Inteligentni, hrabri, ali previše pohlepni. Zajedno sa suprugama u svom su vlasništvu imali desetak tvrtki, a posebno su dobro radile one koje se bave IT tehnologijama i servisom aparata igara na sreću. Dugo su razmišljali i smislili opaki plan za još veću zaradu. Virusima će zaraziti automat-aparate i kao od šale u svoje džepove strpati milijunske iznose.
Nepoznati kriminalci
Mozak cijele operacije bio je Davor Peremin (45) iz Ivanca Bistranskog, čija je supruga vlasnica tvrtke Frula d.o.o. koja se bavi proizvodnjom, prodajom i održavanjem informatičke opreme i računalnih sustava.
On je nabavio računalni virus koji je podešen za modificiranje verzija programa na automatima za igre na sreću.
Nabavljeni virus u aparate su instalirali Dražen Šižgorić (37) iz Viškova i Zdravko Kovačević (40) iz Rijeke. Šižgorić, baš poput Pereminove supruge, direktor je tvrtke HSS informatika koja se bavi računalima, perifernim jedinicama i softverom u specijaliziranim prodavaonicama te prodajom i servisiranjem automat-aparata.
Tijekom servisiranja izmijenili su originalne programe na aparatima i umjesto njih na matične ploče instalirali poseban računalni softver. Takav servis učinili su na najmanje 99 aparata po cijeloj Hrvatskoj.
Zatim su oformili skupinu sitnih prevaranata koji su radili za vrh hijerarhije ove cyberbande. Ti “igrači” imali su zadatak da u točno određenim klubovima i na točno određenim automatima uz polaganje malih uloga ostvaruju dobitak. Većina je dosad bila potpuno nepoznata policiji, što je osobito otežalo njihovo lociranje i identifikaciju.
Oni su prema uputama svojih šefova aktivirali prvi stupanj virusa.
Podjela plijena
Igrali bi poker i u trenutku “duplanja” pametnim telefonom vrhu bande javljali prikazane karte. Permin, Šižgorić i Kovačević te su karte javljali zasad nepoznatom informatičaru koji se nalazio u Bugarskoj. On bi im na temelju prije instaliranog računalnog softvera otkrio sljedeća “duplanja”. Preko mobitela dobili bi karte za sljedećih 30 “duplanja” i tako imali otvoren put prema sigurnom dobitku. Novac se dijelio sukladno njihovu dogovoru i ulogama u kriminalnoj aktivnosti, a dio novca pripao je i zasad nepoznatom informatičaru. Tijekom samo jedne godine, koliko su harali po hrvatskim automat-klubovima, u svoje su džepove strpali najmanje 1,036.142,70 kuna!
Ipak, modernim kriminalcima presudilo je upravo ono čime su se i sami služili - moderna, ali ovaj put policijska tehnologija, takozvani program Watson kojim se služi i SOA.
Taj softver u nekoliko sekundi sažima sve podatke banaka, telefonskih operatera, Porezne uprave, Carine, graničnih prijelaza (...) pa tzv. machingom označava osobe koje imaju sumnjive dodirne točke po bilo kojem parametru.
Mozgovi i pomagači
Kako neslužbeno doznajemo, prijenosi digitalnih podataka u stranu zemlju i natrag iz nje bili su dodirna točka nekoliko dosad uhićenih prevaranata. Osim Peremina, Šižgorića i Kovačevića, USKOK sumnjiči da su pomagači u cijeloj operaciji bili, između ostalih, Zagrepčani Pavle Gabrić, Božidar Planičić, Jadranko Bešenić i Dinko Živković, Riječani Zvonimir i Dinko Gašpar te Marko Gabrić iz Zadra.
U Bugarskoj i Rusiji još nitko nije osuđen za probijanje koda
Interpol je u proteklih godinu dana u Bugarskoj i Rusiji locirao nekoliko mladih osoba koje su sudjelovale u probijanju kodova igara na sreću, ali niti jedna od njih nije osuđena. Naime, cijela nova grana kriminala teško je dokaziva jer su u državnim službama zaposleni uglavnom ljudi s neusporedivo nižom razinom znanja iz područja programiranja i općenito cyberkriminala. Počinitelji takvih modernih oblika kaznenih djela izvrsno uklanjaju tragove ilegalnih aktivnosti, a ako ih se i uspije locirati, u pravilu se pravdaju da su samo “koderi” koji nemaju pojma čemu treba poslužiti rezultat njihova intelektualnog rada. Drugi je problem oporezivanje prihoda takvih ljudi te sprečavanje prekograničnog prometa jer je njihov izvozni proizvod nevidljiv za klasične carinske službe. ( D. B.)
Pohlepa ih otkriva: Na malim dobicima ne bi ih ulovili
O tehničkom aspektu i metodama ove prevare razgovarali smo sa Zagrepčaninom V. P. koji više od 20 godina radi s poker-automatima i drugim oblicima igara na sreću.
Prema mišljenju V. P., prevara kojom se služila skupina predvođena Davorom Pereminom sastoji se od tri faze, a sve se događa u roku pola sata do sat.
- Najprije prevarant dolazi u automat-klub i igra poker. Dobiva i gubi, sve je sasvim regularno. Međutim, osoblje niti ne sluti da ‘igrač’ sve vrijeme snima podatke iz automata na USB stick ili drugu memoriju koju je na poseban način spojio s automatom. Moderni telefoni mogu poslužiti kao vanjska memorija, pa su idealni za takve prevare - objašnjava V. P.
Druga faza prevare je internetsko slanje fajla informatičaru koji je već prije provalio kod softvera poker-aparata koji je “snimio” prevarant.
- Prevarant hakeru šalje fajl s podacima, a on mu za nekoliko minuta šalje daljnje rezultate pokera. Drugim riječima, prevarant dobiva sve karte za idućih, primjerice, 200 miješanja.
Nakon toga prevarant ‘čudom pogađa’ sve dok ‘duplanjem’ ne podigne dobitak koliko god hoće. Pametni prevaranti zaustave se na manjim dobicima dok još osoblje nema razloga posumnjati da nešto nije u redu. No, kad-tad u prevarantima proradi pohlepa i najčešće zaglave na dobicima od nekoliko desetaka tisuća kuna - zaključio je V. P. ( D. Butorac, T. Mamić)