Što su stariji, hrvatski osnovnoškolci su kritičniji prema vjeronauku.
Istodobno, umjesto da jača entuzijazam prema prirodnim znanostima, hrvatski obrazovni sustav ga guši, zaključak je knjige “Znanost i religija u hrvatskom osnovnoškolskom obrazovanju: dječji stavovi i perspektive” dr. Borisa Jokića. Jokić je znanstveni suradnik Instituta za društvena istraživanja, a knjiga je objavljena na engleskom jeziku.
Preslika društva
Ta nedavno objavljena knjiga prvo je istraživanje u nas koje ispituje stav učenika osnovnih škola prema prirodnim znanostima i vjeronauku.
- Izabrao sam znanstveno i religijsko obrazovanje jer te dvije domene zrcale hrvatsko društvo. S jedne strane, religija je, naročito Katolička crkva, tradicionalno i povijesno povezana s hrvatskom državotvornošću. S druge strane, znanost je ključni pokretač tehnološkog i gospodarskog razvoja.
Zanimalo me što učenici, čiji se glas u hrvatskom društvu i obrazovanju potpuno zanemaruje, misle o tim stvarima - kaže Jokić.
Jokićeva knjiga, velikim dijelom njegov doktorat obranjen na prestižnom Sveučilištu Cambridge, zasniva se na 2,5-godišnjem istraživanju u koje je bilo uključeno oko 500 učenika zagrebačkih osnovnih škola koji pohađaju katolički vjeronauk.
Znanost bez interesa
Učenici su ispunjavali upitnik od 90 pitanja koji je rađen prema uzoru na slična istraživanja u svijetu.
No, posebna vrijednost ove studije je kvalitativno istraživanje u sklopu kojega je Jokić godinu dana proveo prateći 30 učenika - između petog i šestog te između šestog i sedmog razreda - jedne osnovne škole u Zagrebu. Tijekom tih godinu dana Jokić je intervjuirao djecu koja su, k tome, svakog tjedna pisala dnevnik.
I kvantitativno i kvalitativno istraživanje je pokazalo da sadašnji pristup poučavanja prirodnih znanosti u osnovnoj školi nije izrazito uspješan jer kod većine djece ne uspijeva pobuditi interes za znanost i razviti znanstveni način mišljenja.
Boris Jokić
- Učenici, prije nego što dobiju fiziku i kemiju, imaju izrazito entuzijastičan stav prema tim predmetima i njihova su očekivanja izrazito pozitivna. No, već u drugom polugodištu dolazi do pada interesa i entuzijazma. To je propuštena prilika jer je riječ o vrlo važnim predmetima - naglasio je Jokić.
Istraživanje je pokazalo i da poučavanje katoličkog vjeronauka nije ispunilo ciljeve postavljene prije 22 godine, kada je vjeronauk uveden kao izborni predmet.
Propuštanje prilika
- Mlađi učenici imaju pozitivniji stav prema vjeronauku. Kako njihovo školovanje odmiče, stav prema vjeronauku postaje kritičniji.
Doslovno shvaćanje Biblije pada s godinama, baš kao i pristajanje uz učenje Crkve - rekao je Jokić.
- Rezultati istraživanja na učenicima osnovnoškolske dobi potvrđuju reprodukciju tradicionalnog vjerskog obrasca u Hrvatskoj, a to je općenito pripadanje katoličkoj vjeri.
No, vrlo je upitno usvajanje vrijednosti i načina življenja u skladu s katoličkim učenjem - rekao je Boris Jokić, koji smatra da bi se i obrazovne vlasti i akademska zajednica i Crkva trebali zamisliti nad stavovima anketirane djece.
- Istraživanje pokazuje da iz perspektive djece ni prirodno, ni vjeronaučno obrazovanje nije ostvarilo uspjeh. Točnije, nijedna od tih domena ne uspijeva ostvariti ciljeve postavljene u planu i programu - zaključio je Boris Jokić.
Za stav prema vjeronauku važan je svjetonazor u obitelji
- Učenici imaju načelno pozitivan stav prema vjeronauku, u čijoj osnovi je i blagi kriterij ocjenjivanja koji jamči gotovo sigurnu peticu iz toga predmeta. Postavlja se pitanje što bi se dogodilo ako bi se taj blagi kriterij ocjenjivanja postrožio - rekao je Jokić. Naš sugovornik ističe da je za stav djeteta prema vjeronauku važan religijski svjetonazor u obiteljskom domu.
- Ako je dijete iz obitelji koja ne njeguje katolički svjetonazor, onda je teško izgraditi pozitivan stav. To je razumljivo: ako to što biste trebali živjeti ne vidite u svojem okruženju, onda je vrlo teško u obrazovnom kontekstu osigurati da će dijete usvojiti određene elemente - naglasio je Jokić, koji smatra da vjeronauk u školama ima nekoliko problema.
- Prvo, ciljevi predmeta vjeronauk postavljeni su vrlo visoko. Vjeronaučno se obrazuje više od 80% populacije, i vrlo je teško vjerovati da bi tako organiziran vjeronauk u školi mogao ispuniti tako postavljene ciljeve. Naime, vjeronauk pohađaju i učenici čije su obitelji iskreni, istinski vjernici i koji žive svoj život u vjeri, ali i oni koji su samo deklarirani vjernici i uopće ne žive život u vjeri - pojasnio je Jokić. - Drugi problem vjeronauka je to što je smješten u instituciju škole koja je u krizi. Ako škola nakon 12 godina ne uspijeva učenike naučiti kako riješiti razlomak iz matematike, kako pisati, prepoznati osnovne dijelove tijela, onda je dvojbeno kako se u dva sata tjedno nekoga može poučiti o tome kako biti istinski vjernik - naglasio je Jokić.