Unatoč nižim cijenama energije koje su smanjile sveukupne pritiske na cijene, rast cijena hrane nastavio je rasti potičući intervencije političara u cijene kojima pokušavaju ublažiti bijes javnosti, donosi ugledni ‘Financial Times‘ (FT) u pregledu antiinflacijskih mjera na Starome kontinentu.
- Države srednje i istočne Europe koje su najteže pogođene rastućim cijenama, poput Mađarske i Hrvatske, ograničile su troškove osnovnih potrepština kako bi zaštitile najugroženije, koji obično troše veći dio svojih prihoda na hranu – ističe FT, podsjećajući na travanjske podatke o inflaciji Eurostata, službenog statističkog ureda Europske unije. Prema potonjem izvoru, cijene hrane u EU-u porasle su u prva četiri mjeseca ove, u odnosu na isto razdoblje prošle godine, za 16,6 posto što je, primjećuje FT, daleko viša stopa rasta od ukupne stope inflacije od 8,1 posto.
- Neki od najvećih skokova u razdoblju koje je mjerio Eurostat zabilježeni su u cijenama osnovnih proizvoda, s cijenom jaja koja je porasla za 22,7 posto u tom razdoblju, punomasnog mlijeka za 25 posto te šećera za 54,9 posto – komentira list.
Kada su u pitanju mjere administracija u europskim državama za zaustavljanje rasta cijena hrane, FT navodi kako je Grčka poduzela alternativni pristup ograničavanju cijena ograničavanjem profitnih marži trgovaca na malo za hranu i druge osnovne potrepštine. U bogatijim gospodarstvima, nastavlja se, Francuska je ispregovarala labaviji sporazum sa supermarketima kako bi ponudila izbor artikala po najnižoj mogućoj cijeni.
- Španjolska je jedna od nekoliko zemalja koje su smanjile porez na dodanu vrijednost na hranu. Druge, poput Italije, nalaze se pod pritiskom da ograniče cijene omiljenih prehrambenih proizvoda poput tjestenine – ističe FT, skrećući pozornost i na inicijative belgijske organizacije za zaštitu potrošača ‘Test Achats‘ i Radničke komore Austrije (AK). Dok je ‘Test Achats‘, navodi list, zatražila mjere slične izvornoj francuskoj protuinflacijskoj košarici uz strože uvjete za trgovce od francuske Vlade, AK je pozvala na regulaciju cijena hrane.
Pritisak na trgovce na malo, upozorava ugledni dnevnik, da se pridržavaju rasta cijena pogoršan je oštrim padom cijena poljoprivrednih proizvoda tijekom prošle godine. Dodaje se kako je UN-ov indeks cijena hrane bio 19,7 posto niži u travnju, u usporedbi s istim mjesecom prošle godine.
- Iako su neka poskupljenja opravdana, postoji sve veća sumnja da su druga samo oportunistički izgovori poduzeća da napuhaju cijene – kazala je za FT Monique Goyens, glavna direktorica krovne globalne udruge za zaštitu potrošača ‘BEUC‘, pozvavši na snažne mjere za zaštitu potrošača od skoka cijena.
U analizi argumenata trgovaca o opravdanosti podizanja cijena, list polazi od njihovih navoda da ih se restrikcijama stavilo u poziciju da su im cijene nabave proizvoda u veleprodaji više od cijena koje moraju odrediti u maloprodaji za te iste proizvode.
- Ako nabavljate šećer, plaćate ga 1,35 eura po kilogramu a morate ga prodati za 0,85 eura po kilogramu. Time ostvarujete negativnu maržu za svaku prodanu jedinicu, što je potpuno apsurdno u sektoru poput maloprodaje koji karakteriziraju velike količine i niske marže – kazao je za FT u neslužbenoj izjavi čelnik jednog međunarodnog trgovačkog lanca. List navodi i primjer malog trgovca iz Mađarske ‘Kodaly Delikatessen‘ koji je iznad proizvoda kojima je Vlada ograničila cijenu izvjesio natpis ‘nemojte kupovati proizvode diktature‘.
List prenosi razmišljanja ekonomista kako se ograničenjem cijena ne može postići zaštita standarda građana, kao i preporuku Svjetske banke, poznatog ‘zaštitnika‘ siromašnih, da Vlade umjesto ograničenja cijena pribjegnu financijskim transferima onima koji najviše trpe zbog inflacije.
Švedski ekonomist Lars Jonung u komentaru za FT podsjeća da zapadne zemlje nisu imale kontrolu cijena od 70-tih godina prošlog stoljeća kada je primjenjivan takav obrazac u ekonomskim politikama. Kao instrument za smanjenje inflacije, podsjeća Jonung, kontrola cijena ne funkcionira, ali, dodaje, stvara ovisnost i naviku koje se teško riješiti.