Uhićenja trojice sudaca koje je Zdravko Mamić optužio za korupciju otvorila su pitanje izručenja bivšeg čelnika Dinama Hrvatskoj.
Mamić je još prije više od mjesec dana, kada je davao iskaz u Livnu, postao svjestan da je stavljen u ulogu okrivljenika te da bi, osim osječkih sudaca koji su jučer uhićeni, i on mogao biti dio najnovijeg USKOK-ova rješenja o provođenju istrage, ovaj put zbog uloge onoga koji je sucima nudio mito.
Kad je riječ o izručenju, Ustav BiH, čiji je Zdravko Mamić također državljanin, ne sadržava ustavnu odredbu o zabrani izručenja vlastitih državljana. Pitanje izručenja prepušteno je nižim pravnim aktima, odnosno zakonima. Temeljni je pravni izvor u ostvarenju učinkovite pravosudne suradnje na području ekstradicije između Hrvatske i BiH Ugovor o izručenju potpisan 28. studenog 2012., kada se počeo privremeno primjenjivati, a na snagu je stupio 6. ožujka 2014.
Ugovor je zaključen radi nastavka pravosudne suradnje i stalne borbe protiv svih oblika kriminala, osobito onih teških. U to svakako pripadaju i svi oblici korupcije i sasvim je izvjesno da će Hrvatska zatražiti od BiH da joj izruči Zdravka Mamića, ali i njegova brata Zorana, jer se radi o kaznenom djelu davanja mita.
Ako takav zahtjev uslijedi putem našeg Ministarstva pravosuđa Bosni i Hercegovini, ono što će biti nužno jest ustanoviti radi li se o kaznenom djelu koje je kažnjivo i u zakonodavstvu susjedne države.
No, čini se kako je pogrešno misliti da bi nakon eventualnog izručenja Hrvatskoj Zdravko Mamić završio u Remetincu na izvršenju pravomoćne presude od šest i pol godina zatvora.
- Generalno gledajući, načelo specijaliteta govori da mu se onda neće moći suditi za drugo djelo niti će moći biti proslijeđen na služenje zatvorske kazne. Ako okrivljenik kojeg se izručuje nije suglasan da se protiv njega, nakon izručenja, vode postupci i za druga djela koja se eventualno pred sudom mogu naći, onda mu se ne može suditi za druga djela, objasnio je za N1 odvjetnik Drage Tadića Rafael Krešić za N1.
Uvjete izručenja u RH definira Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima, a 40. članak stavak 2. tog zakona kaže sljedeće:
"Ako tražena osoba bude izručena, kazneno će se progoniti odnosno prema njoj će se moći izvršiti sankcija samo za kazneno djelo za koje je izručenje odobreno, osim ako se toga prava odrekla, a država koja izručuje nije postavila takav uvjet".
Ovo intrigantno pitanje komentirao je i Mamićev odvjetnik Veljko Miljević.
- Na koncu procedure imate, nakon rješenja sudbene vlasti, koje je postalo pravomoćno i izvršno, onda ministar pravosuđa one zemlje koja bi trebala udovoljiti daje odobrenje za izručenje, a svi modaliteti će biti navedeni u ugovoru o izručenju. Ako tamo piše da će se Mamića hapsiti čim pređe granicu, hapsit će ga se. Točno će se znati je li on okrivljen, zašto, što stoji u razlozima za eventualno određivanje istražnog zatvora i onda u procesu sudskog prvoodlučivanja o izručenju, a onda iznad toga na ministarskoj razini će se odlučivati o uvjetima izručenja, može doći u lisicama, a može se i prošetati Maksimirom, objasnio je Miljević.