Sjećam se točno trenutka kad sam odlučila prestati jesti u jednom poznatom restoranu koji sam prije toga redovito pohodila.
Bilo je to taman negdje nakon uvođenja eura kad sam, neuka i nesvjesna, stigla na ćevape te uz njih, kao i uvijek dotad, naručila porciju pomfrita.
Cjenik nisam gledala pa sam se šokirala kad je stigao račun, a na njemu je pisalo da porcija pomfrita stoji četiri eura.
Da ne bude zabune, danas ovaj prilog u istom restoranu stoji već 4,90 eura - dakle 37 bivših kuna.
Zamrznuti, strojno izrezan pomfrit, vrlo vjerojatno iz Metroa, u kojemu namirnice nabavlja većina domaćih restorana.
Dosadna sam već sama sebi zbog zgražanja nad cijenama hrane - ali 37 kuna za porciju pomfrita?
Impozantan iznos za roštilj
Najgore je kad taj iznos usporedim s cijenom glavnog jela - porcija ćevapa od 330 grama s lukom i lepinjom u istom restoranu stoji 12,50, što znači da zamrznuti krumpir tamo doseže 40 posto cijene glavnog jela, a ne daj bože da uz to poželiš i neki dodatak - recimo ajvar ili kajmak.
Porcija ajvara, koji ne poslužuju obavezno uz porciju ćevapa, košta 2,90 eura - da, 22 kune za žlicu ajvara, dok je kajmak, naravno, skuplji - 3,10 eura odnosno 24 kune.
Kad bih uz porciju ćevapa naručila sve ove dodatke i još salatu, koja stoji 5 eura, konačan račun penje se do 25,50 eura, što je impozantan iznos za najobičniji roštilj s prilozima, bez čaše vina, a o desertu da ne govorim.
Nije ovaj restoran, naravno, jedini takav primjer - pronašla sam jedan drugi, također prilično poznat, u kojem salata o graha (onog iz konzerve) košta 5,50 eura, ima nekih u kojima kuglica kajmaka doseže cijenu od 3,20 eura, a fascinantne su i cijene palačinki po zagrebačkim restoranima.
Podgrijane u mikrovalnoj
Sve su ispečene ujutro te na stol dolaze podgrijane u mikrovalnoj, a iako je riječ o jelu koje valjda može svladati i najneiskusniji domaćin, za njih se sada već traži i šest eura po porciji, kao da sam naručila žarbo tortu.
Odražava se to i u statistici o inflaciji, u sklopu koje, prema posljednjim podacima za 2024. godinu, kategorija restorana i kafića bilježi daleko najveći rast potrošačkih cijena - od 9,6 posto, što znači da njihove cijene rastu tri puta iznad prosječne stope inflacije, koja je u pretprošloj godini iznosila 3,4 posto.
Samo rast cijena u restoranima i kafićima, navodi DZS, doprinio je rastu prosječne inflacije za čak 0,49 postotnih bodova, a koliko je situacija alarmantna, najbolje svjedoči usporedba s 2015. godinom, u odnosu na koju su restorani i kafići, pokazuje DZS, skuplji čak 72,8 posto.
Nijedna mjerljiva kategorija ne bilježi toliki porast cijena - najveći je rast, nakon restorana, u devet godina zabilježen u kategoriji hrane i bezalkoholnih pića, od 48,9 posto, što znači da su cijene u restoranima, ironično, porasle 70 posto iznad rasta cijena hrane.
Najveći dio tog porasta, bez sumnje, otpada na rast cijena najbanalnijih jela - ništa nije poskupjelo koliko prženi krumpir, obično tijesto, dodaci jelima, roštilj...
Inflacija najgora za najsiromašnije
Za to se u ekonomiji koristi pojam "cheapflacija", koja se događa ne samo u restoranima nego i u trgovinama, u kojima najveći rast cijena bilježe najjeftiniji proizvodi robnih marki.
Prema nekim izračunima, te su cijene rasle i do dva puta iznad rasta cijena klasičnih prehrambenih proizvoda i glavni su razlog zašto inflaciju puno više od drugih osjećaju potrošači s najnižim primanjima.
Stvar je prilično logična - kod najjeftinije robe postojalo je i najviše prostora za rast cijena, a kako je ona istovremeno ponajviše ovisila o dobavnim lancima koji su u pandemiji i rusko-ukrajinskom ratu najviše stradali, postojali su i neki doista objektivni razlozi zbog kojih je djelomičan rast tih cijena bio opravdan.
Ipak, jedan naš vlasnik restorana, koji je poželio ostati anoniman, govori nam da je ovo najgore vrijeme za bolje restorane i najbolje vrijeme za najobičnije roštiljarnice.
"Nisam dizao cijene od travnja 2024. godine i bojim se da bih, kad bih ih podignuo, ostao bez dobrog dijela gostiju. Istodobno, gledam najobičnije roštiljarnice koje se pretvaraju da su uglađeni restorani i vidim da one, uz restorane na Jadranu, jedine u Hrvatskoj mlate lovu", razočarano mi govori.
Dodaje kako restorani ne žive od pojedinačne prodaje ćevapa ili palačinki, nego od ukupne potrošnje po gostu te da se udio keša koji restoranima ostaje po svakom izdanom računu drastično povećava s rastom cijena pojedinih jela.
Drugima se ne isplati raditi
"To je tajna restorana na Jadranu - njima zbog cijena ostaje takva količina love da si bez problema mogu dopustiti raditi pet mjeseci godišnje, a ostatak godine držati ključ u bravi. No, osim njima i pečenjarnicama, drugima se praktički ne isplati raditi", dodaje.
Sudeći prema podacima o fiskalizaciji za vrijeme adventa, u prosincu 2025. godine fiskalizirano je 10 posto više računa, od čega 384,9 milijuna eura u ugostiteljstvu.
To u praksi znači da su cijene jela i pića u prosincu u prosjeku bile do deset posto više nego u prosincu godinu prije, čime se trend poskupljenja u ugostiteljstvu nastavlja, bez vidljivih naznaka da će stati.
"Vjerujem da neće rasti istim tempom kao dosad, ali rast će i dalje, sigurno", prognozira naš sugovornik.
Bude li se to odvijalo dosadašnjom logikom, u 2026. najveća divljanja cijena možemo očekivati tamo gdje je usluga najslabija - u fast foodovima, ćevabdžinicama i objektima koji funkcioniraju isključivo zahvaljujući Woltu i Boltu.
Dobra je vijest da je ovaj trend napokon osvijestio i nešto drugo - da se u Hrvatskoj, a vjerojatno i vani, više isplati jednom godišnje jesti u skupom, nego svaki tjedan u jeftinom restoranu.
Ništa na svijetu nije skuplje od ove druge opcije.
Imate pitanje za Veliku škrticu?
Pišite na: [email protected]
Uključite se u Facebook grupu Velika škrtica, povežite se s najvećom zajednicom potrošača i saznajte odgovore na sva pitanja o kojima drugi šute
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....