Ekipa Slobodne Dalmacije uputila se u Hvar po noći i već po gužvi na cesti dalo se naslutiti da će u gradu biti lijepo. Ostavili su automobil na legendarno jeftinom parkingu i uputili se prema centru. I to jutro su bili u Hvaru i na istom parkingu sreli mladića iz Staroga Grada koji radi u Hvaru. Pitali su ga kako mu grad djeluje noću, na što je odgovorio da je dobro. Ima glazbe, ima zabave, živo je…
To jutro je bilo mirno, zavukli su se u "Park" kako bi mogli raditi. Evo što su napisali:
"Stigli smo prije otvaranja, grad je bio snen. Ubrzo nakon otvaranja stigla je i vlasnica Nađa Vukasović. Nismo mogli propustiti priliku da je pitamo kako joj idu vjenčanja ove godine jer je hotel "Park" do incidenta s glazbom i nagle promjene u kursu grada bio mjesto koje su mladenci rado birali za trenutke kojih će se zauvijek sjećati.
- Do sada mi je susjeda, Tonka Alujević, svaki put zvala policiju na svako vjenčanje iako je bilo turbo tiho, policija bi svaki put došla, vidjela da je sve u redu i otišla... Zadnji put je to bilo u 20.15 sati, a ljudi su imali jednu gitaristicu s akustičnom gitarom uključenom u mali zvučnik koji nije čuo ni drugi stol, a kamoli netko drugi.
Sad bi valjda trebalo biti u redu jer je novi gradonačelnik rekao da je normalno da se ljudi žene i imaju glazbu. I ta su sva vjenčanja do ponoći jer su na terasama... Ali još uvijek nema službeno ništa u smislu da možemo poslati neki datum na pečatiranje i slično. Ali evo, dobili smo njegovu riječ da će sve biti u redu - rekla nam je Nađa Vukasović. Tonka Alujević do kraja pisanja članka nije odgovorila na upit koji smo joj poslali.
Grad za sve generacije
Kad smo se navečer spustili u grad, na prvu nas je začudila količina ljudi koju se moglo vidjeti na pjaci pa smo sjeli na mandrač kako bismo vidjeli tko se to kreće po gradu. Bilo je nekoliko minuta do 22 sata. Do nas na mandraču su sjedila dva čovjeka koja su pušila cigarete i pila pivo iz limenke. Po jeziku Balkanci, ne znamo odakle točno. S druge strane nam je sjedila grupica djevojaka u večernjim haljinama. Strankinje. Djeca.
Pred nama je prolazio grad… Sve generacije. Doslovno od djece u kolicima i djece koja su tek počela uživati u igranju lovice sa svojim majkama do ljudi koji su se rodili kada je Hvar imao duplo kraću tradiciju u turizmu nego je ima danas. Čak je i komunalni kamiončić prolazio pjacom. Nikome nije smetao. Ni našima, ni strancima. Nitko nije stao da ga fotografira kako bi to dijelio društvenim mrežama. Normalno je da se grad čisti. To svi znaju...
No, WhatsApp grupama i portalima kruže snimke i fotografije pijanih Engleza koji obavljaju nuždu po gradu. Mi na takve scene nismo naišli, no jedan od razloga je i to što je 22 sata rana zora za iskusne uništavače vlastitih neurona, kojima, da budemo realni, svakako nisu nešto pretjerano blagoslovljeni jer biće s ispravnim mozgom neće se dovesti u stanje da ga stranci snimaju kako obavlja nuždu na ulici.
U želji da se fokusiramo na pozitivno, uputili smo se prošetati i pred poznatom promenadom kafića između hotela "Park" i "Adriana" naišli na popriličan broj ljudi. Opet jako šareno. Od domaćih ljudi koji su se obukli kao da im popiti piće na rivi jednog od najljepših gradova na svijetu i nije neki poseban doživljaj do gospode i dama u večernjim izdanjima. Opet su tu bile sve generacije.
Stali smo pred "Nauticu" jer se otuda čula glazba koja ničim nije narušavala mogućnost razgovora. Doslovno smo stajali pred vratima s jednim od zaposlenika i razgovarali bez podizanja glasa. Unutra su ljudi plesali, vani su ljudi pili koktele i razgovarali. Lagana mediteranska večer.
Gospodin je rekao da rade dobro, da je sada bolje nego prošli mjesec, ali da još to nije to. Rekao je i da fali reda u gradu, što nas je začudilo. Pitali smo ga na što misli, na što je odgovorio: “A Englezi su Englezi…”
Od "Nautice" smo se uputili u ulicu iza u kojoj se nalaze "Lola", poznati bar, i "Dalmatino", jedan od poznatijih restorana u Hvaru. Probijali smo se kroz laganu gužvu ljudi koji su uživali u šušuru i mi smo čak počeli pomalo uživati u stapanju u to kozmopolitsko društvo, no onda smo došli u Ulicu sveti Marak.
Tamo smo u "Lola" baru pronašli jednog od vlasnika Viska Viskovića. Gospodin je taman bio u raspravi s prijateljima. Mi smo ga pitali da nam da izjavu, na što je rekao da sjednemo. Uslijedilo je 15 minuta našeg kimanja glavom dok smo slušali što sve ne valja u gradu Hvaru. Praktički kao da smo došli poslušati podcast... Gosti su bili vlasnici luksuzne kuće za odmor, prodavačica na štandu i Visko, poduzetnik. Sve se može svesti na nekoliko stvari koje se godinama ponavljaju - u Hvaru gosti ne ostaju dovoljno dugo, Hvar nema što ponuditi gostima, Hvaru fali reda po noći i javnih zahoda.
Razlozi ovakve ponude
Zanimljiv detalj, koji pokazuje da nije nužno da netko razumije industriju u kojoj radi da bi se od nje bogatio, zapeo nam je za uho kada je vlasnica luksuzne kuće rekla da je goste koji su se u 00.30 vratili iz grada “jer je bio mrtav” morala tjerati s bazena jer “oni su platili da tu spavaju, ne da budu na bazenu”. Ako u ponudi stoji “kuća s bazenom” i taj bazen dopušta dodavanje nule prije decimalne točke na cijenu, onda gosti smiju spavati u bazenu osim ako je drugačije naznačeno prije kreiranja rezervacije ili u kućnom redu. No to ne briše činjenicu da su se gosti željni zabave vraćali u apartmane jer im je u gradu bilo dosadno nakon pola noći ni činjenicu da u gradu ostaju jednu noć.
Uzroci za to su brojni, nije tu samo do ponude grada. Mobilnost se povećala beskonačno puta u odnosu na vrijeme kada je bilo dosta imati babu otpornu na vrućinu koja može držati natpis “rooms”. Htjeli smo bogate goste pa su došli Amerikanci. Realno, najbolji gosti jer traže autentičnost, odgojeni su u kapitalizmu, a ne u socijalizmu našminkanom u kapitalizam, što znači da su svjesni da svojim odlukama oblikuju tržišta. Biraju kvalitetu, biraju dobru uslugu, biraju bezbrižnost. No problem naših ljudi je što često mislimo da smo mi vlastito tržište… Nismo.
Ne možemo gledati nekoga tko je platio našu prosječnu godišnju plaću samo da bi sletio u našu državu jednako kao nekoga tko se iz Velike Gorice uputio u Duće na odmor i tamo će klinovima usidriti prostirke na plažu svih 10 dana. Ljudi koji stignu s drugih kontinenata traže iskustva, a i često dolaze iz gradova koji imaju više stanovnika nego naša država. Ti ljudi prelaze enormne udaljenosti da bi došli na posao. Njima je proputovanje od Splita do Dubrovnika, preko Hvara i Korčule, mini izlet. Znaju što žele, imaju svoje interese, nahrane si znatiželju u svakom gradu i odlaze dalje.
To da Hvar nema što ponuditi gostima također je relativno. Postoje različite vrste gostiju s različitim interesima. Obratili smo se Jeleni Mičić, ravnateljici Javne ustanove u kulturi HVAR 1612.
Hvarske ljetne priredbe
- Hvar ljeti nije samo destinacija, on je predivna pozornica. Pozivamo sve – naše sugrađane, posjetitelje i slučajne prolaznike – da zastanu, osluhnu i dožive ono što će ovo ljeto učiniti posebnim. Festival je tu da nas sve na trenutak uspori i podsjeti zašto volimo umjetnost – jer je nepretenciozna, ne traži ništa zauzvrat, a pruža svakom točno ono što mu u tom trenutku treba - poručuju iz Javne ustanove u kulturi HVAR 1612.
Od 21. lipnja do 7. rujna grad Hvar postaje domaćin 64. Hvarskih ljetnih priredbi. U tom razdoblju Hvar će ugostiti niz koncerata i kulturnih događanja koji će obilježiti ljeto. Na Ljetnoj pozornici Veneranda održat će se nastupi baleta "Othello" 15. srpnja, Harija Rončevića 25. srpnja, Vanne 2. kolovoza, Gorana Bareta i "Majki" 8. kolovoza, Bože Vreće 12. kolovoza, a Rundek Eko Kvartet zatvorit će ljeto nastupom 31. kolovoza. Uz njih, publika će moći uživati i u koncertima Martine Filjak i Monike Leskovar, Notus Quinteta, Vasila Hadžimanova Banda, INK Experiment dua te u zajedničkom nastupu Miroslava Tadića i Merime Ključo.
Program uključuje i promenadne koncerte Gradske glazbe Hvar, nastupe klapa "Pharia", "Bodulke" i "Galešnik" te Pjevačkog društva Hvar. Kazališna ponuda donosi izvedbe Hvarskog pučkog kazališta, produkcije Dramskog studija, plesnu predstavu "All’arme" te satiričnu reinterpretaciju klasika "Ubu Ovo Ono".
Ljubitelji likovne umjetnosti moći će posjetiti izložbe Dražena Pejkovića, Gorana Tomčića, Ane Kovačić, Natalije Borčić Peuc, Maje Jelušić i Danke Milinović, a posebno mjesto u programu zauzima izložba "Hvarski motivi" iz fundusa Muzeja hvarske baštine.
Festival se održava u organizaciji Javne ustanove u kulturi HVAR 1612, uz podršku Grada Hvara, Turističke zajednice grada Hvara te Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.
Osim događanja koja organiziraju gradske institucije, grad Hvar ima još mnogo toga ponuditi, naročito onima koji su svjesni da je grad Hvar spojen na vjerojatno najljepši otok na svijetu… Možda su fetivi građani Hvara čuli za taj otok, po njemu je i njihov grad dobio ime. Po tom otoku se gosti razbježe preko dana u potrazi za autentičnim iskustvima, za domaćim vinom i spizom, medom, uljima… Takve stvari traže kvalitetni gosti. Kvalitetne.
Pa nas i nije začudilo što je gospođa koja je prodavačica na štandu rekla da im je promet ove godine pao za 80% te da su morali jako spustiti cijene. Rastužilo nas je što se gospođa gotovo svakodnevno mora baviti ispiranjem izlučevina oko svog štanda, no ne treba ni tu sve svaliti na strance. Davne 2019. vaš je autor četvorici momaka koji su mokrili na štand rekao da se maknu… Momci su odgovorili na hrvatskom. Došlo je do sukoba, bila je pozvana i policija. Imamo mi i domaćih Engleza.
No začudilo nas je kad je Visko Visković rekao da Ulica sveti Marak, u kojoj se nalazi "Lola", ove godine radi 50% slabije nego lani. Dok smo mi bili tamo, nije bilo praznih stolova pa nam nije bilo baš jasno o čemu se radi, no Viskov prijatelj je rekao da je problem u potrošnji: “Gosti ne troše kao lani i prijašnjih godina…” Rekli su i da iako djeluje puno i jest puno, to nije količina ljudi na kakvu su navikli jer se inače tu skoro ne može ni prolaziti, što je prijašnjih godina stvarno i bio slučaj. Ljudi su plesali, pjevali i pili dok bi čekali da se netko digne kako bi uhvatili stol. I iz susjednog restorana "Dalmatino" su nam rekli da rade lošije nego lani. To nas je jako začudilo jer se radi o restoranu s odličnom reputacijom. Na pitanje koliko je lošije nego lani, odgovorili su: “Znat će se na kraju sezone”.
U odnosu na Split
Visko je iznio zanimljiv statistički podatak iz jednog veleprodajnog dobavljača. Kaže da iz povjerljivih izvora zna da se na Hvaru naručuje manje hrane i ostalih potrepština nego prijašnjih godina, dok je Split pun puncat i već je sad na brojevima kakve se očekivalo 1. kolovoza.
Rekao je Visko i rečenicu koja možda najbolje opisuje velik problem s kojim se grad Hvar nosi: “Meni je drago kad gosti obave u mom WC-u što trebaju, bolje nego po ulici kad već nema javnih zahoda.”
To je objektivan problem koji se ne može gledati iz više kutova. I Amerikanci, i Englezi, i Kinezi, i Indijci, i Bosanci, i Hrvati… Svima treba WC. A u Hvaru imaju tn-tn-tn - dva od kojih, kako Visko kaže, niti jedan ne radi nakon ponoći. Barovi rade do 2, a diskoteka "Pink" do jutra. Omjer ponude i potražnje za javnim zahodima problem je koji uzrokuje dodatne probleme svima u Hvaru.
Loše za poduzetnike, ali...
Prije nego smo se ustali iz "Vintagea" kako bismo još jednom prošli pjacu, gospođa koja prodaje na štandu rekla je da Hvar nema kvalitetu gosta. To jednostavno nije istina. Svaki dan upoznamo na desetke ljudi koji su doslovno idealni gosti za Hvar i Hrvatsku. Ljudi od 20 do 85 godina koji traže autohtonost i vrhunsku razinu usluge. U slučajevima kada je omjer cijene i kvalitete odličan, cijena ih obično ne zanima.
Većina tih ljudi nakon nekoliko rečenica pita: “Jeste li s otoka?” Oduševi ih kada saznaju da razgovaraju s nekim tko je stvarno s Hvara, a ne da im komarču poslužuje netko tko je s Himalaja došao na more. Globalizaciju imaju i kod kuće. Bolju nego je mi ikada možemo imati. Autohtonost nemaju. Mi imamo. Još uvijek. Sad je pitanje hoćemo li je prodati za kratkoročne, sitne i lake novce ili je pretvoriti u održivi, kapitalistički, proizvod koji će nam dopustiti da cijenama nadilazimo inflaciju i nakon još 150 godina turizma na Hvaru.
Prošli smo i rivom kako bismo vidjeli jahte, no tamo je bilo more trabakula. Zaustavili smo skupinu veselih Amerikanaca. Vidljivo pijani, no pristojni ljudi. Gospoda uživaju u odmoru. Pitali smo ih imaju li osjećaj da se u Hvaru nema što raditi, na što su nas začuđeno gledali. Pitali smo ih gdje spavaju, a oni su pokazali na trabakul…
Tu je dio problema koji privatni iznajmljivači imaju. Usluga na trabakulima je jednostavno punija i standardiziranija nego u privatnim apartmanima. Trabakuli ih oslobađaju i briga o hvatanju trajekata… Ukratko, trabakuli, na trenutnom tržištu, gostima nude više od privatnih iznajmljivača. I sada smo se sjetili da je davno, kada je kuglica sladoleda bila tri kune, bilo normalno da vlasnik apartmana napravi ručak ili večeru za goste, da se upoznaju barem nakratko. To je bio pravi kapitalizam, to je bila autohtonost. Onda je došlo vrijeme kad je sladoled skočio na skoro tri eura, a ponude su se svele na to “da oni plaćaju da spavaju tu”.
Provjereno znamo da vlasnici kuća za odmor koji gostima daju dodatnu vrijednost i koji konstantno ulažu dio prihoda u svoje jedinice nemaju problema s nedostatkom i nezadovoljstvom gostiju. Zaključak posjeta Hvaru može se sažeti na to da je Hvar ove sezone odlično mjesto za odabir. Grad je pun, ali nije prepun kao što je znao biti u ovo doba godine. No isto tako je jasno da je ove sezone u Hvaru teško biti poduzetnik; s kim god smo razgovarali, kaže da se radi lošije nego prijašnjih godina", piše novinar Stjepan Mijat Zaninović za Slobodnu Dalmaciju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....