Ćaća se vraća! E, ovaj put nije riječ o Marku Livaji, nego o Antoniju Plazibatu. Solinski ili splitski – kako vam drago – kickboksač u ring se vraća nakon dvije i pol godine. Da, toliko je prošlo. Leti vrime... Borba će biti glavni događaj na Glory Collision 8 eventu u nizozemskom Arnhemu 13. prosinca. A protivnik? Trebao je to biti domaći Levi Rigters, ali Nizozemac se povukao zbog samo njemu poznatih razloga, pa smo zato dobili – trilogiju!
Kao zamjena upao je Nordine Mahieddine. Za Plazibata je to dobro znano lice. Dvaput su se već međusobno sukobili, te je svaki odnio po pobjedu. Hrvatski je borac pobijedio 2019. godine, a alžirski Francuz uzvratio mu je godinu dana poslije.
Prije nego što krenemo u razgovor s Plazom, evo i nekoliko „servisnih” informacija. Našem je predstavniku 31 godina, u karijeri je odradio 27 mečeva, ima 22 pobjede, od kojih ih je 13 bilo nokautom. U suprotnom kutu bit će 35-godišnji Mahieddine, koji je u 43 borbe ostvario 28 pobjeda (13 nokautom).
I evo nam Antonija. „Potegnuli smo žicu” do Amsterdama. Tamo su završne pripreme. Do meča se neće vraćati u Hrvatsku. Ajmo prvo o najvažnijem, o samoj borbi.
– Mislim da iznenađenja neće biti. Ja znam sve o njemu, kao i on o meni. Nema se tu više šta izmisliti. Kao i u ovom sportu općenito. Zna se kako se radi, kako se trenira. Naša je borba glavni događaj večeri i jasno je da za to moraš doći spreman. To te jednostavno natjera da maksimalno treniraš.
Gledajući fotografije dvojice boraca, Plazibat izgleda kao da je u puno boljoj formi. Mahieddine, vidi se i „na oko”, ima koji kilogram viška. Ali nemojte da vas izgled zavara, jer Antonija nije. Posebno je upozorio na jednu stvar.
– Borba će sigurno biti atraktivna, kao i prethodne dvije. Bit će dobra tučnjava. On može primiti puno udaraca. Ima dobru bradu. Radi lijepe kombinacije, ruke i noge. Izgleda onako malo bucmasto. Nadimak mu je Bear. Čudno je građen za borca, ali strašno je brz i eksplozivan.
Ne želi takve pobjede
Prije Mahieddina Plazibat se trebao boriti s Rigtersom, međutim, 30-godišnji borac povukao se prije borbe, pa je Antonio tako dobio novog – starog protivnika. Pravi razlozi za odustajanje od borbe nisu poznati.
– Koliko sam čuo, stvar je nekakvih odnosa u njegovu timu.
Ali nećemo više o Rigtersu, on je prošlost. A za solinskog borca budućnost je treći čin s 35-godišnjim Alžircem. Dok smo razgovarali, Plazibat je napravio brzopoteznu analizu svojeg sljedećeg protivnika. Otkrio je što mu je najveća vrlina, a što mana.
– Kickove baca brzo, ima dobre kombinacije. Ali brzo se umara. Kondicijski zna biti loše pripremljen.
Ipak, međusobni je skor 1-1. Po jednu pobjedu ima svaki borac. Antonio se prisjetio tog poraza.
– Prvu rundu dosta me je kontrirao. Pogodio je jedan kroše, pa low kick i pao sam u čisti knockdown. Digao sam se, izgubio sljedeće dvije runde, pa onda dvije dobio. Zadnju rundu suci su dali njemu, što je presudilo za pobjedu. Bio je „split decision”, iako sad kada to gledam, mislim da sam radio više. Ne bi pogriješili ni da su je dali meni. Ali iskreno, ne bih se ponosio takvom pobjedom. Tako je trebali biti. Ja i Badr (Hari, op. a.) tada smo zajedno trenirali i nismo to radili dovoljno dobro – priznao je.
Palo je i sučeljavanje. Antonio i Nordine izmijenili su nekoliko sekundi mrkih pogleda, ali tenzija nije bilo. Na kraju je pao i prijateljski stisak ruke.
– On jednostavno nije netko s kim možeš stvoriti nekakve tenzije. Dobar je momak. Znam da je to inače dobro za promociju jer ljudi žele show, ali mislim da je bolje da se ne stvara umjetno. Ako dođe prirodno, onda je okej.
Zaliječio ozljedu
Nemilosrdne pripreme su za njim. U samom je finišu pred borbu. Treninzi se svakodnevno redaju, jedan za drugim. Plazibat nastoji, dakako, u borbu ući što spremniji, za toliko željenu pobjedu napraviti sve što je u njegovoj moći. Ali takvi su borilački sportovi. Neke se stvari jednostavno ne daju kontrolirati.
– Ma možeš ti biti najspremniji, ali ako se toga dan „krivo” probudiš ili te uhvati neka fibrica, mučnina ili nešto, uzalud ti sve. Zbog toga je ovo vrlo nezahvalan sport. Imaš priliku samo par puta godišnje pokazati se, a svi te na kraju pamte samo po zadnjem meču, bilo to pozitivno ili negativno. U nekim drugim sportovima možeš se iznova dokazivati svakih nekoliko dana, ali ovdje to nije moguće. Evo, ja se nisam borio dvije i pol godine.
Toliko je prošlo otkako smo Antonija posljednji put vidjeli u ringu. Završilo je porazom od Tariqa Osara u borbi u kojoj je Plazibat pretrpio tešku ozljedu koja ga je kočila. Podsjetimo, slomio je ruku.
Želi, naravno, pobjedu u svojem velikom povratku na scenu, a ima i ciljeve za dalje.
– Želim uzeti naslov na finalu turnira osmorice. Da ne mislim da ne mogu biti prvak, ne bih se ni vraćao. Realno, i moj tim tako razmišlja.
Otkrio je i kakva mu je rutina na dan borbe.
– Ja baš najbolje spavam tu noć prije. Drugi su obično nervozni, pa ne mogu spavati, ali kod mene je baš suprotno. Nemam neke posebne rituale. Ide se u dvoranu gdje se čeka borba. Uglavnom umirem od dosade, ha-ha. Vrtim nešto po mobitelu, gledam mečeve, pokušavam vizualizirati borbu. A neposredno prije borbe pomolim se Bogu i porazgovaram s trenerom.
U Amsterdamu je u jakom ritmu za kraj.
– Kad ne treniram, onda spavam, gledam serije, igram igrice...
Zna se i što se gleda, igra.
– Evo, baš smo ja i cura počeli iznova gledati "Vikinge", a od igrica volim samo fantaziju, kao što je God of War, Destiny i slično. Ma za mene igrica mora biti teška fantazija. Sportske me ne zanimaju, ni borilačke. Po cijeli dan se „tučem”, pa da još sad to igram, nema šanse.
Nije zdravo
Podrška u Nizozemskoj Plazibatu neće izostati. Na borbu stiže čitava njegova svita prijatelja.
– Dolaze mi svi. Odavno su već kupili ulaznice. Baš veliki broj ljudi iz Hrvatske bit će na borbi. Bit će tu za mene, kao da se borim doma.
Velika mu je želja boriti se pred domaćom publikom, a to bi se uskoro moglo i ostvariti.
– To trenutno dogovaramo, Glory u Zagrebu. Želimo to prirediti sljedeće godine. Već odavno ih molim da nešto pokrenemo u Hrvatskoj, da se organiziraju jedna-dvije priredbe godišnje koje bi bile od velike koriste mladim borcima.
Karakteran je lik Antonio. Ono što misli jasno će reći, pa kome bilo po volji, a kome ne. Pitamo ga i je li se promijenio narativ oko borilačkih sportova. Prije se većinom smatralo da borilačke sportove treniraju samo nasilnici.
– Danas je neka situacija da se mladi momci upisuju da bi se malo slikali, pokazali i na taj način prodali sebe. Toga ima i uvijek će biti. Teško će se to promijeniti. Ali mislim da nas više ne gledaju kao nasilnike i nekakve tučare. Borilački sportovi nose toliko benefita. Zdravlje, samopouzdanje, što je jako važno za mlade momke. Svi se osjećaju sigurniji u sebe.
Oni koji baš „zapnu”... E, to je nešto sasvim drugo.
– Profesionalne vode već su neka druga priča. Za to moraš biti od drugog materijala. Moraš imati i ludu želju za dokazivanjem jer zapravo ideš kontra prirode. Tjeraš se na nešto što ti tijelo konstantno odbija. Mislim da nijedan profesionalni sport zapravo nije zdrav, a ovaj naš pogotovo – podvukao je Plazibat za kraj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....