Uspjeli smo dovesti u BiH najveću kompaniju u svijetu za istraživanja nafte i plina, izjavio je ministar rudarstva Federacije BiH Erdan Trhulj nakon što je ovih dana federalna vlada potpisala memorandum s britanskom kompanijom Shell o geološkim istraživanjima nafte i plina.
Novinar Slobodne Dalmacije pokušao je o tome razgovarati s gospodinom Trhuljom, ali njegova je glasnogovornica kazala da je nekoliko dana na službenom putu te da mu nitko drugi o tome ne može dati izjavu. No, nedavno je izjavio da će stručnjaci kompanije Shell istraživati pet potencijalnih nalazišta u Federaciji − Odžak i Orašje u Posavini, tuzlanski i sarajevsko-zenički bazen, te Dinaride, odnosno hercegovački bazen od Glamoča do Neuma.
− Prema dosadašnjim istraživanjima, koja su se provodila između 1970. i 1990. godine, svako nalazište sadrži između 50 i 100 milijuna barela, što znači da je ukupni potencijal između 300 i 500 milijuna barela. To su goleme količine. Shell bi u iduće dvije godine trebao baviti istraživačke radove, a prvi bareli mogli bi poteći iz bušotina već 2015. godine − rekao je Trhulj.
Ova vijest digla je na noge sve stanovništvo BiH. Jer i u Republici Srpskoj su se prije obavljala bušenja na prostoru uz rijeku Savu koja su dala pozitivne rezultate. A nakon rata tu je došla ruska kompanija NeftegazimKor, koja je postala vlasnik rafinerije u Bosanskom Brodu. Čuvši da se naftno polje proteže duž čitavih Dinarida do Albanije, i Crna Gora raspisala je natječaj za istražne radove. Pa se ovih dana mediji više bave analizom budućeg bogatstva nego aktualnog siromaštva i političkoga kaosa.
Osobno se sjećam da su uoči rata bušena brda od Kupresa preko Livna i Tomislavgrada do Buškog jezera i granice s Hrvatskom. Pa se govorilo da Amerikanci traže naftu. Danas se zna da je bušenje obavljala američka kompanija Amoco u suradnji s Energoinvestom i novosadskim Naftagasom. A ministar Trhulj kaže da je većina bušotina bila pozitivna i da će Energoinvest rezultate svojih istraživanja predati (prodati) Shellu.
Pritom se sjetih izjave dekana Rudarskog fakulteta u Tuzli dr. Abdulaha Bašića, koji je prije nekoliko godina izjavio da Hercegovina spava na nafti, uspoređujući nalazišta s onima u Saudijskoj Arabiji. Budući da nisam mogao doći do ministra Trhulja, nazvao sam dr. Nediljka Rimca, premijera Herceg-bosanske županije, jer su navodno na Livanjskom, Duvanjskom, Glamočkom i Kupreškom polju najizdašnija nalazišta.
− Slabo ti ja o tome znam, pa bi najbolje bilo da se obratiš Mati Šiški, ministru rudarstva − veli Rimac.
− Kako se usuđuješ mene nazvat, idiote jedan − dreknu Mate kada sam mu kazao tko sam i o čemu želim razgovarati. − Znaš li ti šta si lani o meni napiso? Marš u p... m...., eba ti svoju ...., ja ću tebe tužit za duševne boli, ebem ti sve...
Priznajem, zbunio me Mate, pa sam u djeliću sekunde razmislio o nekoliko načina reakcije.
Da dobijem na vremenu, kazao sam kako njega smatram profesionalcem, kakav sam i sâm, ali je Mate nastavio bijesnu tiradu okićenu psovkama. Pa mi je palo na pamet da mu kažem kako ću ja njega tužiti za duševne boli. Ali mi se to učinilo banalnim i neprimjerenim ovoj državi. Uostalom, tko će se smucati po sudovima radi duševne boli. Na kraju mi pade na pamet provjereni način rješavanja takvih sukoba, pa ja Mati skresah u mobitel sve po spisku kako je i on meni.
I Mati bijaše drago. Zna da ga nitko ne može skinuti s funkcije i plaće, kao i ostale djelatnike u HB županiji. Već godinu dana tu vlada tehnička vlada jer se dva HDZ-a ni o čemu ne mogu dogovoriti, pa su se dogovorili da se ne mogu dogovoriti. I svi ostali na svojim mjestima, primaju plaće i ni o čemu ne odlučuju, nego o financiranju. I svima dobro.
Budući da nafte ima i u Mostarsko-neretvanskoj županiji, to krenem u Mostar na razgovor s premijerom Srećkom Borasom.
- Kažu da ima nafte u Drežnici, pa dolje na jugu do Neuma, kaže Boras - ali mi o tome malo znamo, pošto je Federacija prije nekoliko godina usvojila zakon kojim se sve ingerencije o eksploataciji rudnih i mineralnih bogatstava prenose na Federaciju. Dotle su se o tome zajednički brinule županije i Federacija. Otada nam je u županijama ostao samo šljunak.
− Ja sam siguran da ovdje ima nafte. Amerikanci su satelitskim snimkama to utvrdili, prije rata su počeli istraživati, a danas dolaze na gotov posao gdje ih svi čekaju raširenih ruku − ubacuje se u razgovor glasnogovornik županijske vlade Pero Pavlović.
− Nemoj, Pero, protiv Amerikanaca − upozorava ga premijer − radi se o multinacionalnim korporacijama, pa nisam siguran koliko bi ta nafta i plin koristili ovdašnjem stanovništvu. Nismo mi Norveška. Uostalom, pogledajte kakva je situacija u naftom bogatim, a neorganiziranim državama u Africi, Aziji... Sve u kaosu osim rafinerija i naftovoda.
Pročitao sam izjavu prvog čovjeka Ine Davora Šterna, koji je kazao da je nemoguće utvrditi granicu naftnih polja. Jer se nafta nalijeva u bušotine, bez obzira na državnu granicu. S obzirom na to da državna granica između BiH i RH ide Dinaridima, to znači da će ušićariti onaj tko prvi izbuši i počne eksploatirati naftu.
− Znači, ako naprave bušotinu u našoj Vinici, onda će u nju dolazit i nafta iz Aržana − pita me rodijak Mate (nije Šiško) − pa neka onda buše. Ako Hrvatska koristi Buško jezero, mi ćemo jamit njihovu naftu. Ali me čudi da se Rvacka nije tomu dositila. Možda je problem u tome što je Hrvatska postala prava država, a te kompanije dolaze tamo di nema države. Ako Hercegovina leži na nafti, onda leži i Dalmacija. Nije Bog odredio granicu, nego ljudi.