ZAGREB - HHO bi trebao biti udruga koja je moralni autoritet društva, a pretvara se u incidentnu instituciju koja je samoj sebi svrha i u kojoj vladaju osobni “cezaristički” interesi. HHO služi za osobnu političku promociju određenih članova. U zadnje se vrijeme više govori o tome tko je istupio iz HHO-a nego o tome koju je nepravdu otkrio.
Sporan način vođenja
Ovih je dana, uz Branimira Pofuka i Krešimira Dolenčića, HHO napustio i profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti Dražen Lalić, a prije njih to su zbog unutarnjih prijepora učinili don Ivan Grubišić, Gradimir Vojnić, Ante Klarić, Veljko Miljević, Žarko Puhovski, Tanja Burjačenko Grubiša, Nikola Visković, Rajko Grlić, Zdravko Bazdan, Ivo Šlaus, Goranka Lalić, Vili Matula, Igor Mandić i Sandra Langerholz-Miladinov.
- Odstupio sam zbog načina vođenja HHO-a, prije svega zbog samovoljnog i autoritarnog rada predsjednika Ivana Zvonimira Čička. On je dobar i iskusan aktivist. Osobno mi je simpatičan čovjek, spretan je menadžer koji ima puno jakih kontakata po svijetu, ali definitivno nije za predsjednika HHO-a - kaže nam Dražen Lalić.
Desna paradigma
- Tijekom mandata Ive Banca nekako smo usprkos teškoćama uspijevali usklađivati svjetonazorske i druge različitosti unutar HHO-a na prilično tolerantan način. Tada smo prolazili transformaciju od uvjetno rečeno lijeve, prema politički i ideološki centrističkoj udruzi. No sada Čičak HHO vuče prema desnoj paradigmi - nastavlja Lalić.
Lalić je naveo da je “kap koja je prelila čašu” bio slučaj “Josipović - Čuljak”, odnosno navodno uvjetovanje novog predsjednika Republike da neće dati intervju HTV-u ako ga vodi Dijana Čuljak-Šelebaj. Kasnije se pokazalo da sve to nije bila istina, što je čak potvrdila i Hloverka Novak-Srzić.
- To je bio moj najvažniji povod, ali u predizbornoj kampanji bilo je mnoštvo nepravilnosti na koje je HHO trebao reagirati, a nije. Primjerice, kada se Crkva angažirala oko podrške jednom kandidatu ili kada je Bandić na privatne adrese ljudi slao promotivna pisma, pa čak u tim obraćanjima navodio da su ljudi nezaposleni ili invalidi. To je eklatantno kršenje ljudskih prava - navodi Lalić, kojemu smeta i to što se HHO nije pozabavio sređivanjem biračkih popisa i zaštitom ljudskih prava vezanih za izbore, na što mu je Čičak odgovorio da to nije posao HHO-a nego nadležnih državnih institucija. Tu Čičak opet griješi, kaže Lalić, jer je to teško ugrožavanje ljudskih prava.
Lalić Čičku zamjera i to da “vodi HHO tako da je prečesto skretao pažnju na sebe, a ne na djelatnost HHO-a. Ponašao se na način kako ponekad piše svoje kolumne u Jutarnjem listu - bolje biti originalan nego u pravu!”
Prošlo je vrijeme karizmatičnog ili liderskog vođenja udruga civilnog društva ili stranaka, pogotovo što je Čičak shvatio HHO kao “one man show”, bez dovoljne konzultacije s drugim članovima, nastavlja Lalić.
Ne biraju se sredstva
Kaže da mu je žao što je Čičak “svako suprotstavljanje njegovom načinu rada smatrao atakom na svoju osobu i nije se suzdržavao od osobnih uvreda i napada na oponente, što mu ne služi na čast”. Lalić tako odbacuje i Čičkove navode o njegovoj neaktivnosti jer “volio bih da su i drugi članovi HHO-a bili toliko aktivni poput Branimira Pofuka i mene”.
HHO trese velika kriza u kojoj se ne biraju sredstva, a time je i sama funkcija udruge dovedena u pitanje.
‘Lalić i Pofuk su u sukobu interesa’
Predsjednik HHO-a Ivan Zvonimir Čičak kaže da su neki članovi HHO-a u sukobu interesa jer su otvoreno, poput Lalića, Pofuka i Dolenčića, podržavali Ivu Josipovića na prošlim izborima.
- HHO nije politička organizacija, i to ne smije postati. Mi se bavimo ljudskim pravima - kaže Čičak. On nadalje zamjera Laliću da je bio neaktivan te da ga “gotovo nikad nije ni bilo u HHO-u”. Prema njemu, mnogim otišlim članovima smetao je angažman oko istrage o poslijeratnim partizanskim zločinima. Neki su govorili da se “HHO mora baviti isključivo hrvatskim zločinima nad Srbima tijekom Domovinskog rata”. (V.V.)