Zdenko Đanić je 40 godina osvajao planine i izbjegavao opasnosti, a na kraju je stradao ‘pred kućom’. Da su bikovi bili ograđeni, nesreće ne bi bilo, kaže prijateljica Branka
Višegodišnja ljubav dvoje strastvenih planinara, umirovljenika Zdenka Đanića (63) i njegove Višnje Hojanić (61), naprasito je prekinuta u srijedu poslije podneva podno velebitskog Svetog brda u Libinju.
Dok su odjeveni u crvene jakne šetali planinarskom stazom koju poznaju u dušu, nisu ni slutili da ih iz raslinja promatra crni tonaš, bik Sayagues.
Nesretnog Đanića bik je uhvatio rogom ispod ključne kosti i presjekao mu žilu. Nije ga prestao tresti. Planinarka Višnja počela je vrištati, ali nitko je nije mogao čuti. Zanijemila je od šoka, od tuge, od nevjerice.
Akcija spašavanja
Jedva je uspjela smoći snage i u toj agoniji i strahu pred podivljalim govedom uzeti mobitel. Zbog slabe pokrivenosti signalom, međutim, ni SOS pozivi nisu prolazili. Poslala je SMS poruku prijateljici u Zagreb koja se, kako doznajemo, nakon 15-ak minuta ipak uspjela “probiti”. Službe su se digle na noge - od policije, Hitne pomoći i Gorske službe spašavanja. Planinaru Đaniću nažalost nije bilo spasa.
Bik je pobjegao. Vrijeme je teklo. Prolazili su sati, a Zdenko je iskrvario. Višnji je pozlilo i završila je u zadarskoj bolnici.
Njihove snove o sretnoj zajedničkoj starosti, novim planinarskim pohodima, dočeku Nove godine u Rovanjskoj, gdje su planirali ostati mjesec dana i odakle su i tog kobnog dana krenuli u planinarenje, rasprsnuli su se kao balončić od sapunice.
Njihove obitelji, prijatelji, poznanici i članovi planinarskog društva u čijem je osnivanju sudjelovao davne 1974. i sam Đanić s nevjericom i ispunjeni tugom komentiraju nesreću uvjereni da postoje propusti.
- Kad sam čuo vijest, nisam sebi mogao doći. Obišao je svijet, a na kraju stradao skoro pa pred kućom. Planinari obično žive u strahu od poskoka, medvjeda i risova. To su naši stvarni i stalni problemi. A onda odjednom iskoči bik.
Velika ljubav
Zdenko je bio predivan čovjek, rodom iz Našica. Do umirovljenja, otprilike prije dvije godine, radio je u bivšem Ina Naftaplinu kao inženjer naftne tehnologije, na bušotinama. Jedan je od osnivača našeg planinarskog društva.
Punih 40 godina osvajao je brda, planine, ponore. Nedavno se s Višnjom vratio iz Nepala. Bio je na trekingu. U povodu putovanja održao je i predavanje. Iskustvo nezaboravno i za nas slušače, a kamoli ne za njega koji je to prošao - govori za Jutarnji list Damir Lasić, član Planinarskog društva. O Zdenku ima samo riječi hvale. Ne smatra ga neopreznim šetačem, već naprotiv, vrhunskim planinarom punim opreza. Velebit mu je, objašnjava, bio u srcu.
I druga članica društva, ujedno i jako dobra prijateljica Branka, također o tragediji ne zna što da kaže.
- Čula sam se s Višnjom. Ona je zanijemila. Shrvana je, na lijekovima i infuziji. Kći joj je došla u posjetu. Nije lako ni njegovu sinu. Gledajte, to je bila ljubav kakva se rijetko viđa. Teško će biti dalje nastaviti funkcionirati nakon što gledaš kako se život voljene osobe gasi, a ti si nemoćan.
Ograđena stada
Do zadnjeg trenutka ona se nadala da će ga doktori ipak uspjeti spasiti. Tri sata od nesreće javila se prijateljici da i dalje čekaju da se pomoć probije do njih. Nije to lako dostupan teren - opisuje nam planinarka Branka tragediju, i sama u nevjerici što su Višnja i Zdenko, nakon što su proputovali svijet, pred samom kućom zavijeni u crno. Umirovljenički planinarski par je, objašnjava, proputovao Ande, Kilimanjaro, Dolomite.
- Zdenko je svojom nogom stupio na 5000 metara visok uspon. Sve su to prekrasni snovi planinara. Na drugim planinama gdje smo zajedno bili stada su ograđena nevidljivom žicom koja ne nagrđuje okolinu i kroz koju ide struja. Životinje vlasnici štite od lovokradica i životinja, a kod nas se stada štite od šetača. U Hrvatskoj je uvijek taj jedan korak koji radi problem. Da su ti bikovi bili u ograđenom, do ovoga ne bi došlo - zaključuje planinarka Branka, prijateljica nevjenčanih supružnika koji su doživjeli tragediju na Velebitu.
Kriminalistička istraga
Upravo zbog stalnih napada na konje, proljetos su na Libinje dovedeni istarski boškarini, autohtona sorta goveda, ne bi li sa svojim impozantnim rogovima spriječili vukove da napadaju konje.
No sredinom listopada u taj kraj stiglo je i crno pojačanje - dva Sayaguesa bika koji su se udomaćili u Malom Libinju među krdom boškarina na dvije velebitske farme.
Kriminalističko istraživanje tragedije je u tijeku. Obavljeni su obavijesni razgovori s pastirom Petrom Kneževićem, koji je bio zadužen za brigu o dva crna rogata moćnika, kao i s vlasnikom tvrtke “Rewilding Europe”. Finalnu odluku o eventualnom kaznenom progonu donijet će Državno odvjetništvo kojem je policija, ističe Elis Žodan iz PU zadarske, proslijedila prikupljena saznanja.
Bikove doveli za rasplod i da čuvaju 16 boškarina
Bik koji je napao nesretnog planinara je španjolski Sayagues bik. U Hrvatsku je zajedno s još jednim grlom te pasmine stigao u listopadu iz Nizozemske nakon što je potpisan ugovor između tvrtke Rewilding Europe i Zaklade Tauros, a sve u svrhu očuvanja biološke raznolikosti i kroz program uzgoja. Sayaguese su dočekali radnici NP-a Paklenica. Nakon prilagodbe, dobili su i zadatak - čuvanje 16 boškarina, ali i očuvanje vrste, točnije povećanje broja na 50-ak grla. Kao pasmina slove za izdržljive, robusne i jeftine. Ne trebaju im skloništa. Žive na otvorenom. Pastir Knežević je članove tima Rewilding Velebita redovito izvještavao o njima i jesu li se uklopili. Vlasnici dviju farmi konja iz OPG-a Vukelić i OPG-a Brkljačić razveselili su plodni španjolski bikovi. Prema ugovoru koji je sklopljen, Sayaguesi se trebaju križati s boškarinima - podmladak se vraća Rewildingu, a hrvatskim farmerima ostaju prvotna dva.
