Zaposleni na puno radno vrijeme u Hrvatskoj prosječno imaju manje radnih sati tjedno nego u bilo kojoj drugoj zemlji Europske unije ako se iz Eurostatovih podataka isključe puna 2,5 sata plaćene stanke koja u Hrvatskoj ulazi u redovno radno vrijeme.
Prema podacima za prošlu godinu, u Hrvatskoj su sve zaposlene osobe - uključujući, primjerice, samozaposlene - koje rade na puno radno vrijeme u prosjeku radile 41,2 sata tjedno na svom poslu, što je nešto manje od prosjeka za Europsku uniju koji iznosi 41,5 radnih sati. Najmanje se lani radilo u Danskoj (38,8 sati), a najviše u Grčkoj (44,8 sati), dok su među svim podacima dostupnima Eurostatu rekorderi Turci s više od 50 sati tjedno.
Po sili zakona
Podatke o broju tjednih sati rada Eurostat prikuplja iz radovnih anketa o radnoj snazi, koju po istoj zadanoj metodologiji za njih provode nacionalna statistička tijela u zemljama članicama. Međutim, Eurostatova metodologija ne bi trebala uključivati plaćene stanke, a u podacima Državnog zavoda za statistiku na upit Jutarnjeg lista otkrivaju da se tek od ove godine iz ukupnih podataka isključuju podaci o pauzama.
- Od 2015. se iz stvarno odrađenih sati rada u referentnom tjednu isključuju pauze za ručak, kao i sve ostale stanke u trajanju od 30 minuta i dulje. Isto pravilo vrijedi i za uobičajene sate rada - navode u odgovoru iz Državnog zavoda za statistiku.
Kako doznajemo u DZS-u, standardizirana pitanja iz međunarodne ankete od ispitanika traže samo podatak o satima rada. No, Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja Europske unije kojoj polusatna stanka po sili zakona ulazi u radne sate.
Revizija ankete
Dio anketara je provodio anketu dosljedno međunarodnoj metodologiji uz potpitanje “ne računajući stanku”, no dio anketara to nije naglašavao.
Stoga u dijelu rezultata ankete polusatna stanka jest uračunata, a u dijelu nije, pa od konačnog podatka za prošlu (i sve prethodne godine) ne bi trebalo oduzimati punih 2,5 sata stanke za ručak.
Tijekom prošle godine je napravljena revizija ankete o radnoj snazi, koja je od ove godine u primjeni, te će svi rezultati od ove godine biti ujednačeni - bez plaćene stanke.
Europske direktive
Zakonodavni okvir poput onoga u Republici Hrvatskoj - gdje je plaćena stanka propisana Zakonom o radu - postoji i u Sloveniji pa je moguće da i ondje postoje slične neujednačenosti, smatraju u Državnom zavodu za statistiku. Europske direktive propisuju samo obavezu 20-minutne pauze za sve zaposlenike kojima smjena traje šest sati, no ne propisuju mora li ta pauza biti plaćena.
U nekim zemljama zakon izričito navodi da stanka ne ulazi u radno vrijeme, kao što je slučaj u Njemačkoj, a drugdje postoji mogućnost da poslodavac i zaposlenik ugovorom o radu reguliraju to pitanje.
Najniži udjel
Inače, kad se uzme u obzir statistika za sve zaposlene bez obzira na radno vrijeme - dakle, računajući i one sa skraćenim radnim vremenom, situacija izgleda nešto drugačije. U Republici Hrvatskoj lani se radilo u prosjeku 39,9 sati tjedno, znatno više od prosjeka Europske unije koji je iznosio 37,2 sata.
Najmanje se pak radilo u Nizozemskoj (30,1 sati), a najviše opet u Grčkoj (41,9 radnih sati). Za “obične” zaposlene na plaći - bez samozaposlenih - u Hrvatskoj je zabilježen tjedni prosjek od 40,9 sati, što je opet više od prosjeka Europske unije (40,4 sata), a najmanje se radilo u Danskoj (37,8 sati).
U svim slučajevima broj radnih sati, prema međunarodnoj metodologiji, trebao bi uključivati i prekovremene sate, bez obzira na to jesu li plaćeni ili ne, kao i jesu li odrađeni na radnom mjestu ili kod kuće.
Inače, treba imati na umu još jedan podatak iz Ankete o radnoj snazi: Republika Hrvatska ima jedan od najnižih udjela radno aktivnog stanovništva u Europskoj uniji.