OVOG NEMA NIGDJE U SVIJETU

DUH ZRAKOMLATA VLADA HRVATSKIM JEZIKOM Od devedesetih posebno je živ trend stvaranja novih riječi koji često jeziku navlači 'luđačku košulju'

    AUTOR:
    • Željko Jozić

  • OBJAVLJENO:
  • 06.04.2019. u 22:18

Split , 280908.
Deveto kolo Prve Hrvatske Nogometne Lige izmedju Hajduka i Intera.
Jos jedan u nizu Torcidinih transparenata sa porukom.
Foto: Josko Ponos / CROPIX
Joško Ponoš / Cropix

 

Prije desetak godina održao sam studentima modernih jezika na Sveučilištu u Helsinkiju predavanje o hrvatskome jeziku, njegovoj povijesti, razvojnim etapama i ondašnjim aktualnim jezičnim problemima. Potkraj predavanja razvila se rasprava, a jedno od pitanja ticalo se zrakomlata, riječi za koju su čuli čak i finski studenti.

Nastanak tog izraza upravo je nedavno protumačio njegov autor, jezični entuzijast Zorislav Šojat, koji ga je davno u šali smislio, a tjednik Globus u tekstu 1992. lansirao kao sasvim neutralnu riječ koja će uskoro zamijeniti “mrski” helikopter. I tako je zrakomlat, simbol modernoga hrvatskoga jezičnoga čistunstva, protivno volji njegova autora postao predmetom ismijavanja hrvatskoga jezika koje seže daleko izvan hrvatskih granica i koji je postao prototipni primjer nepotrebnih, a dalekosežno i štetnih intervencija u jezik.

Povijest hrvatskoga jezikoslovlja pamti neke od zagovornika jezika u kojem će tuđe, odnosno strane riječi zamjenjivati domaćima. Među prvima su Pavao Ritter Vitezović, zatim Matija Antun Relković, a među najgorljivije pripada Fran Kurelac. Najveći tvoritelj hrvatskih riječi Bogoslav Šulek podario nam je toliko novih hrvatskih riječi, a ne smijemo izostaviti ni Dragutina Parčića.

Kao jedan od posljednjih od te vrste bio je i genijalni profesor Bulcsú László, čiji je “Englezko-hrvatski i hrvatsko-englezki rječnik obavjestničkoga nazivlja” nevjerojatan i nenadmašan spomenik hrvatskome jezičnom čistunstvu modernoga doba. Na jezično će čistunstvo Lászlóva tipa čak i najliberalniji među modernim jezikoslovcima gledati sa simpatijom, poput kolege Mate Kapovića, Lászlóva studenta i obožavatelja, a njegovu jezičnu zaigranost doživljavati kao pozitivan kontrapunkt sve prisutnijem jezičnom pomodarstvu i nekritičkom prihvaćanju svega što nije naše.

Parodiranje jezika

Ovih je dana hrvatskim (i ne samo hrvatskim) medijskim prostorom ponovno zavladao duh zrakomlata, odnosno zapozorja, riječi koju su velikodušno iz uredništva časopisa Jezik nagradili s čak 5000 kuna. Državna je televizija prenijela vijest o tome da su hrvatski jezikoslovci, znanstvenici i književnici u Pakracu dodijelili nagradu novoj riječi koja će “odsad zamijeniti backstage”, kao što je prije 17 godina Globus pisao da će se “helikopter od sada zvati zrakomlat”. Na to se nadovezalo još nekoliko ozbiljnih tekstova u tiskovinama i na portalima o natječaju našeg najstarijeg jezikoslovnog časopisa, čije je povjerenstvo sastavljeno od ljudi od jezika slavodobitno objavilo da uz zapozorje nagrađuje i oznak (s 3000 kn), ali i bilješkinju (s 1500 kn) te da će se te riječi odsad rabiti umjesto backstagea, brenda i javne bilježnice.

Općenito mislim da ovakvim parodiranjima jezika kakvih je bilo što (ne)namjernih što (ne)dobronamjernih pogotovo posljednjih tridesetak godina ne treba pridavati pretjeranu pozornost. Jer pozornost je očito jedino što se priziva i priželjkuje ovakvim na neuspjeh unaprijed osuđenim intervencijama u jezik, kakvih, koliko mi je poznato, nema nigdje u svijetu. Da je riječ upravo o ekshibicionizmu koji teži ispraznoj medijskoj pompi po principu “važno je jedino da se o tome piše i govori, nebitno je li u pozitivnom ili negativnom tonu”, najočitije govori podatak da je upravo ovogodišnja pobjednička riječ “zapozorje” bila na natječaju prvi put 2012. kad nagrada nije dodijeljena, kao što nije dodijeljena ni 2013. i 2014. jer, kako kaže predsjednica povjerenstva, “te tri godine nije bilo toliko dobrih riječi da bismo ih nagradili”, a onda se 2019. uzme upravo riječ za koju se tvrdilo da nije dovoljno dobra!?

Da ni ovogodišnje riječi s jezikoslovnoga, a kamoli s funkcionalnoga i upotrebnoga stajališta nisu prihvatljive, zaključuju i nejezikoslovci. Riječ “zapozorje” stvorena je vjerojatno po uzoru na hrvatsku (i slovensku) riječ zakulisje, kazališni prostor iza kulisa, i koja je u odnosu na zapozorje sasvim dobro tvorena riječ: za + kulisa + je, a rezultat istovjetne tvorbe za + pozor + je nije semantički pravilan.

Engleskomu je izrazu backstage sasvim dobra zamjena izraz “iza pozornice” koji se već poprilično udomaćio (primjerice film “Bambi Molesters Backstage Pass” još je prije 15-ak godina u medijima najavljivan kao “Bambi Molesters iza pozornice”).

Za riječ oznak nije jasno je li stvorena od riječi “znak” uz dodavanje početnoga o- ili od riječi “oznaka” uz odbacivanje završnoga -a. K tome je za brand/brend, kojemu je zamjena, već odavno i u struci prihvaćena zamjena “robna marka” ili samo “marka” pa se “brand management” već poprilično ustalilo kao “upravljanje robnom markom”.

Premda se u natječaju navodno traže zamjene za “nepotrebne tuđice” nagradu je osvojila riječ bilješkinja kao zamjena za sasvim pravilan i ustaljen izraz “javna bilježnica”, mocijskom tvorbom nastao od “javnog bilježnika”. Povjerenstvu se učinilo zgodnim objašnjenje da “bilježnica” u tom izrazu previše podsjeća na “teku” pa se tome doskočilo sufiksom -kinja na osnovu biljeg-, zanemarujući pritom tvorbu bilježnik - bilježnica, na način koji je od “prometnika” nastala “prometnica”, koja uzgred još nikoga nije dovoljno zbunila premda označava i žensku osobu koja regulira promet, ali i cestu kojom prometuju vozila da bi je prekrstio u “prometkinju”.

Važno je naglasiti da je stvaranje novih riječi (novotvorenica, neologizama) sasvim uobičajen postupak razvoja svakoga jezika, a može se reći da je hrvatskomu jeziku imanentan već dugi niz stoljeća. Svjedoci smo da je od devedesetih taj trend posebno ojačao te su osim novotvorenica česte i neke od zaboravljenih, ali i zabranjivanih riječi prešle iz tzv. pasivnoga u aktivni leksik postupkom oživljavanja pa ih nazivamo i oživljenicama (primjerice: časnik, veleučilište, vjerodajnica, domovnica itd.).

Dovoljno je čitati dnevne novine i biti svjedokom gotovo svakodnevnoga stvaranja novih riječi zbog raznih potreba i razloga. Upravo se ovih dana može pročitati kako će se uskoro otvoriti prvi bučomat, automat na kojem će se moći kupiti bučino ulje, nastao po uzoru na mljekomat. O riječi uhljeb, jednoj od najfrekventnijih i u jezičnom smislu najplodnijih riječi (uhljebistan, uhljebništvo itd.) već su napisane i znanstvene rasprave premda nikad nitko nije nagrađen za njezino stvaranje (prvi put upotrijebljena 28. rujna 2008. godine na transparentu na nogometnoj utakmici Hajduk - Inter).

Neprilagođeni anglizmi

Prije četiri godine Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje pokrenuo je portal Bolje je hrvatski! na adresi bolje.hr kao odgovor poplavi neprilagođenih anglizama koji su se pužući uvlačili (i to još uvijek čine) u hrvatski standardni jezik. Okidač (da ne kažem triger) bili su tada sveprisutni anglizmi outsourcing, spin-off tvrtke, in-house, revolving door i start-up tvrtka, kojima smo pronašli primjerenije izraze na hrvatskome jeziku ne izmišljajući nijednu novu riječ nego crpeći iz riznice hrvatskoga jezika: izdvajanje za outsourcing, tvrtka kći za spin-off tvrtka itd.

Slično je negdje u to vrijeme za talijanski učinila i prevoditeljica Annamaria Nesta pokrećući portal pod sloganom: Basta inglesismi: dillo in italiano! (Dosta anglizama: reci to talijanski!) koji je do danas nabujao do gotovo 2500 riječi. I drugi se jezici dakle bore sa sveprisutnim anglizmima, neki više neki manje uspješno. Naš je portal Bolje je hrvatski! narastao na nekih gotovo 250 riječi jer smo se usmjerili isključivo na one izraze koji nisu prilagođeni hrvatskome jeziku, a za koje držimo da bi bilo dobro da ih zamijenimo hrvatskim riječima. I tako već više od četiri godine u Institutu pokazujemo kako se možemo i trebamo nositi s rastućim anglizmima u hrvatskome jeziku ne nametanjem nego preporučivanjem.

Upravo u tjednu kad je Europski parlament donio odluku o daljnjoj odgodi pune primjene hrvatskoga jezika za usmeno prevođenje u tom visokom europskom domu na sljedećih pet godina, što je s pravom poprilično negativno odjeknulo u hrvatskome medijskom prostoru, u Pakracu su dodijeljene nagrade za najbolju novu hrvatsku riječ. Povjerenstvo koje čine “jezikoslovci, znanstvenici i književnici”, sve odreda veliki zaljubljenici u hrvatski jezik koji redovito grme o ugrozi hrvatskoga jezika, odlučili su dati svoj doprinos hrvatskomu jezičnom ugledu u domovini i inozemstvu dodjeljujući 10-ak tisuća kuna trima autorima “najboljih novih hrvatskih riječi”.

Gotovo da nema pozitivnoga komentara na društvenim mrežama u vezi s nagrađenim riječima, anketirani građani se snebivaju, a u izrugivanju natječaju natječu se brojni komentatori, novinari i kolumnisti pa nude svoje “nove riječi”, od kojih su mnoge na granici pristojnosti.

I zato smatram ovakav natječaj štetnim za hrvatski jezik jer na nj ponovno navlači luđačku košulju, na cijelu jezikoslovnu struku baca ružnu sliku kao na skup ljudi koji nemaju pametnija posla nego izmišljaju nove riječi, a neologizaciju ili stvaranje novih riječi, što je sasvim uobičajeno za svaki jezik, te borbu protiv pretjerane anglizacije hrvatskoga jezika (s čime se nose i brojni drugi svjetski jezici) čini smiješnom i u budućnosti manje prihvatljivom jer se normalna i uravnotežena nastojanja za pravilnom uporabom hrvatskoga jezika karikiraju do groteske. Činjenica da u cijelom tom natječaju sudjeluju i sveučilišni profesori i da ga provodi znanstveni jezikoslovni časopis dodatan je uteg toj žalosnoj raboti.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo