Razoreni grad, stotine ubijenih, izmasakrirana tijela razasuta po ulicama, djeca i majke u podrumima bez struje i u strahu od noći s kojima dolaze horde razbojnika, piše Slobodna Dalmacija.
Sve je to drevni Alep, grad s popisa UNESCO-ove svjetske baštine, u kojemu je nekada živjelo 2,3 milijuna stanovnika, a danas je ruševina i mjesto iz kojeg svi žele pobjeći. Od zla koje je pogodilo Siriju, u Split je izbjegla i jedna nekada dobrostojeća, građanska obitelj.
– Živjeli smo mirno u Alepu, imali smo dobra primanja, a evo danas u Splitu jedva preživljavamo i molimo za kruh. Bježali smo od rata, jedva smo došli do Hrvatske. Da nema gospodina Slavka Jerončića i socijalne radnice Tee Šimundže iz Caritasa, te mog novog prijatelja Marija, gospođe Branke Bezić Filipović iz Hrvatske matice iseljenika, Župe sv. Luke Evanđelista na Kocunaru i drugih Splićana, bili bismo gladni. U vaš grad smo stigli sredinom kolovoza ove godine.
Iznenadio nas Caritas
Evo i danas smo od iznajmljenog stana na splitskom Kmanu do Caritasa pješačili 45 minuta kako bismo uzeli kruh i nešto hrane za mališane jer nismo imali novca za autobusnu kartu. Teško je, ali zbog djece ćemo izdržati, glavno da smo izvukli živu glavu – iznosi nam svoju potresnu priču Hasan Marjan (38), Sirijac koji je svoj novi dom našao u našem gradu.
– Znamo da je Caritas organizacija Katoličke crkve, a mi smo muslimani. Svejedno smo se obratili i nismo pogriješili jer su nam odmah s vrata rekli da su kod njih svi ljudi dobrodošli – kaže Hasan, a osmijeh, iako je u muci kako prehraniti obitelj i plaćati podstanarski stan, ne silazi mu s lica jer su im Splićani, kaže, pokazali veliko srce.
- Želimo da Dalmacija bude naš novi dom, ali trenutno nam je najveći problem stambeno pitanje. Moja žena Dima (35) i djeca Lima (2), Rand (12) i Ahmad (14) imaju hrvatsko državljanstvo jer se njezina majka, Hrvatica iz Nove Gradiške, udala za Sirijca. Problem je u tome što moja obitelj, po hrvatskim zakonima, nisu izbjeglice, dakle hrvatski su državljani, pa nam ne mogu pomoći kao izbjeglicama. To je jedan apsurd u kojemu smo se našli. Sustav ne zna kako bi se nosio s nama.
Ne želimo nikome biti na teret, tražimo posao i želimo u Splitu imati priliku za novi početak. Neki nas savjetuju da idemo dalje, da tražimo azil u drugim zemljama EU-a, ali tamo bismo bili ničiji, građani bez države, dok ovdje ipak imamo papire, moja žena i djeca su hrvatski državljani, a i ja se nadam dobiti vašu putovnicu – kaže Hasan dok za ruku drži svoju suprugu Dimu.
Nismo birali stranu u ratu
Neugodno joj je, kažu, što moraju moliti za pomoć, ali nemaju nikoga svoga, ne znaju što im je ni s imovinom i kućom u Alepu.
– Djeca su krenula u vrtić i školu, uskoro kreću i na tečaj hrvatskog jezika. Ljudi su dobri prema nama, u susret nam je izišao i splitski Centar za socijalnu skrb iz kojeg djeca i ja dobivamo pomoć od 1700 kuna, te su nas uključili i u druge programe – kaže gospođa Dima, dok muž kazuje da mu je na ulici ubijen brat, ne znaju tko ga je likvidirao – pobunjenici ili Assadovi vojnici.
– Iz Sirije danas svi žele pobjeći, svi. Tisuće traže izlaz. Miroljubiva smo obitelj, zato se i nismo snašli u ratu. Vjerujte, nije lako ostaviti sve i krenuti ispočetka – kaže Hasan koji podstanarski stan plaća 2100 kuna.
– Supruga i ja smo radili u državnim institucijama, bilo je sve u redu dok nije počeo ovaj krvavi rat. Rat u kojem mi nismo izabrali stranu, rat u kojem mi ne želimo birati stranu, zato smo i morali pobjeći. Kad smo odlučili otići, pokupili smo djecu, uzeli nešto stvari. Bio je pravi pothvat izvući se iz Alepa, pa se nekako dovući do Kaira i tamo pronaći hrvatsko veleposlanstvo – kaže Hasan pokazujući nam svoju sirijsku putovnicu u kojoj je viza iz hrvatskog veleposlanstva, a kao razlog ulaska u našu zemlju navodi se “spajanje obitelji”.
Za obitelj Marjan u Splitu se zauzeo i Abdul-Hamid Mostafa, Sirijac koji je prije tri desetljeća došao u našu zemlju studirati, a zatim se priključio i HV-u.
– Alep je porušen, dolje nema ničega, ljudi spašavaju živu glavu. Moja obveza je pomoći mojim sunarodnjacima, stoga smo i organizirali neke akcije. Drago mi je da je obitelj Hasana Marjana na sigurnom, imaju krov nad glavom, a Splićani i institucije su se pobrinuli da ne budu gladni. Bit će im u početku teško jer ne znaju hrvatski jezik, ali sve je bolje od toga da se mislite hoće li vam djeca preživjeti i budite se i liježete s granatama – kaže gospodin Mostafa za Slobodnu Dalmaciju.
Pomoć za obitelj Dime i Hasana Marjana možete uplatiti na račun splitskog Caritasa: kunski račun: 234009-1100092615, devizni račun: 703000-0800000-385858. Na uplatnici obvezno staviti naznaku: ‘ZA OBITELJ DIME I HASANA’. Pomoć u hrani i odjeći za Limu (2), Rand (12), Ahmada (14) možete donijeti u jutarnjim satima u prostorije splitskog Caritasa u Zrinsko-frankopanskoj ulici 43, a na paketima opet stavite naznaku ‘ZA OBITELJ DIME I HASANA’. Također, kako bi se raspitali što obitelji konkretno treba, možete se javiti na telefon Caritasa 021 318 740 ili nazvati prijatelje obitelji: 099 206 3088. Gospodin Hasan i supruga Dima govore engleski te i njih možete kontaktirati na broj mobitela: 091 539 1751.