„Mislim da nema običaja koji nije kroz povijest politički i ekonomski kontaminiran, pa tako i Božić. Datum slavljenja Božića se kroz povijest pomicao dok nije uspostavljen 25. prosinca. Sekularizacija Božića je počela još u 19. stoljeću, a na prijelazu u 20. stoljeće se pojavljuje taj ključan lik za kojeg više ne znamo kako bismo ga nazvali, 90-ih više nije bio Djed Mraz nego Djed Božićnjak, a danas, srećom, može sve. Na engleskom je on Santa Claus što je zapravo Sveti Nikola koji je kod nas 6. prosinca i onda je nastao veliko problem tko i kada donosi darove”, govori u Briefingu etnolog i antropolog prof. dr. sc. Tomislav Pletenac, profesor na Likovnoj akademiji u Zagrebu. Podsjeća da je Sveti Nikola nosio bijelu biskupsku odoru, i onda ga je Coca-cola krajem 19. stoljeća obojala u crveno.
Cijelu emisiju Briefing možete pogledati na kraju teksta
„Time je ona postala prva velika kompanija koja je na Božiću napravila veliki konzumeristički proboj. Dva su velika praznika koje ni protestanti ni socijalizam nisu uspjeli ukinuti – Svi sveti i Božić. Zadnji Božić koji se u Jugoslaviji službeno slavio bio je 1945. godine. Onda se postavilo pitanje tko će nositi darove djeci, ne više na Božić nego su izmislili komunistički Božić 31. prosinca pod nazivom Dan dječje radosti. Prvo je bila ideja da darove nosi stari partizan što je bilo suludo pa se našao lik iz ruske bajke Djed Mraz koji je jako odgovarao američkom Santa Clausu pa se to lijepo spojilo i nastao je univerzalni lik koji neopterećen ideologijama daruje ljude”, govori Pletenac. Dodaje da je u katoličkim zemljama ostao problem što sa Svetim Nikolom. Protestanti nemaju taj problem jer nemaju svece.
„Moja mama i baka su govorile da im je darove za Božić donosio mali Isus, a Sveti Nikola 6. prosinca zajedno s Krampusom”, ističe Pletenac. U gradovima se, napominje, po uzoru na Njemačku i kod nas krajem 19. stoljeća pojavilo božićno drvce, dok se prije na slavenskim područjima na Badnjak palio panj.
„U mom rodnom gradu su, sjećam se dobro, 80-ih godina najveći tulumi bili na Badnjak navečer. Nekoliko je dobrih Badnjaka bilo u Savezu socijalističke omladine. Devedesetih godina se očekivalo da će se Božić vratiti u obiteljski krug, no mladi se nakon 22 sata odlaze zabavljati i to je važnije od dočeka Nove godine”, kaže Pletenac i dodaje da u svim glazbenim žanrovima postoje i božićni albumi, pa se tako i kod nas svakih desetak godina pojavi neka božićna pjesma koja postane hit kao „Sretan Božić svakome” od Fantoma. Jedino, zaključuje, još nemamo božićne narodnjake.
„Uz sve odgovornosti koje imamo u životu, a koje su sve veće, na kraju godine se pojavljuju dodatne obveze vezane uz Božić poput kupnje poklona, smišljanja menija, pozivanja gostiju... To je ozbiljan menadžerski posao koji neke obitelji nisu spremne dobro odraditi i izdvojiti sredstva. I zato su obitelji u stresu. S druge strane su oni koji žive sami i nemaju obitelj ili žive u disfunkcionalnim obiteljima, a bombardira ih se da je Božić obiteljski praznik pa im je to još stresnije. Zato imamo božićne filmove, zato su zaboravili onog malog koji svake godine ostane sam u kući. Nemoguće je ispuniti društvena očekivanja. Božić je postao svetkovanje kupovine i potrošnje i tom diktatu podlegne većina katolika”, govori Pletenac napominjući da svatko može slaviti kako želi pa podržava i one koji se odluče ne darivati i na taj dan imati skromniji ručak.
„Danas su obitelji rijetko duže vremena na okupu jer ljudi puno rade. Neka istraživanja pokazuju da većina ljudi u ponedjeljak dolazi ranije na posao jer im je bilo teško preživjeti vikend u obitelji jer se nisu složili komunikacijski mehanizmi”, naglašava Pletenac.
„Društvene mreže su zamišljene kao mjesta na kojima se privlači pažnja mlađe populacije, tinejdžera, da bi im se što više stvari prodalo. Možda je 16 godina malo previsoka granica za zabranu društvenih mreža. Ali, ako ne odgojimo pažnju, onda moramo ići prema zabranama. Pažnja se odgaja na predmetima poput likovne i glazbene kulture koje imaju minimalne satnice i loše programe”, tvrdi Pletenac koji studentima predaje već 30 godine i nema dojam da se mladi na fakultetima manje druže nego prije.
„Molitelji po mom mišljenju nemaju što tražiti na trgovima. Njihova je ideja da se muškarce može osnažiti samo tako da se ženu obuče u suknju preko koljena, da ih se domesticira, kao da imamo posla s vampirima. Nije problem što mole na trgu, nego ono za što se mole. A ovo mi čak ne izgleda vjernički. Biti će sve teže sačuvati neka prava. Izgleda da Europa gubi savezništvo s Amerikom, s Rusijom zajedništvo nije izgledno, s Kinom možda, a nemamo moćne europske političare koji bi imali snagu odlučivanja. Čini mi se da u politici više nikoga budućnost ni ne zanima. Nisam optimist da bi Europa mogla ostati jedina oaza društvene otvorenosti. Bit će čupavo. Koliko smo naučili iz olovnih vremena, toliko ćemo znati u njima i preživjeti. Kao dijete socijalizma, ne mislim da je on bio super, ali smo u tom sustavu naučili preživjeti, znali smo što su ironija i sarkazam i kako zadržati pa i povećavati određene slobode. Mislim da nas uskoro čeka takva sudbina”, predviđa Pletenac koji vjeruje da bi desničarsko nasilje na ulicama u Hrvatskoj moglo utihnuti. No, možda je, upozorava, to samo zatišje pred buru dok ne padne neka žrtva pa ćemo onda svi upirati prstom tko je kriv, a u tom slučaju će odgovornost imati isključivo Vlada.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....