Možda je najoštriji u najavama parlamentarnih izbora u Hrvatskoj bio Michael Martens, novinar Frankfurter Allgemeinea (FAZ), dobar poznavatelj zbivanja u našoj regiji, koji nije birao riječi. Naslov teksta objavljenog u srijedu ujutro: "Hoće li Hrvatska dobiti svojeg Trumpa?" uz sliku Zorana Milanovića.
Sublimirao je tako pogled većine europskih medija koji su izborima u Hrvatskoj pristupili kao i onima u Slovačkoj u jesen prošle godine, upozoravajući da bi Milanović, ako uspije formirati vladu, odveo zemlju u krug u kojem su novi slovački premijer Robert Fico, također navodni socijaldemokrat, i vječni otpadnik Viktor Orbán. Ključno je to pitanje na kojem su izvještaje fokusirale agencije koje zatim prenose mediji.
Interesantnija je utoliko najava hrvatskih izbora koju je dva dana prije izbora objavila konzultantska tvrtka Teneo, a potpisuje Adrius Tursa. Teneo je tada ocijenio da HDZ ima 55 posto vjerojatnosti formiranja vlade, što bi podrazumijevalo kontinuitet u domaćoj i vanjskoj politici. Mogućnost da koalicija Rijeke pravde formira vladu Teneo je ostavio na 35 posto i sažeo zabrinutost medija:
"Ako Milanović podnese ostavku s uglavnom simboličnog predsjedničkog položaja i postane čelnik vlade, zemlja bi mogla usvojiti euroskeptičniji i ton skloniji Rusiji u vanjskoj politici. Milanović je poznat po emocionalnoj i često kontroverznoj retorici, koja bi mogla opteretiti odnose Hrvatske sa zapadnim zemljama." Ponavljanju izbora Teneo daje samo 10 posto izgleda.
Marton Dunai u The Financial Timesu na istoj je liniji: "Milanović, kao jeka kolega skeptičnih prema Ukrajini u Mađarskoj i Slovačkoj, prošli je tjedan ustvrdio da ‘sukob u Ukrajini nije naš sukob‘".
Pitanje Ukrajine
Eurasia Group je također ugledna i utjecajna konzultantska tvrtka na međunarodnoj razini koja dijeli mišljenje koje je iznio Teneo: "Platforma HDZ-a je uglavnom pro-EU i pro-NATO te podupire podršku Ukrajini u borbi protiv Rusije. Milanović se, s druge strane, usprotivio pružanju obuke i oružja Ukrajini kao ‘duboko nemoralnom‘ putu produljenja sukoba", predviđajući da bi ekonomske teškoće "mogle ojačati SDP i neke druge manje stranke (…) uvodeći u razdoblje teške izgradnje koalicije i neizvjesnosti".
Izbori u Hrvatskoj možda bi dobili i veći europski odjek, poput slovačkih, da ih nije zastrla eskalacija krize na Bliskom istoku uz rusko napredovanje u Ukrajini. Ako Milanović uspije postati premijer, više je nego jasno da će ga većina u Europskom vijeću dočekati s velikim oprezom jer je stigma Orbánova prijatelja trenutno jedna od najgorih karakteristika. U tom će se slučaju politika Zagreba u okviru EU i NATO-a naći pod sitnozorom saveznika, velikih i moćnih, poput Njemačke čija je vlada, koju vodi SPD, prekinula financiranje projekata u Republici Srpskoj zbog secesionističkih najava Milorada Dodika, prijatelja hrvatskog predsjednika.
Dunai u FT-ju podsjeća na još jednu moguću posljedicu na europskoj razini ako Andrej Plenković ne uspije formirati vladu - Europska pučka stranka gubi glas u ponovnom izboru Ursule von der Leyen za predsjednicu Europske komisije.
Možemo zaključiti da HDZ-ova koalicija s desnim strankama kako bi Plenković ostao premijer ne bi na razini EU naišla na negodovanje. Mnogi bi odahnuli jer ih od 1. srpnja čeka Orbán kao predsjedavajući Vijeća, a stvarni se Trump može vratiti u studenom. Hrvatski Trump nije željeni ishod.