Ivan Vrdoljak oko šest mjeseci nije bio predsjednik HNS-a. Ostavku je podnio nakon teške sjednice Predsjedništva stranke gdje je odbijen njegov prijedlog ulaska u koaliciju s HDZ-om. Središnji odbor stranke kasnije je tu odluku promijenio, ušli su u Vladu, dio članova stranke je otišao, a Vrdoljak se na čelo vraća kao jedini kandidat na unutarstranačkim izborima.
Oko pola godine je prošlo od kada ste napustili čelnu poziciju u HNS-u i u više navrata poručili kako više nemate ambicija u visokoj politici, da biste sada opet bili jedini kandidat za predsjednika stranke. Otkud taj obrat?
- Ostavku sam podnio iz vrlo konkretnog razloga - htio sam pokazati da nemam nikakvog osobnog interesa pri donošenju odluke o ulasku u Vladu. Zato sam se maknuo sa svih političkih funkcija, i s čela stranke, i s potpredsjedničke pozicije u Saboru... Dakle, moj stav da trebamo ući u vladajuću koaliciju nije bio motiviran nekim osobnim interesom, već procjenom da je to nužno za boljitak zemlje. A uz to, bilo mi je jako teško da na Predsjedništvu za par glasova preglasavamo dugogodišnje kolege koji su sudjelovali u gradnji stranke. Nisam želio da se to gleda kao čin jednog čovjeka, već sam želio da ključno stranačko tijelo koje izravno predstavlja cijelu organizaciju preuzme odgovornost i donese odluku kojim će smjerom stranka krenuti.
U redu, ali zašto onda sada povratak?
- Tijekom posljednjih mjeseci vodio sam stotine razgovora s članovima stranke i stalno im govorio isto: da smatram kako je ovo nova velika prilika za stranku, ali i za politiku u Hrvatskoj općenito, da se odnosi promijene. U 99 posto slučajeva ljudi su mi na to odgovarali: “Ako već imaš jasnu sliku što bi stranka trebala, preuzmi i sam dio odgovornosti”. Na koncu sam shvatio kako postoji kritična masa članova stranke koji žele da ja pokušam provesti do kraja tu transformaciju o kojoj sam govorio. I tu sam prelomio da se ponovno kandidiram.
Ispada da ste se predomislili, no vaši kritičari smatraju da nikad niste ni mislili otići iz politike, već da je ostavka bila samo manevar...
- Potpuno sam svjestan da neke svoje kritičare ne mogu zadovoljiti što god učinio. Ako podnesem ostavku, ne valja, ako je ne podnesem, opet ne valja. Naučio sam se da nije ni mudro pokušavati udovoljiti svima, nego slijediti svoju viziju i napraviti ono što doživljavaš svojom zadaćom. Logično je da bi središnji odbor glasao isto kako je glasao, samo bih ja i dalje bio u Saboru i predsjednik stranke.
Ipak, činjenica jest da je vaša ostavka poslužila kao određena šok terapija pred sastanak središnjeg odbora stranke. Je li to ipak bio dio taktike?
- I dalje ostajem pri onome što sam rekao. Da nisam podnio ostavku, sve bi bilo isto, samo bi svi pričali kako se radi o odluci Ivana Vrdoljaka. Ovako se to ne može reći, jer je evidentno da je to odlučila stranka, ali kako nekima to smeta izvode se razne, potpuno nelogične, teorije...
Ali svojedobno ste isto govorili i za teorije o tome da pregovarate s HDZ-om, pa su se pokazale istinitima. Ako ste jednom obmanuli birače, zašto bi vam kasnije vjerovali?
- Nisam obmanuo nikoga. U vrijeme kad sam demantirao pregovore s HDZ-om, njih uistinu nije ni bilo.
Kad su oni počeli?
- Prvi ozbiljni kontakti su ostvareni između dva kruga lokalnih izbora.
Daleko od očiju javnosti...
- Pa logično je da smo razgovarali povjerljivo, s obzirom na to da se o tome pisalo i mjesecima prije kada tih pregovora nije ni bilo. Dapače, nama su neistinite glasine koje su o tome kružile mjesecima ranije već do tada nanijele štetu. Nisam želio da to na bilo koji način našteti našim kandidatima na lokalnim izborima i zato sam cjelokupnu komunikaciju preuzeo na sebe. Želio sam da se naši ljudi koncentriraju na svoje kampanje, a već tada sam im govorio da ću za sve negativne efekte oko toga što će se događati na razini parlamentarne politike ja podmetnuti leđa - jer mi je to dužnost predsjednika stranke.
No Anka Mrak Taritaš tvrdi da ona do izborne večeri nije znala da se bilo kakvi razgovori s HDZ-om vode. Je li to istina?
- Ona za to ni nije saznala od mene, jer je bio dogovor da je sačuvamo od toga i ne opterećujemo je u vrlo teškoj utrci koju je vodila u Zagrebu. No, cijeli niz kolega iz vodstva stranke - primjerice Vesna Pusić i Goran Beus Richembergh - od prvog su trenutka znali da razgovaramo i da nam predstoje strateške odluke. Moj je stav bio da prvi put moramo zanemariti povijesne odnose te donijeti odluku temeljenu na aktualnom trenutku. Dakle, ne voditi računa o vlastitom kratkoročnom rejtingu, već o najboljem za državu. Mislim da je to paradigmatska promjena.
Vi to predstavljate kao uzvišeni cilj, no može se zaključiti i da se radilo o čistoj političkoj pragmi. Alternativa su bili izvanredni izbori, a tu se HNS-u predviđao katastrofalan rezultat...
- Vidite kako je to kontradiktorno. Istovremeno se tvrdi da smo donijeli odluku na štetu stranke i da smo je donijeli gledajući samo interes stranke. Je li onda to interes ili šteta?
Pa recimo, kratkoročni interes i dugoročna šteta...
- Ja mislim da je upravo suprotno. Sigurno je da mi ne bismo donijeli tu odluku da smo vodili računa o svom kratkoročnom rejtingu. No, u srednjem roku, ja vjerujem da mi nećemo imati takve hipoteke, te da ćemo kroz svoje rezultate u ovoj Vladi ojačati svoj rejting.
S obzirom na negativnu javnu percepciju svega što se dogodilo, bojite li se da bi vaš povratak na čelo HNS-a rejtingu mogao još škoditi?
- Ali ja stvarno ne vidim to kao nekakvu hipoteku, već kao veliki potencijal. Mi smo prva stranka koja je uspjela izaći iz okvira u kojoj njezinu politiku definiraju međustranački odnosi. Za taj smo iskorak spremni i primiti neke batine, no ako je to cijena da bismo izbjegli treće parlamentarne izbore u godinu i pol dana, zaustavljanje projekata, propast europskog novca, Agrokora i tko zna što još, ja sam je spreman snositi. Ljudi koji ne mogu prihvatiti promjenu ustaljenih političkih obrazaca temeljenih na podjelama, na naše i vaše, na lijeve i desne, okrenuli su nam leđa, ali prilaze nam oni koju su tu promjenu iščekivali. Prihvaćam takav razvoj događaja.
Kako komentirate tumačenja kako je ključni interes HNS-a za ulazak u Vladu bio zadržavanje sinekura u javnim službama i državnim poduzećima?
- Mi smo preuzeli Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta i Ministarstvo graditeljstva. Volio bih da mi netko kaže koje su to sinekure. Koje su fotelje zaposjeli naši dužnosnici? Kad bi to bilo tako očito kako se u javnosti plasira, onda ne bi trebao biti neki poseban problem pobrojati te ljude. Kad je posljednji put netko to pokušao napraviti, završilo je teškom blamažom, jer su se izvlačila imena ljudi koji su po 20 godina zaposleni u javnim tvrtkama, koji kao stručnjaci imaju respektabilan rezultat i međunarodne nagrade. U ovoj Vladi u resoru obrazovanja je cijeli tim, uključujući ministricu, sastavljen isključivo od nestranačkih ljudi, stručnjaka. Da su nam cilj bile fotelje, ne bismo pola fotelja prepustili struci, nego bi sve zadržali za sebe. Cilj nam je bio i ostaje konkretan rezultat, a na njemu radi onaj tko zna, može i hoće. Nekad ljudi iz stranke, nekad izvan nje, ali u svakom slučaju ljudi koji znaju, mogu i žele.
A HEP i druga javna poduzeća u sektoru energetike?
- Dok sam bio ministar gospodarstva, ljudi oko mene su bili isključivo stručnjaci, velikom većinom nestranački. Mislim da je tako i danas, ali zaista ne znam niti jesu li ljudi koji vode te tvrtke članovi koje stranke, jer to i nije važno pitanje. Jedino važno pitanje je konkretan poslovni rezultat koji su ostvarili.
Hoćete reći da ne postoji dogovor između HNS-a i HDZ-a oko kvota za imenovanje ljudi u javna poduzeća?
- Mislite li vi da smo mi u tako teškim okolnostima kad smo donosili odluku o ulasku o Vladu uopće mogli razmišljati o kadroviranju u javnim poduzećima? Pa trebalo je pod hitno stabilizirati politički sustav i dati šansu okončanju ideoloških rovova iz prošlosti. Tko u takvim trenucima ima vremena razgovarati o nekakvim kvotama!?
Kontinuirano govorite o koaliciji s HDZ-om kao o točki preokreta na domaćoj političkoj sceni, no koliko je to uopće koalicija u punom smislu riječi? Medijski komentatori uglavnom procjenjuju kako HNS trenutno najviše strepi od novih izbora, pa da je stoga i njegova pregovaračka pozicija prema HDZ-u vrlo slaba...
- Odgovor na to pitanje će vam najbolje dati pogled na dosadašnje rezultate u Vladi RH, s naglaskom na ministarstva za koje je HNS preuzeo odgovornost. U Ministarstvu znanosti i obrazovanja uvodi se informatika kao obvezni predmet u škole, novi kurikulum je praktički gotov i na međunarodnoj je recenziji, a one recenzije koje stižu su pune hvale. Pilot počinje 2018. Krenule su STEM stipendije, koje ranije nikad nisu postojale, a ukupno je osigurano osam tisuća stipendija više nego lani.
U Ministarstvu graditeljstva je realiziran projekt subvencioniranih kredita za više od 2300 mladih obitelji, sad kreće novi program energetske obnove javnih zgrada kojim će se prepoloviti troškovi za grijanje. Spriječili smo donošenje lošeg novog Obiteljskog zakona, opet smo spriječili uvođenje poreza na nekretnine - prvi put smo to učinili i u Kukuriku vladi. Inzistirali smo na uklanjanju sporne ploče iz Jasenovca. I sve to smo postigli u samo šest mjeseci. Zamislite kako bi danas izgledala Hrvatska da nismo donijeli odluku o ulasku u Vladu. Što bi bilo s reformom obrazovanja? Ako netko misli da smo malo postigli, što je onda s prethodnih godinu i pol dana vladavine Mosta i HDZ-a?
No pitanje nije jeste li postigli dosta, već jeste li mogli postići više u vladi lijevog centra koja bi možda osvojila vlast nakon prijevremenih izbora?
- To je hipotetsko pitanje na koje nemam odgovor. Nitko nema. Tko zna kako bi građani glasali, kako bi prošla radikalna desnica, kako Živi zid i tko bi na kraju formirao Vladu? Populisti i ekstremisti bi svakako narasli, a osnovni je zadatak građanskog centra da to pokuša spriječiti i ja vjerujem da smo u tome uspjeli...
Kad ste prvi put došli na čelo HNS-a stranku ste definirali u poziciji centra, na jednakoj udaljenosti od ljevice i desnice. Kako to funkcionira danas, jer se čini da ta udaljenost baš nije jednaka?
- Varate se. Mi smo baš tamo gdje smo uvijek bili. Pomiču se drugi oko nas. SDP nas je u doba Zorana Milanovića vidio kao partnere i to smo bili. Dolaskom Bernardića oni su se proklamirano počeli vraćati “socijaldemokraciji” i udaljavati prema ljevici, a partnere traže među populistima. S druge strane, nakon Karamarka je na čelo HDZ-a došao Plenković koji je stranku približio centru, odnosno nama. Dakle, mi ne mijenjamo svoje vrijednosti niti svoju poziciju, već samo povijesnu paradigmu da s nekim strankama bezuvjetno nećemo koalirati. Ne pristajem da nam politički stav bude “biti protiv”, niti smisao politike vidim u stvaranju političkih saveza. Politika u Hrvatskoj se nažalost svela na “tko s kim i protiv koga”, bez trunke sadržaja. Mi možemo bolje od toga. Spremni smo surađivati sa svima koji pokažu interes za naše vrijednosti i za rad na konkretnim projektima za koje čvrsto vjerujemo da su u interesu svih ljudi u Hrvatskoj.
Cinici bi rekli da je HDZ pokazao interes za vaše ruke u Saboru, a ne vrijednosti...
- Jedno bez drugoga ne ide. Mi smo već i ranije imali ponudu da ulaskom u koaliciju s HDZ-om spasimo Vladu od padanja. No, u doba Tomislava Karamarka nama je HDZ-ova politika bila neprihvatljiva. I to smo odbili. Vrijednosti Plenkovićevog HDZ-a su nam prihvatljive i iz svega dosad postignutog vidimo da možemo surađivati. To se najbolje vidi u povlačenju nazadnog prijedloga Obiteljskog zakona. Naravno, među nama i dalje postoje razlike i nesuglasice, no ključno je da prihvatimo princip po kojem u centar politike stavljamo ono o čemu se slažemo, a ne ono o čemu se ne slažemo.
Nije li to pomalo utopistička ideja?
- Ali to se već događa. Pogledajte kurikularnu reformu. Svi se slažemo oko potrebe da se ojača nastava informatike, no reforma stoji jer se ne možemo dogovoriti oko lektire. Ok, onda smo odluku o lektiri ostavili za kasnije, no informatika se provodi odmah. Zašto bi generacije učenika bile uskraćene za bolju nastavu matematike, jer postoje podijeljena mišljenja oko novog kurikuluma povijesti? Ono oko čega se slažemo odmah ćemo implementirati, a oko spornih točki ćemo nastaviti i dalje razgovarati. To je jedini put napretku i to je način na koji HNS želi sudjelovati u izvršnoj vlasti.
Ali koji je kompromis, primjerice, oko ploče u Jasenovcu?
- Tu nema kompromisa, jer se radi o očitoj provokaciji i tu se moralo reagirati. Budimo iskreni, spomenika HOS-u s pozdravom “Za dom spremni” ima diljem zemlje i nekakav kompromis je očito bio u tome da ih vlasti ranije, uključujući Vladu Zorana Milanovića, nisu rušile. Ipak, kad se takav spomenik digne u Jasenovcu, onda se tu očito radi o podmetanju i oko toga se ne može raditi bilo kakav dogovor. Ali postoje mnoge teme gdje je takav konsenzus moguć.
Koje?
- To su one teme koje će biti centralne u našim politikama. Prvenstveno, do kraja ovog mandata usredotočit ćemo se na dovršetak cjelovite reforme obrazovnog sustava koja obuhvaća znatno više od same kurikularne reforme, i obuhvaća niz mjera vezanih i za predškolski odgoj i za strukovno obrazovanje i za razvoj znanstvenih institucija, a u konačnici i za cjeloživotno obrazovanje. Ne možemo imati 180 tisuća ljudi na burzi, a da nam pritom nedostaje 30 tisuća radnika. U resoru građevine plan je da se dovrši proces usklađenja gruntovnice i katastra kao najvažnijeg koraka na putu prema zemlji bez biljega i papira, radit će se novi projekti poticane stanogradnje i energetske obnove zgrada.
Treća tema od koje ne odustajemo su ljudska prava, s osobitim naglaskom na prava žena, seksualnih manjina i drugih obespravljenih skupina. To ćemo uskoro i dokazati, kad se u Hrvatskom saboru usvoji Istanbulska deklaracija, zahvaljujući i glasovima naših saborskih zastupnika. Važno nam je da se svaki čovjek u Hrvatskoj, bez obzira na identitetske razlike, dobro osjeća u svojoj koži i u svojoj zemlji, i da se osjeća pozvanim dati najbolje od sebe za razvoj cijelog društva. U međuvremenu želimo definirati i teme za budućnost, a nakon obrazovanja, ključni programski element naše politike bit će razvoj kreativnih industrija.
Na koji način?
- Jednostavno, mi smatramo kako su kreativne industrije - IT, računalno programiranje, gejming, filmska i glazbena produkcija, kultura i umjetnost kao proizvod, arhitektura, dizajn i sve ostale srodne djelatnosti - velika prilika za naš gospodarski razvoj, i da tu možemo stvarati veliku dodanu vrijednost te biti globalno konkurentni. Cilj nam je kroz obrazovnu, poreznu, fiskalnu i regulativnu politiku stvoriti uvjete da oni koji se time bave u Hrvatskoj ostanu ovdje, da se što više mladih upravo u tom sektoru nađe profesiju, a da se mladi iz drugih zemalja, prepoznajući taj naš potencijal,useljavaju. Da bi to uspjeli, potrebno je imati i jaku administrativnu poziciju pa zato već sada mogu najaviti da će sljedeća Vlada u kojoj će HNS sudjelovati imati Ministarstvo kreativnih industrija.
Prvo morate u Vladu, a to se zasad ne čini baš izvjesno. Pitanje je koliko će potrajati odnos s HDZ-om, a sa SDP-om nećete. S Mostom još manje, a ni Živi zid nije opcija. Na koncu, IDS i Pametno su ušli u savez s vašim bivšim kolegama iz GLAS-a. Imate li vi uopće mogućih partnera?
- Mi ćemo za sljedeće izbore sigurno biti spremni izaći samostalno i mislim da tu nema previše dileme. Prezentirat ćemo svoje rezultate i nove politike, i uvjeren sam da će ih birači prepoznati te da u konačnici možemo u najmanju ruku ostati na istoj razini mjesta u Saboru koje imamo danas. Hoće li ta naša podrška nekome nakon izbora biti potrebna za većinu ne znam, ali ako hoće, već sad mogu planirati osnivanje ministarstva kreativnih industrija.
Ne ostvarite li taj rezultat, hoćete li se trajno povući s pozicije šefa stranke?
- Svaki neuspjeh sa sobom vuče i odgovornost. U to nema dvojbe. Ja vjerujem u uspjeh, jer da ne vjerujem ne bih se ni kandidirao za predsjednika stranke.