Warda priča mi kako Katolička crkva ima 17 kampova. Kršćani su jedna od najugroženijih zajednica u Iraku, i ostalo ih je samo oko 300.000. Zadivljuje me vrlo praktičan pristup nadbiskupa ovoj kriznoj situaciji. Crkva iznajmljuje stanove kako bi se obitelji što prije mogle preseliti iz kampa i započeti normalan život, a poslovnu zgradu koju su započeli graditi prije rata s DAESH-om sada će pretvoriti u bolnicu za djecu i rodilište. Nadbiskup je u potpunosti svjestan potrebe reintegracije i zanima se i za hrvatska iskustva. Kaže mi kako stariji žele povratak kućama, ali mladi žele ostati ovdje i integrirati se. Čuo je da je u onom prvom kampu dječak u Modrićevom dresu i kaže mi da bi jako volio kad bi Luka posjetio ovaj kamp “djeci bi to jako puno značilo, pogotovo što je i on sam u djetinjstvu iskusio što znači izbjeglički život”.
Ankawa kamp prema Baherki izgleda kao hotel, ali - ipak je to izbjeglički kamp, koji je izvrsno organiziran. Djeca imaju kompjutere, biblioteku, sportske sadržaje, cijeli im je dan u potpunosti isplaniran.
Svećenik ‘Punica’
Katolički svećenik Douglas Bazi koji vodi kamp je iznimna osoba. Iračanin je, preživio je groznu desetodnevnu torturu u kojoj su mu polomili zube i noge, ali ima duha i ljubavi za svoje štićenike. Kaže mi kako je uveo stroga pravila ponašanja: teško je ali da nema gunđanja i zanovijetanja. “Zovu me svekrva ili punica“, smije se i dodaje da je strog, ali pozitivan. Razumije da je prirodno biti deprimiran, ali nastoji naći pozitivnu stranu i unijeti optimizam u izbjegličku svakodnevicu.
Radi na integraciji djevojčica i dječaka što je na početku nailazilo na otpor roditelja, ali sada je svima normalno njihovo druženje. “Uveo sam pravilo da u svakom timu, odbojkaškom ili stolnoteniskom mora biti barem jedna djevojčica“, kaže mi.
U ova tri dana posjeta Iraku, u razgovorima s dužnosnicima i u Bagdadu i Erbilu, svi su se zanimali za hrvatsko iskustvo oslobađanja zemlje, mirne reintegracije teritorija i reintegracije prognanika i izbjeglica. Iskustvo je to koje je, na žalost, Hrvatska prošla, ali zato imamo suosjećanja, znamo s čime se susreću i možemo im pomoći.
U onom drugom, gospodarskom dijelu, također imamo zajedničke interese. Potrebno je graditi infrastrukturu, od cesta do sustava odvodnje i elektrifikacije, ima mogućnosti za prehrambenu industriju, IT industriju, ali i za obrambenu suradnju. I svi se slažu kako je ključno pobijediti DAESH i ideologiju terorizma koja prijeti cijelom svijetu.
Sarajevski student
Razgovarala sam o tome s ministrom obrane Khaledom al-Obeidijem, na hrvatskom jeziku jer je studirao u Sarajevu, a magistrirao u Beogradu. Razgovarala sam, naravno sa svojim domaćinom ministrom vanjskih poslova Ibrahimom al-Jaafarijem koji kaže kako “terorizam, na žalost, danas zauzima većinu ne samo unutarnjih nego i međunarodnih poslova Iraka”. Slažem se da će biti najteže mijenjati percepciju međunarodne zajednice o Iraku. S tim se uostalom susretala i Hrvatska. Dugi niz godina znali su nas samo po užasnim scenama razaranja iz breaking newsa CNN-a ili BBC-a. S ministricom za ženska pitanja Bayan Nouri govorila sam o važnosti podizanja svijesti o problemu seksualnog nasilja u ratu. S predsjednikom Iraka Fuadom Masoumom govorila sam među ostalim o potrebi inkluzije svih dijelova društva i o pomirbi jer postoje podjele i unutar iste zajednice ili unutar istog plemena. S ministrom nafte Adilom Abdul Mahdijem razgovarala sam o interesu tridesetak hrvatskih tvrtki za poslovanje s Irakom. Irak je treći u svijetu po zalihama nafte, a 11. po zalihama plina. Gospodarstvo je bilo ključna tema i u razgovoru s potpredsjednikom vlade Iraka Salimom Mutlagom kao i s predsjednikom parlamenta Salimom al-Jabourijem.
Kurdski dužnosnici
S dužnosnicima Iračkog Kurdistana, premijerom Nechirvanom Barzanijem, ministrom planiranja Ali Sindijem, predsjednikom Parlamenta Yusufom Mohammedom i ministrom unutarnjih poslova Karimom Sinjarijem, osim o gospodarstvu razgovarala sam i o situaciji na terenu te borbi protiv DAESH-a u čemu pešmerge imaju velike uspjehe. Inače, Erbil je samo 40-ak kilometara udaljen od prve linije bojišta. Službeni posjet Iraku bio je izuzetno zanimljiv i važan jer Hrvatska i Irak imaju tradicionalno dobre odnose, a Hrvatska, zbog svoje nedavne prošlosti, vrlo dobro razumije izazove s kojima se Irak susreće. Dio smo globalne koalicije protiv DAESH-a, i nastavit ćemo pomagati Iraku i kroz mehanizme koalicije i bilateralno.