Goranko Fižulić, vlasnik Magme, od početka krize u Hrvatskoj nije se pojavljivao u javnosti. Iz njegove tvrtke samo su povremeno stizale informacije o otpuštanju radnika, zatvaranju trgovina te padu dobiti (u prvih šest mjeseci gotovo 50 posto). Bivši ministar gospodarstva za Jutarnji list odlučio je prvi put progovoriti o stanju u kompaniji i o političkim i gospodarskim aferama koje pogađaju državu.
Vijesti iz Magme govore da vam baš ne ide dobro?
- Magma u ponedjeljak slavi 20 godina postojanja, a ovih je 20 godina na našim prostorima trebalo preživjeti. Zapošljavamo 1250 ljudi u Hrvatskoj i još 250 u drugim zemljama. Ukupan prihod lani je bio milijardu kuna, a toliko bi trebao iznositi i ove godine. Naša krivulja rasta nikad nije bila samo prema gore, bilo je i kriza i padova. Najgore su bile 1998. i 1999. godina. Ovu sam krizu predviđao još od jeseni 2007.
Čak su me pitali govorim li o krizi koje nigdje nema samo da bih opravdao loše rezultate Magme. Trgovina je uvijek prva na udaru kad njegovo veličanstvo kupac odluči trošiti manje nego što može. Ovo je prva prava kapitalistička kriza u Hrvatskoj, ali takve krize proteklih 150 godina potresale su svijet u razdoblju između pet i 10 godina. Građani, de facto, imaju više novca nego što žele potrošiti jer su prestrašeni. Ne žele trošiti jer su zabrinuti za radna mjesta, budućnost i prihode. Ako kupac ne troši, onda je i nama loše.
Oporavak dogodine
Ove godine otpustili ste 300 radnika, zatvarate trgovine, pada vam dobit?
- Do opravka sigurno neće doći prije drugog kvartala 2010. godine. I to prema najoptimističnijim procjenama. Nepoznanica je zadnji kvartal ove godine koji je značajan za sve trgovce. Ne možemo procijeniti koliko će se kupci suzdržavati od potrošnje. Toplo vrijeme u rujnu ne ide nam na ruku. Nije nam na ruku išao ni kaos oko kupnje udžbenika na koje su građani morali potrošiti 700 milijuna kuna, koje su lani mogli trošiti za druge potrebe. Plan zatvaranja trgovina priveden je kraju. Uskoro ćemo imati otvaranja u Koprivnici, Osijeku i Šibeniku. Bitno smo smanjili broj zaposlenih, ali ne samo zbog zatvaranja trgovina nego i zbog automatizacije skladišnih procesa koji su nam omogućili da ukinemo 110 radnih mjesta.
Kakve su vam prognoze do kraja godine?
- Ne mogu još reći jer sve ovisi o zadnjem kvartalu koji je ključan za prihod i za ostvarenje konačnog rezultata. Toliki broj nepoznanica i iznenađenja koje smo imali u zadnjih 18 mjeseci mene su, kao i većinu, ohladili od davanja prognoza.
Očekujute li daljnji pad kupovne moći?
- Hrvatska je u 10 godina razvila jedan segment potrošnje koji je na dugu stazu neodrživ. Hrvatski model života se iscrpio i on više ne može dalje. Kriza je samo to potaknula i do kraja ogolila. Ako pogledate zadnjih 20 godina, 1989. i 1999. bile su turbulentne. Nakon njih dogodile su se duboke promjene na ovim prostorima. Ali, tada je postojala nada da će nam se promjenom vladajuće garniture osigurati i bolji život, veći standard.
Danas više nitko ne vjeruje da se promjenom politike mogu promijeniti stvari. Građani su u potpunosti izgubili povjerenje da politika ili gospodarski establišment primarno poštuje javni interes i da je on mjera društveno prihvatljivog ponašanja. Hrvatskoj politika već 20 godina obećava bijeg s Balkana, ali nažalost mi se dalje uporno koprcamo u krležijanskom panonskom blatu.
Čak 60 posto hrvatskog BDP-a proizlazi iz osobne potrošnje. Hrvatska nije izvozna ekonomija, gospodarstvo se temelji na domaćoj potražnji i potrošnji koju stvaraju turisti. Ako želite ponovno da kotač krene, morate aktivirati potrošnju, povećati broj radnih mjesta i povećati konkurentnost tvrtki ravnomjernom raspodjelom poreznih tereta i liberalizacijom uvjeta poslovanja.
Dakle, sve ono što je suprotno današnjem stanju u Hrvatskoj. Kriza će proći. Hrvatski je san da uđemo u EU. I Portugal je u EU već 20 godina pa nikako da ostvari 70 posto prihoda koji ima prosječan građanin EU. EU nam neće donijeti lagodan život.
No, ipak se stvara atmosfera da će nam biti bolje u EU?
- Mentalni sklop ‘barba Luke’ na ovim prostorima caruje 100 godina. Jednom me je jedan ugledni hrvatski političar podsjetio na izreku iz svog kraja: ‘Ako si uzeo od susjeda, onda si ukra, ako si uzeo od države ili firme, onda si se pomaga.’ Taj mentalitet ‘pomaga si se’ je opasniji i pogubniji od svake recesije i od svakog pada BDP-a.
Armija navodnih branitelja
Kolika je odgovornost politike u promjeni mentaliteta o kojem govorite?
- Hrvatskoj treba Obama, a ne Berlusconi. Ima li Hrvatska snage da izabere Obamu, koji je drukčiji od većine i koji će nas potaknuti na reformu? Hrvatska danas nema dovoljnu kritičnu masu građana spremnu na duboke rezove. Prije će izabrati metaforičkog Berlusconija, ali onda i snositi posljedice takvog modela vladanja. ‘Masterminds’ svih hrvatskih afera i zala ne sjede na Markovu trgu niti su sjedili proteklih 20 godina, nego kako to i obično biva u kabinetima hrvatskih fakulteta. Hrvatska danas nema Krležu, nema nikoga da joj kaže u lice ono što joj se ne sviđa. Postoji tek nekoliko novinarskih komentatora koji imaju dovoljno građanske hrabrosti, snage i lucidnosti komentirati našu stvarnost. Problem politike je što ona povlađuje i dodvorava se prevladavajućem mnijenju u Hrvatskoj. Gledao sam nedavno emisiju o tri vukovarska borca koji su sa 18 godina uništavali tenkove na Trpinjskoj cesti. Zanima me kako oni doživljavaju armiju navodnih branitelja koja je rat vidjela samo na razglednici ili u filmu. Koji su se skrivali u Grazu i Brežicama, a danas su teret hrvatskog proračuna.
Tko je, po vama, u Hrvatskoj Obama, a tko Berlusconi? Kojeg predsjedničkog kandidata podržavate?
- Za mjesto Berlusconija imate nekoliko kandidata. Možete ih sami prepoznati. Ali što se tiče našega Obame, nažalost nema niti jednoga na vidiku. Ali kad bi se čak i pojavio, hrvatski građani za njega još nisu spremni. Mi smo zemlja u kojoj možemo biti rodoljubi a da ne plaćamo porez, u kojoj je normalno da odlučujemo tko će biti na vlasti i koliki će biti porezi a da nismo istovremeno porezni obveznici ove zemlje. Zemlja smo u kojoj nam neke TV reklame sugeriraju, što je nevjerojatno, da trebamo biti ponosni na naše pivo koje je, usput rečeno, u rukama stranih vlasnika. Kada pivo i nacija idu zajedno, onda to završava pogubno.
Kako komentirate kandidaturu Nadana Vidoševića i moguće osnivanje stranke biznismena?
- Nisam zadovoljan radom HGK, ali niti HUP-a. Nisu na visini zadatka i njihov glas ne reprezentira ono što gospodarstvo treba i traži. Inače, ja sam ispekao svoje prste baveći se jedno vrijeme biznisom i politikom i toplo preporučujem svakome da te dvije stvari pokuša odvojiti. Ne smatram naročito prihvatljivim da se iz HGK proglasi kandidatura. Bio sam jedan od osnivača HUP-a i potpredsjednik u dva mandata. Uvijek sam ponavljao kako imamo malo zajedničkog, a tako puno stvari u kojima se ne slažemo. Ne vjerujem u stranke poduzetnika, one mogu biti interesne zajednice, ali ne i političke stranke.
Nema hrvatskog u Vegeti
Dosta ste kritični, imate li vi možda ponovo političkih ambicija?
- Nemam ambicija, ali ne mogu reći da me politika ne zanima jer se ona bavi svaki dan sa mnom. Spomenuo sam kaos s udžbenicima. To je bitno poremetilo kućne budžete i normalno da je to utjecalo na poslovanje ove tvrtke. Državni proračun od 120 milijardi kuna je prevelik za nejako gospodarstvo. Notorni problem poljoprivrednih subvencija ja stariji od ove i prethodne države. Još daleke 1935. kanadska pšenica je u Luci Rijeka opterećena prijevozom i carinama koštala manje od slavonske ili banatske. Čuveni naš proizvod Vegeta u sebi ima vrlo malo ili ništa hrvatskih sastojaka. Hrvatska mora uvoziti i voće i povrće i mlijeko za vlastite potrebe. Zamislimo da smo taj novac uložili u Luku Rijeka i nju pretvorili u ono što je nekad bila - glavnu luku za potrebe dijela Austrije, Češke, Slovačke i Mađarske.
Zbog čega ne ulažete u proizvodnju?
- U našem segmentu roba i proizvoda, industrija se odavno preselila na Daleki istok. Potpuno je jasno da ne možete Nike obuću proizvoditi u Hrvatskoj nego samo u Kini ili Vijetnamu. Uzmimo da to nije tako i da sutra u Hrvatskoj počnu nicati tvornice i proizvodni kapaciteti. Gdje ćemo naći potrebne ‘plave ovratnike’ koji će raditi u tim novostvorenim pogonima? Hrvatska je izgubila radničku klasu. Nema radnika za jednostavna zanimanja u trgovini, turizmu, građevinarstvu. Danas je Hrvatska servisno gospodarstvo i budućnost mora razvijati na transportu i trgovini, može imati čak i dio restrukturirane brodogradnje te turizam koji kreira dodatni promet u dijelu trgovina i, naravno, proizvodnje.
Bili ste ministar gospodarstva i znate kako funkcioniraju javna poduzeća poput HEP-a, Ine, HŽ-a. Osjećati li se odgovornim zbog afera koje sada potresaju sve te tvrtke?
- Bio sam ministar 2000. i 2002. godine. U to je vrijeme Hrvatska ušla u WTO, sklopila 30 ugovora o slobodnoj trgovini. Među ostalim, i mojom zaslugom proizveden je Crotram. Zalagao sam se da Ina napravi IPO i bude dioničko društvo koje kotira na burzi. Tadašnji savjetnici, stranci, uvjeravali su nas da je Ina premala kompanija da bi mogla samostalno kotirati na burzi. Išlo je kako je išlo. Ono što je uvijek neprirodno je to da imate strane ili privatne monopole ili oligopole na teritoriju jedne države. Svaka takva situacija uvijek izaziva sporenja. Svi ovi ‘dramoleti’ koji se događaju u javnim poduzećima nisu ništa drugo nego ovo što sam prije govorio. Taj mentalni sklop ‘barba Luke’ i mentalni sklop ‘pomaga se’.
Prema onome što pričate, na kraju će premijerka Kosor morati proglasiti stečaj Hrvatske?
- Naravno da neće. Građani Hrvatske imaju nevjerojatnu sreću što su se prije 13 stoljeća sestre Tuga i Buga naselile na ovaj komadić tla i što Hrvati žive na prostoru koji je neizmjerno vrijedan. Mi smo iznimno rijetko naseljena zemlja s prekrasnom obalom. Na obali živi samo 800.000 stanovnika, a obala je izazov za inozemne investicije i za sve ono što se događa u domeni turizma, odmora i rekreacije. Uvijek ćemo imati puzajući rast od tri ili pet posto temeljem valorizacije tog prostora. Trenutačno nema investicija, ali će se sigurno vratiti nakon što prođe ovaj svjetski poremećaj.
Respekt Kosorici
Kakvo je vaše mišljenje o premijerki Kosor?
- Sigurno da je hrabro to što je u relativno kratkom roku uspjela donijeti odluke za koje očito nije imala potporu vrha svoje stranke. Takvo je ponašanje uvijek vrijedno respekta i političaru osigurava budućnost. Naravno da se s dijelom njezinih odluka, od povećanja poreza do Zakona o potpomognutoj oplodnji, osobno ne mogu složiti.
Kako komentirate aferu s Podravkom?
- Kada sam bio ministar, došao sam na zao glas jer sam predlagao da se proda državni paket u Podravki i Belupo. Tada sam od nekih koji su i danas glavni kadrovici u Podravki dobio poruke da se okanem tog posla jer se Podravka ne smije rasprodavati.
Kako komentirate ostavku Ive Sanadera u trenutku kad je kriza uzela maha?
- Taj dan vjerojatno neću tako brzo zaboraviti. To je vrlo neuobičajen događaj, a statistike će negdje, post festum, zabilježiti da se tog dana uselio strah u kosti većine građana. Kao da je netko nožem odrezao potrošnju ili dio potrošnje. Svaki građanin se sigurno pitao što to Sanader zna, a mi ne, kad odlazi tako naprasno. Opet se vraćamo na isto - došlo je do pada povjerenja u vlastite mogućnosti, pada povjerenja u potrošnju. Sve to rezultira manjim prihodima proračuna, pa naravno da morate povećavati poreze da bi namirili državne izdatke.