Ministar graditeljstva Ivan Vrdoljak sigurno ne zna da u susjednoj Sloveniji s velikim zanimanjem iščitavaju njegova tumačenja o novim propisima legalizacije bespravnih objekata.
Ministar vjerojatno nikad nije niti čuo za naselje Bučanje u šumovitoj uvali pokraj Nerezina na otoku Lošinju, kao što mu, jednako vjerojatno, nije poznata ni činjenica da je riječ o ljetnoj oazi naših susjeda Slovenaca koja se prostire na 13 hektara i ima oko 500 čvrstih objekata. Oni, međutim, kao takvi ne postoje u katastarskim knjigama Lošinja. Premda su tamo već gotovo 40 godina, katastar taj lokalitet još uvijek poznaje samo kao pašnjake i vinograde. Ucrtani su samo objekt recepcije spomenutog turističkog naselja i trafostanica. Sve su ostalo, po hrvatskim zakonima, nelegalni objekti, sagrađeni sredinom 70-ih godina prošlog stoljeća bez građevinskih dozvola, ali svi imaju kućne brojeve i vlasnike. Riječ je o dvjestotinjak privatnih osoba, ali i i tvrtki zvučnih imena poput Mercatora, Laboda, Krke, Termi Čatež, Merkura i Općine Krško, a među vlasnicima je čak i nekoliko slovenskih osnovnih škola. U Bučanju turizam cvate, lani su zabilježili više od 130.000 noćenja, uredno plaćaju boravišne pristojbe, pa čak i porez na vikendice premda one kao takve nikad nisu legalizirane.
Neispunjena klauzula
Za svaki se objekt u naselju, kojim upravlja tvrtka PSK d.o.o., registrirana pri riječkom Trgovačkom sudu, zna tko je vlasnik, samo što nitko od njih nema vlasnički list. Najčešći dokument, kaže nam jedan od rijetkih susretljivih sugovornika kojega smo sreli dok je iz svog apartmana šetao put plaže, jesu kupoprodajni ugovori.
- Svoj sam apartman od 46 kvadrata kupio prije deset godina od Hypo banke koja ga je prodavala putem oglasa. Spremao sam se u mirovinu i htio sam sebi i obitelji kupiti nekretninu na moru. Obilazio sam Istru i Krk, ali sve mi je bilo preskupo. Ovakvi apartmani neposredno uz more stajali su oko 100.000 eura, a ovaj u Bučanju kupio sam za 35.000 eura - rekao nam je simpatični Slovenac koji ne želi da mu objavimo ime, a još manje fotografiju. Kaže da je svoju nekretninu uredno kupio i platio, a u kupoprodajnom ugovoru stoji klauzula da će tvrtka koja upravlja naseljem, spomenuti PSK ili Počitniška skupnost Krško, njegov apartman legalizirati. No, prošlo je već deset godina, a naš je sugovornik i dalje vlasnik zakonski nepostojećeg objekta. To mu smeta, stalno sluša obećanja da će se legalizirati, ali odlučio je da će, dok je u Bučanju, samo uživati u zasluženoj mirovini. Uostalom, dijeli sudbinu svojih susjeda koji su, kao i on, u istoj priči. A on doista uživa, već je zavidno preplanuo i u prosjeku na Lošinju boravi stotinjak dana godišnje.
Slovenski tajkuni
Plaća paušalnu boravišnu pristojbu, oko 700 kuna poreza godišnje Gradu Lošinju, a tvrtki PSK 2400 eura za održavanje naselja, vodu i struju. I njemu se to čini puno, ali takva su pravila. Na brzinu računamo i dođemo do iznosa većeg od 1,2 milijuna eura koliko PSK godišnje ubire od vlasnika kuća i apartmana, uz pretpostavku da svi plaćaju taj paušal.
Potvrdu nismo dobili jer, usprkos susretljivosti mlade recepcionarke, nismo uspjeli razgovarati s direktorom naselja Antonom Podgoršekom koji je trenutačno u Sloveniji, a upraviteljica Sonja Gulam ljubazno nam je rekla da nije ovlaštena za davanje informacija. Naselje je 1976. godine sagradila u to vrijeme moćna slovenska kompanija Krško nakon što je od Općine Lošinj kupila pozamašan teren u prekrasnoj uvali, četiri kilometra udaljenoj od Nerezina u smjeru Malog Lošinja.
Sagradili su objekte kao sindikalno odmaralište za svoje radnike, ali je nakon 90-ih naselje počelo dobivati nove vlasnike, druge slovenske tvrtke. One koje su u međuvremenu otišle u stečaj, objekte u Bučanju prodavale su novim, i to uglavnom privatnim osobama. Slovenski dnevni list Finance prije nekoliko je dana Bučanju posvetio velik prostor. Pod naslovom “Slovenska tajkunska svita na Lošinju” pozabavio se sukobom moćnih vlasnika oko razvojne budućnosti tog naselja.
Suradnja s Lošinjem
U središtu priče su poznati odvjetnik i bivši slovenski ministar unutarnjih poslova Mirko Bandelj te Franc Gojšek, vlasnik Laboda Novo Mesto, koji je navodno planirao rušenje 40 objekata sagrađenih u posljednjih desetak godina, za koje i sami kažu da su nelegalni, i na njihovu mjestu gradnju hotela. To je izazvalo pobunu većine vlasnika objekata u naselju pa je Gojšek, kako je sam priznao kolegama iz Financa, od tih planova odustao.