ZAGREB - Mihajlo, Marija i Aleksndra Zec (12), Miloš Ivošević, Rade Pajić i Marko Grujić iz Zagreba, Vasilije i Milorad Miletić iz Kutine, samo su neke od žrtava Merčepovih eskadrona smrti koje, neslužbeno doznajemo, imenima i prezimenima navodi optužnica protiv Tomislava Merčepa podignuta prošlog tjedna.
Zatvor i mučilište
Optužnica ga tereti da je izravno zapovijedio ili nije spriječio protuzakonita odvođenja, pljačku, mučenje 52 civila, s područja Zagreba, Kutine i Pakraca od čega je ubijeno njih 43, troje se vode kao nestali, a šestoro je s teškim fizičkim i psihičkim traumama preživjelo. Od 52 civilne žrtve koje se stavljaju na teret ratnom pomoćniku i savjetniku ministra unutarnjih poslova, optužnica navodi imenom i prezimenom njih 28. Ostalih 24 još se uvijek vode kao nepoznate žrtve čija su tijela pronađena u grobovima u Pakračkoj poljani.
U optužnici se, doznajemo, navodi da je jedinica pričuvnog sastava MUP-a pod Merčepovim zapovijedanjem bila stacionirana na zagrebačkom velesajmu i na Pakračkoj poljani. U Pakracu su društveni dom i svlačionicu nogometnog kluba Jedinstvo pretvorili u zatvor i mučilište, gdje su opljačkane srpske civile dovodili, premlaćivali, rezali nožem, tjerali ih da pozdravljaju sa “za dom spremni”, mučili elektrošokovima, tjerali da jedini drugima kopaju grobove, i potom ih likvidirali hicima u glavu.
Merčep je neke od žrtava ispitivao, a jednog zatočenika nakon šest dana torture i oslobodio, kazavši mu da se - radilo o grešci.
Oduzeli mu Ladu
Riječ je, naime, o Đorđu Gunjeviću iz Kutine kojeg su 11. 10. 1991. pripadnici Merčepove jedinice uhitili, oduzeli mu Ladu Samaru, dokumente, ušteđevinu od 20.000 DEM i 100.000 dinara, te batinali dok mu nisu slomili tri rebra. Poslije ga je ispitao sam Merčep, da bi s drugim zatočenicima opet bio premlaćivan i mučen elektrošokvima. 17. 10. 1991. Merčep je saznao da je tukao Vladinog povjerenika za zdravstvo u općini Pakrac. Oslobodili su ga, vratili mu automobil, ali ne i novac.
Oružje kao dokaz
Među 43 ubijena civila za koja se Merčepa tereti i tri su člana obitelji Zec, Mihajlo, Marija i Aleksandra (12). U suđenju-farsi koje je protiv pripadnika njegove postrojbe, Muniba Suljića, Siniše Rimca, Igora Mikole, Nebojše Hodaka i Snježane Živanović 1992. vodio Županijski sud u Zagrebu i koje je okončano oslobađajućom presudom, Merčep nije bio pozvan čak ni kao svjedok.
Merčep je za slučaj Zec, međutim, sada optužen po zapovjednoj odgovornosti jer DORH smatra da su “neidentificirani pripadnici njegove postrojbe” zadužili oružje i MUP-ov Citroën koje se povezuje s ubojstvom. Optužnica protiv Merčepa ostavlja otvorenim pitanje obnove postupka neposrednim ubojicama i nalogodavcima likvidacije obitelji. Naime, u suđenju 1992. ubojstvo obitelji Zec kvalificirano je kao teško ubojstvo, dok se u optužnici protiv Merčepa kvalificira kao ratni zločin, a djelo ratnoga zločina ne zastarijeva.