Zbog ovog je slučaja Nacionalna sveučilišna knjižnica pretvorena u divovsku papirnicu. Iz njenih je fotokopirnih aparata izašlo nevjerojatnih sto tisuća stranica predmeta, a samo se optužnica sastoji od ukupno 800 stranica i njome su obuhvaćena 364 optužena koji su ju svi do zadnjeg morali primiti. Sve to zajedno, čitave planine papira, tiskane su i uvezene u zagrebačkom NSK, jer Uskok prvi put u povijesti jednostavno nije imao dovoljno fotokopirnih strojeva za tu operaciju.
Najveći slučaj dosad
Slučaj Hipokrat od svog je početka obarao rekorde.
264 osobe optužene za mito. Rekord.
200 liječnika se dosad nagodilo. Rekord.
Sto tisuća stranica predmeta. Rekord.
S Hipokratom se ne može mjeriti ni slučaj Forex u kojem se zbog pripremnog ročišta sa 681 oštećenikom unajmila kino dvorana Studentskog centra. Optužnica za Forex ipak je imala punih stotinu stranica manje.
Afera Spice je pak imala ‘samo’ 60 tisuća stranica predmeta koji je upola manji od Hipokrata.
No, kad se ove impresivne brojke zanemare, ostaje pitanje koliko je stvari ovaj gigantski slučaj masovnog podmićivanja liječnika od strane male ludbreške tvrtke Farmal u Hrvatskoj promijenio?
- Prodavači lijekova i dalje nam ulaze u ordinacije. Sve je ostalo isto. Tek kad predstavnicima svih farmaceutskih kompanija zabrani lobiranje, korupcije više neće biti. Dotad će sve ostati isto, mantra je koju su nam u svojim anonimnim ispovijestima ponavljali optuženi liječnici koji su tvrdili da ih se pribija na stup srama. Svi tvrde isto: ulovljene su male ribe, često i zbog beznačajnih darova, neki nisu ni znali da krše zakone, a ti isti zakoni i dalje omogućavaju da se posao nastavi kao i dosad.
Pokazuju to i brojke.
Hipokrat je Uskokov slučaj bez premca. Optužnica tereti šefove farmaceutske kompanije Farmal na čelu s predsjednikom Uprave Draženom Dedijem da su organizirano podmićivali liječnike opće prakse u cijeloj zemlji, kako bi osigurali što bolju prodaju njihovih lijekova. Razdoblje u kojem su to radili proteže se od 2009. do kraja 2012. godine. Spominjao se iznos od 14 milijuna kuna koje je Farmal unaprijed odredio kao fond za mito.
A onda se doznalo da su godinu dana kasnije, dakle 2013. godine, ostale farmaceutske kuće službeno prijavile da su na liječnike u Hrvatskoj potrošile punih 29,8 milijuna kuna. Honorare je izravno primilo 3000 liječnika, u prosjeku deset tisuća kuna godišnje svaki od njih. Još je šest tisuća liječnika primilo brojne darove.
Dražen Dedi, predsjednik Uprave Farmala, prilikom dolaska policije u urede njegove tvrtke (Željko Hajdinjak/CROPIX)
Priznanje farmaceuta
Farmaceuti su, dakle, nakon afere Hipokrat priznali da su na honorare utrošili oko 11,5 milijuna kuna, na putovanja liječnika na seminare i kongrese diljem planeta oko 13,6 milijuna kuna, a na stavku zabava i hrana otišlo je oko pola milijuna kuna.
Te su brojke farmaceuti prijavili HZZO-u, a to su i dužni temeljem Ugovora o etičkom oglašavanju. Njihovi su troškovi legalni, riječ je o laički rečeno ‘lobiranju’ na koje tvrtke imaju pravo. Riječ je o marketingu. A kad je u pitanju Farmal, riječ je bila o mitu.
A granica je običnom građaninu prilično nejasna.
Unatoč činjenici da će Hipokrat ući u sudske anale kao najmasovniji primjer korupcije u zdravstvu, činjenica je da je Farmal u biti malena ludbreška tvrtka za proizvodnju generičkih lijekova koja je do afere brojala oko 120 zaposlenih. Njihov udio na hrvatskom tržištu gotovo da je bio zanemariv.
Farmal je, naime, do Hipokrata bio tek 17. farmaceutska tvrtka po jačini u Hrvatskoj, a udio tržita koji su obuhvaćali njihovi lijekovi iznosio je tek 2,18 posto. Za primjer - Pliva, koja je najjača, uzimala je 2012. godine oko 10, 8 posto tržišta, a ostalih pet najjačih kompanija zajedno - Belupo, Abbot, Roche, Pfizer i Krka - čak 28,44 posto tržišta.
Što se ustvari tijekom istrage saznalo?
Prvo, da su kao mito nuđene često i bizarne stvari. Studijska putovanja, namještaj, kućanski aparati, bonovi za trgovačke centre, privatna putovanja u Jordan, hladnjaci, televizori, pa čak i japanke i specijalistički pregledi, sve to bile su ‘nagrade’ liječnicima koji su zauzvrat prepisivali Farmalove lijekove.
Optužnica je obuhvaćala više od 360 liječnika, od kojih su mnogi privedeni (Ronald Goršić/CROPIX)
Prepisivanje lijekova
U mreži koju su po optužnici organizirali Dražen Dedi i trojica direktora iz ludbreške kompanije bila su uključena ukupno 23 trgovačka putnika.
Osim što su, kao što to i inače rade, prepisivali lijekove pacijentima i za to primali nagrade, što je ‘blaži’ oblik mita, neki su liječnici optuženi da su lijekove kojima je isticao rok trajanja fiktivno prepisivali svojim pacijentima, ljekarnici bi ih naplatili HZZO-u, dakle pojednostavljeno državi, a onda bi ti lijekovi išli u otpad.
Nagradni fond iznosio je od pet do deset posto ukupne vrijednosti prepisanih lijekova, što stvarnih, što fiktivnih. Prodavači nisu birali lokacije - optuženih liječnika je od Zagreba pa do Belišća. Od Opuzena, Makarske i Stobreča do Konavala, Brinja i otoka Krka.
Uskok je istragu odradio temeljito. Tajno su snimani telefonski razgovori liječnika i prodavača, u nekim slučajevima uhvaćena je i primopredaja novca. U sjedištu tvrtke pronađena su i osobna računala na kojima se vodila evidencija nagrađivanja.
Istražitelji Uskoka su, među ostalim, na snimci uhvatili liječnika iz Knina koji je primio 1800 kuna u bonovima, a jedna liječnica iz Šibenika zatražila je da se bon koji je zaslužila pošalje njezinom sinu studentu u Zagreb. Liječnik iz Splita naručio je i dobio namještaj, a njegova kolegica iz istoga grada od Farmala je tražila da joj se plati tečaj ultrazvuka dojke u iznosu od 9500 kuna.
Početkom lipnja ove godine krenuo je sudski rasplet Hipokrata. S obzirom na golemi broj optuženih, megasuđenje bi bilo gotovo nemoguće organizirati da se većina njih ipak nije unaprijed nagodila. U četiri raspravna dana tako je njih po 40-ak redom na sjednicama optužnog vijeća na zagrebačkom Županijskom sudu priznalo krivnju u zamjenu da im se ne uzmu licence za rad, a da im se zatvorske kazne zamijene kaznom dobrotvornog rada. Time je država spasila 7 milijuna kuna raznih troškova, a zdravstveni sustav u zemlji ostao je stabilan.
Deseci tisuća eura
Da je kojim slučajem svih 300-injak liječnika opće prakse ostalo bez licenci, i to je nemali put naglašeno, sustav bi se urušio jer ih ne bi imao tko zamijeniti.
S druge strane, mnogi od optuženih su nam priznali kako sada prolaze neviđenu sramotu te da im je ugled nepovratno narušen samo zato što su prihvatili darove sitne vrijednosti.
Obiteljska liječnica s kojom smo razgovarali u siječnju ove godine rekla nam je da je uzela tek dva bona od po 500 kuna za trgovački lanac, a da bi te lijekove ionako prepisavala jer su bili najpovoljniji.
- Nisam ni znala da radim nešto protuzakonito. Kako mogu biti u istom košu s nekime tko od promocije lijekova zarađuje i do deset tisuća eura godišnje - pitala nas. Dok nije podignuta optužnica, mislila je da radi nešto korisno jer je propisivanjem Farmalovih lijekova štedjela novac, istaknula je.
Drugi su nam pak liječnici rekli da su Farmalovi trgovački putnici sitne ribe koji su pravila igre prekopirali od jačih farmaceutskih kuća na domaćem tržištu. Simptomatično im je da mito i korupcija nisu utvrđeni kod nikog drugog već samo kod Farmala, koji je ‘očito nekome zasmetao’.
Izolirani slučaj
- Postoje liječnici koji uz svoju mjesečnu plaću jednom tjedno drže i predavanje za neku farmaceutsku kompaniju i za to dobiju po tisuću eura. Tamo liječnik satima priča kako je upravo lijek te kuće najbolji i da ga treba prepisivati. A mi koji smo uzeli bon u novinama smo predstavljeni kao rušitelji sustava i najgori kriminalci - pravdao nam se jedan liječnik.
Neobičnu ispovijest dala je i liječnica iz Splita. Ona je sve što bi dobila od Farmala proslijedila siromašnima, a dodavala je i vlastiti novac. Njena ispovijest Slobodnoj Dalmaciji sukus je problema iz kojeg se izrodio Hipokrit.
- HZZO je inzistirao da liječnici smanje potrošnju lijekova. Darovi Farmala bili su doslovno pokloni, i to za nešto što bismo s njima ili bez njih svejedno morali učiniti - a to je pisanje jeftinijih, ali jednako učinkovitih lijekova za pacijente. Sve što je Farmal radio, također su radile sve druge farmaceutske firme. Neke su doslovno uvjetovale novčane nagrade pisanjem određene količine lijekova, koji su uz to bili i mnogo skuplji od Farmalovih, što zaista nikad ne bih mogla prihvatiti. Osim toga, nisam ni smjela pisati skuplje lijekove zbog kontrola HZZO-a. U protivnom, sigurno bih bila kažnjena, poput onih koji su prešli zadani limit. Farmalove poklone koji su uglavnom bili vezani uz blagdane i godišnje odmore proslijedila sam potrebitima. Pomagala sam i prije Farmalovih poklona, bonova, a pomažem i sada kada tih darova nema - rekla je i dodala da je u humanitarne svrhe u zadnjih sedam godina zajedno sa suprugom uplatila oko 120 tisuća kuna. Za sve je imala potvrde u obliku računa i priznanica.
Na kraju se iz afere mogu izvući četiri sigurna zaključka. Prvo, nisu svi optuženi liječnici jednako krivi za uzimanje mita. Drugo, mnogi koji su mito uzimali ili ga još uzimaju ovom akcijom nisu obuhvaćeni. Treće, konačne kazne za većinu su liječnika rezultat kompromisa - nitko neće izgubiti licencu za rad ni otići u zatvor, za to nema uvjeta u zdravstvenom sustavu.
I konačno četvrto: dok se ne promijeni cjelokupni sustav, ovakve akcije osim zvučnih optužnica koje obaraju rekorde i intrigiraju neobičnim činjenicima, poput primjerice mita u obliku japanki i putovanja u Jordan, neće se puno promijeniti.
Komentar Mladena Plešea: Društvo mora osuditi svaku korupciju
Da su mito i korupcija postali sastavni dio naše svakodnevice te da su se tako duboko uvukli u sve društvene pore da čak i u najeklatantnijim slučajevima izostaje bilo kakva ozbiljnija javna osuda, pokazuje i najnoviji slučaj podmićivanja liječnika obiteljske medicine. Naime, tvrtka Farmal obasipala ih je raznim poklonima, a oni su zauzvrat propisivale njihove lijekove kada je trebalo, ali i kada nije. Dakle, ne samo da su se na nezakonit način osobno okoristili, nego su stavili u neravnopravan položaj ostale farmaceutske kompanije, a tko zna nisu li nekome ugrozili zdravlje jer mu možda nisu propisali najefikasniji lijek. Na takav neviđeni skandal na dovoljno upečatljiv način nisu reagirali ni Ministarstvo zdravlja, ni liječnička komora ni brojna etička povjerenstva, a riječ je o slučaju u kojemu je čak 364 liječnika prekršilo zakon, a da o moralnim normama uopće i ne govorimo. Do sada se nagodilo čak 260 liječnika, što znači da su priznali krivnju. I kako se onda može dogoditi da izostane opće javno zgražanje i osuda. DORH, policija i pravosudni sustav odradili su svoj dio posla, no to ni izdaleka nije dovoljno da se stane na kraj toj pogubnoj društvenoj pošasti. Jer ako nitko nije doživio javnu osudu svoje profesije, ako nije izgubio licencu, kako očekivati da se sve to neće ponoviti, samo u još drastičnijem obliku.
Kada je otkriveno da su profesori na nekoliko fakulteta prodavali ispite, dio javnosti i najviših političkih i društvenih dužnosnika stao je u njihovu obranu, žestoko napadajući DORH i medije koji su pisali o toj strašnoj aferi. Tih dana u Zagrebu je boravila skupina japanskih znanstvenika koji su zabrinuto pitali koliko je osumnjičenih profesora počinilo samoubojstvo. U državi u kojoj nema društvene osude korupcije, ne samo da nema potrebe za samoubojstvima nego se protiv zla, koji se doživljava kao nešto normalno, ne može ni efikasno boriti.