ZAGREB - Tužiteljstvu za ratne zločine Srbije hrvatska je strana dostavila iskaze tridesetak svjedoka koje je hrvatska policija po nalogu Županijskog državnog odvjetništva iz Osijeka, prošlog tjedna, u samo tri dana ispitala u četiri hrvatska grada. Oni tvrde da Tihomir Purda, Petar Janjić i Danko Maslov nisu počinili ratni zločin nad srpskim ranjenicima 5. studenoga 1991. u Vinogradskoj ulici u Borovu naselju.
Prikupljeni dokazi
- Prema našoj ocjeni, hrvatsko Državno odvjetništvo u slučaju Purde dokaze je prikupilo pošteno i profesionalno - izjavio nam je izvor iz Tužiteljstva Srbije koji je želio ostati neimenovan.
Kako dokazi koje je hrvatska strana prikupila upućuju na to da nema osnove za kazneni progon trojice vukovarskih branitelja, zanimalo nas je zašto Srbija i sama ne odustane od kaznenog progona, nego na njemu, kao i Purdinu izručenju, i dalje ustrajava? Naš sugovornik objašnjava da Srbija, koja je pokrenula istragu u slučaju Purde, Janjića i Maslova, dokaze želi izvesti pred beogradskim sudom. Na pitanje što će sud u Srbiji tretirati kao dokaz: iskaze koje su vukovarski branitelji dali vojnim istražiteljima u statusu zatočenika srbijanskih logora ili iskaze koje su u tome postupku spremni dati danas?
Svjedok na videovezi
Naš je sugovornik objasnio da će, bude li Purda izručen Srbiji, beogradski sud kao svjedoke pozvati sve sudionike toga događaja koji o njemu imaju saznanja. Ne moraju pri tome dolaziti u sudnicu, nego mogu svjedočiti videovezom ili na temelju zamolnice srbijanski tužitelj može doći u RH i ispitati ih. Sud u Beogradu će odluku, tvrdi naš izvor, temeljiti na novim izjavama svjedoka koji će u postupku biti saslušani, a ne iskazima koje su dali kao zatočenici.
Neslužbeno doznajemo da srbijansko pravosuđe inzistira na provođenju dokaznog postupka u slučaju Purda u Beogradu kako bi obranilo vlastitu vjerodostojnost.
Greška u koracima
S obzirom na to da je ocijenila kako nema osnove za pokretanje kaznenog postupka, RH više nema pravne osnove da od Suda BiH traži njegovo izručenje. Purdin bosanskohercegovački odvjetnik Josip Muselimović traži oslobađanje svoga klijenta. Apelacijskom vijeću Suda u BiH u Sarajevu podnio je žalbu na odluku o produljenju pritvora. Na opasku da na temelju Sporazuma između DORH-a i Tužiteljstva Srbije iz 2006. o suradnji jedna država može ustrajati u kaznenom progonu i onda kad druga ocijeni da za njega nema osnove, Muselimović odgovara: “Ne može se Sporazumom između tužiteljstava derogirati odredba Zakona o mjesnoj nadležnosti pravosuđa. Ako se kazneno djelo dogodilo u RH, za njega je nadležno hrvatsko pravosuđe, a ono je reklo da osnove za istragu nema”. Muselimović tvrdi i da Srbija zahtjevu za Purdino izručenje nije priložila valjane dokaze. “Srbijanski je ekstradicijski zahtjev zasnovan na iskazima osoba koje su bile u statusu logoraša, a po međunarodnim se konvencijama takvi iskazi ne tretiraju kao dokaz, pa ne mogu biti osnova za izručenje. Dokaz je ono što su svjedoci izjavili Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku i zato sam zatražio da se ti iskazi dostave Sudu BiH”, ističe Muselimović.
Da je Hrvaska 2007., kad je doznala za tjeralicu Interpola protiv Purde, Janjića i Maslova, učinila ono što je pod pritiskom Purdina uhićenja učinila danas, tj. provela vlastitu predistragu i njezine rezultate dostavila Srbiji, slučaj smrti šestorice srbijanskih ranjenika u Borovu naselju raspleo bi se u mirnijoj atmosferi i s manje politiziranja nego danas.