U rujnu prošle godine Milanovićeva Vlada najavila je da će olakšati pristup arhivskoj građi “od posebnog nacionalnog interesa”.
Riječ je o dokumentaciji iz Ureda predsjednika Franje Tuđmana koja je 2005. i 2006. predana na čuvanje Hrvatskom državnom arhivu te o dokumentima MUP-a, tajnih službi i tijela vlasti bivše SR Hrvatske, uključujući i dokumentaciju bivšeg CK SKH.
Povod za tu najavu bila je kontroverzna odluka Vlade iz srpnja 2013. kojom je odbijen zahtjev za pristupom Tuđmanovoj arhivi povjesničarki Julijani Antić-Brautović koja piše doktorat o trgovanju teritorijem u ratu tijekom 90-ih.
Dvostruki kriteriji
Na istoj je sjednici, međutim, Vlada odobrila pristup Tuđmanovoj arhivi ravnatelju Hrvatskog memorijalnog dokumentacijskog centra Anti Nazoru koji istražuje okolnosti napada na Vukovar. Vladina odluka digla je na noge skupinu povjesničara koji su upozorili na dvostruke kriterije za odobravanje pristupa arhivskoj građi. Zanimalo nas je li godinu dana od te sporne odluke olakšan pristup arhivskoj građi “od posebnog državnog interesa”.
Na sjednici održanoj 15. svibnja ove godine Milanovićeva je Vlada raspustila staro šesteročlano povjerenstvo koje Vladi predlaže kome odobriti pristup arhivskoj građi, a koje je predvodio obavještajac Joško Badžim.
Povjerenstvo
Vlada je imenovala novo povjerenstvo koje umjesto šest ima 10 članova, od čega je troje zaposleno u obavještajnim službama. Na čelu novog povjerenstva je Sandra Šimić Petrinjak iz Ministarstva pravosuđa. U više smo je navrata tražili da nam objasni koje će promjene novo povjerenstvo unijeti, ali je odgovarala da ne može dok se ne donose poslovnik o radu toga tijela. Vlada je 17. srpnja usvojila poslovnik, a na naš ponovljeni zahtjev da nam da intervju poručila je - da ne želi istupati u javnosti.
U proteklih godinu dana, dakle, u pristupu tom dijelu arhivske građe nije se promijenilo ništa.
U većini zapadnih država dokumenti s oznakom tajnosti postaju dostupni 30 godina od njihova nastanka. Kada bi se i u Hrvatskoj primijenio taj kriterij, danas bi primjerice bili dostupni Udbini dokumenti iz 1983., kada je u Njemačkoj likvidiran odbjegli direktor Ine Stjepan Đureković. Prema hrvatskom Zakonu o arhivskoj građi, tajni dokumenti deklasificiraju se tek 50 godina od njihova nastanka. To znači da će Udbini dokumenti vezani uz Đurekovića biti dostupni tek daleke 2033.
Slobodno istraživanje
U ovom trenutku, prema Zakonu o arhivskoj građi, dostupni su tek oni dokumenti s oznakom tajnosti koji su nastali prije 1963. No, u praksi nisu dostupni niti oni, i to zbog Zakona o nacionalnoj sigurnosti koji nalaže da istraživač koji traži pristup dokumentu s oznakom tajnosti, bez obzira na starost dokumenta, mora zatražiti odobrenje od Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost. To znači da je odluka o uvidu u tajne dokumente, bez obzira na njihovu starost, u rukama tajnih službi. Na taj način Hrvatska praktički onemogućava slobodno istraživanje arhivske građe bez obzira na to jesu li je stvorile sadašnje ili bivše tajne službe.
Ovdje još lebdi duh ‘balkanskog špijuna’
Sveučilišni profesor povijesti iz Danske Christian Axboe Nielsen, koji je za potrebe svoje knjige o MUP-u SFRJ u arhivima u Zagrebu, Beogradu i Sarajevu pokušavao istražiti građu iz toga doba, prošle je godine za jedan hrvatski tjednik izjavio da nad ovim prostorima još uvijek lebdi duh “balkanskoga špijuna”. Nielsen je iznio i sumnju da se slobodno istraživanje arhiva namjerno otežava kako bi se prikrila činjenica da je dokumentacija tajnih službi, pogotovo Udbe, proteklih godina masovno uništavana.