Prema prvim predizbornim anketama, stolac Vojka Obersnela, najdugovječnijeg SDP-ova gradonačelnika sa 17 godina staža na toj funkciji, prilično se trese. Iako je, kako pokazuju rezultati anketa, aktualni gradonačelnik s više od trideset posto podrške u prvom krugu daleko ispred ostalih pretendenata za tu funkciju, drugi krug je sasvim izvjestan i u njemu mu se ozbiljno približava Hrvoje Burić, nezavisni kandidat liste “Rijeka budućnosti”.
Tko je čovjek koji bi mogao probiti bedeme tradicionalne SDP-ove utvrde na Kvarneru? Istražili smo Burićeve ideološke stavove koje je definirao tijekom dugogodišnjeg staža HDZ-ova, a od lani nezavisnog vijećnika u riječkom Gradskom vijeću, političko djelovanje unutar bivše stranke i samostalno, kao i njegove poduzetničke aktivnosti.
S napadima na bivšeg intendanta riječkog HNK Ivana pl. Zajca Olivera Frljića, koji mu je postao trajna opsesija, Burić je u velikoj mjeri naznačio ideološki okvir unutar kojeg djeluje, iako danas u javnosti govori da nije ni lijevo i desno, već da se bori za bolju modernu Rijeku. U svojoj borbi protiv Frljićeve intendanture jednom je prilikom izašao “izvan okvira” standardne političke komunikacije.
Napad na Frljića
“U strukturi Frljiće ličnosti razvidno je kako je ranom djetinjstvu seksualno zlostavljan od njemu bliske muške osobe. Dakle, njegovo mentalno zdravlje je ozbiljan problem. Njemu je mjesto negdje drugdje”, izjavio je Burić u intervjuu lokalnom portalu Ajmo Rijeka 23. siječnja 2015., a taj kontroverzni članak, koji je podigao veliku buru zbog prilično ozbiljnih optužbi, u međuvremenu je uklonjen s interneta. Iste se godine Burić među riječkom desnicom proslavio inicijativom da se u riječki HNK dovede gostujuća predstava “Ana Frank” u režiji notornog Jakova Sedlara, što su Frljić i Blažević odbacili.
Izvan “ideoloških tema” kao što je Frljićeva intendantura, ili pak svojedobno zalaganje za podizanje spomenika Franji Tuđmanu u Rijeci, bivši HDZ-ov vijećnik političko je djelovanje usmjerio na uobičajene gradske probleme, od izostanka investicija, stagniranja riječkog gospodarstva do skupih cijena plina, često tražeći od Grada Rijeke da javno objavi “sumnjive” ugovore i slično.
Upravo angažman oko skupog plina u Rijeci osigurao je podršku njegovoj nezavisnoj kandidaturi od strane inicijative “Protiv skupog Energa” koju predvodi Josip Kukuljan.
No, dok je Burićevo političko djelovanje Riječanima manje-više poznato, ona druga karijera, poduzetnička, u javnosti je potpuna nepoznanica.
Burić je rođen 1967. godine i ima višu stručnu spremu, odnosno zvanje inženjera komunikacije, a prije nego što se bacio u privatnike radio je u Lučkoj kapetaniji. Bivši HDZ-ov, a sadašnji nezavisni vijećnik, inače, dolazi iz obitelji koja već dugo pliva poduzetničkim vodama - njegova je sestra udana za Damira Plišića, uspješnog poslovnog čovjeka, a Hrvojev stariji brat Igor Burić obnašao je, među ostalim, funkciju direktora Triglav osiguranja. Na tom ga je poslu naslijedio Darko Franić, bivši HDZ-ov gradski vijećnik koji je, u neku ruku, bio Hrvojev politički mentor i uvelike je utjecao na njegov politički stil.
Tada dolazimo do faktoringa, što je termin od kojeg se posljednjih dana, zahvaljujući propasti Agrokora, ne da pobjeći. Hrvoje Burić uključio se u posao s faktoringom slijedeći svojeg brata Igora. Prema podacima iz sudskog registra Trgovačkog suda, 6. veljače 2013. s temeljnim kapitalom od 20 tisuća kuna Burić je osnovao tvrtku Plus faktor Rijeka koja je bila pravni nasljednik Acceptusa, njegove tvrtke osnovane 2006.
U razdoblju od 2007. do 2011. Burićev Acceptus nije imao važnijih prihoda ni rashoda, a njena je nasljednica Plus faktor Rijeka tek u 2013. godini počela nešto ozbiljnije poslovati – tada ostvaruje prihod od 1,080.581 kuna i rashod od 941.648 te dobit 111.531 kuna, što je trend koji je nastavljen i kasnijih godina.
No, najzanimljiviji dio priče događa se kada Burićeva tvrtka 2015. preuzima društvo Afaktor-faktoring. Ta je tvrtka osnovana 2010. u Zagrebu, a osnivač je bio Afaktor, finančna družba za faktoring d.o.o. iz Slovenije s upisanim kapitalom od milijun kuna.
Poslovne veze
Afaktor-faktoring je 2010. završio s gubitkom od 1,078.028 kuna, 2011. s gubitkom od 2,043.811 kuna, 2012. s gubitkom od 283.136 kuna, 2013 s gubitkom od 1,455.877 kuna, 2014. s gubitkom od 253.850 kuna, a 2015. godinu, kada je preuzima Burićev Plus faktor Rijeka, s dobiti od 552.447 kuna.
Ako se uzmu u obzir prethodni milijunski gubici, posebno je zanimljiv datum 22. listopada 2013., kada Afaktor-faktoring povećava svoj temeljni kapital s milijun na 5 milijuna i 250 tisuća kuna. Točno dvije godine kasnije, Plus faktor Rijeka postaje osnivač tvrtke, a Hrvoje Burić ovlaštena osoba za zastupanje. Potom, 3. ožujka 2016. dolazi do pripajanja društva Plus faktor Rijeka s Afaktor-faktoringom, mijenja se ime u Plus A-faktor, a uz Burića kao osnivača, osoba za zastupanje postaje Marino Benić.
Benić je participirao u vodstvima nekada vrlo istaknutih riječkih poduzeća. Tijekom 2003. i 2004. bio je član uprave, odnosno predsjednik uprave, Riječke industrije odjeće (RIO), 2009. je bio član uprave Rijekakina, a 2012. godine zastupnik podružnice u Transadriji u stečaju, svojedobno najjače špediterske tvrtke na Jadranu. Zanimljivo je i ime predsjednika nadzornog odbora novoosnovanog Plus A-faktora, Zorana Vencla. On je sjedio u upravama nekoliko tvrtki u kojima je član uprave bio Albert Faggian, istarski kralj privatizacija i bivši vlasnik Novog lista i Glasa Istre. Vencl i Faggian bili su, redom, u upravama tvrtki B-voda, Brazda agraria d.o.o., Istra trgovina, Uvale nekretnina i TV Istra koja je 2015. završila s minusom od 235.700 kuna. Također, Vencl je bio i predsjednik uprave najpoznatije Faggianove tvrtke, Puljanke.
Agrokor
Hrvoje Burić potvrdio nam je da je u posao s faktoringom krenuo radeći u Prvom faktoru koji je, prema njegovim riječima, bio prvo i svojedobno jedino društvo koje se time bavilo u Hrvatskoj. Što se tiče Zorana Vencla, predsjednika Nadzornog odbora njegove sadašnje tvrtke Plus A Faktor, Burić kaže da ga je odabrao za tu funkciju na temelju ranijih pozitivnih iskustava kroz poslovnu suradnju s Prvim faktorom. Burić, pak, demantira da taj angažman ima ikakve veze s Albertom Faggianom.
- Nikakvih kontakata s gospodinom Faggianom nisam imao - rekao nam je. Na upit kakva je njegova veza s Marinom Benićem, odgovara da ga je odabrao zato što je riječ o osobi koja je zadovoljavala zakonske uvjete prema kojima faktoring društva moraju imati najmanje dvoje zaposlenih. Na pitanje je li njegovo društvo imalo posla s Agrokorom, Burić nam je odgovorio da jest, ali da je iz tih angažmana izašlo još prošle godine.
Što se, pak, tiče Burićeva političkog angažmana, današnji nezavisni kandidat u HDZ-u je bio od samih početaka te stranke. Međutim, od kraja 2013. u stranci je bio na tankom ledu, iako je kao kandidat HDZ-a za gradonačelnika, zahvaljujući Predragu Šustaru koji je, tada u Laburistima, pokupio i nešto lijevih glasova, iste godine uspio s Obersnelom ući u drugi krug lokalnih izbora. Krajem 2013. na Trsatu je došlo do uličnog fizičkog sukoba između Burića i Predraga Mancea, supruga tadašnje HDZ-ove vijećnice Tee Čaljkušić Mance. Obojica su zaradili lakše tjelesne ozljede, svi troje suspenziju u stranci, no Burićev je ugled očišćen nakon što je policija utvrdila da je Mance napao njega.
U svakom slučaju, grad na Rječini očekuje uzbudljiva kampanja u kojoj na Obersnela ide i sve jača nezavisna struja, i sve jače lokalne stranke kao što su Lista za Rijeku i Akcija mladih, ali i dojučerašnji partneri kao što je HNS.
Popularnost mu je porasla nakon što je istupio iz HDZ-a
Činjenica je da Burić nakon fizičkog sukoba sa Predragom Manceom u HDZ-u marginaliziran, što je potvrđeno kada ga vodstvo stranke nije uvrstilo na listu za Sabor za izbore 2015. godine. Sve je kulminiralo njegovim napuštanjem stranke u svibnju prošle godine.
“HDZ-ova unutarnja nesređenost i stanovita tromost,
barem što se Rijeke tiče, sputava moju aktivnost i suprotstavljanje Vojku Obersnelu”, objasnio je tada svoje razloge za Jutarnji. Burićev odlazak iz stranke nije mu naškodio već se, čini se, dogodio suprotan efekt. Zadobio je podršku tzv. riječke “urbane desnice” koja se
ne želi svrstavati u stranačke tabore, kao i građanske inicijative protiv skupog plina koja je svojedobno na riječkim ulicama uspjela okupiti nekoliko tisuća ljudi u prosvjed. Ide mu na ruku i po mnogima predugi Obersnelov mandat, kao i klima općeg nezadovoljstva i sve veća
rezignacija dojučerašnjeg SDP-ova biračkog tijela. Kao kandidat za zamjenika gradonačelnika, prije nekoliko dana pridružio mu se Marinko Koljanin, bivši direktor NK Rijeke.