Ivica Vujica (42) 1992. vratio se iz JNA u rodnu Busovaču u Bosni i Hercegovini. Odmah se priključio Hrvatskom vijeću obrane (HVO) i proveo na prvoj crti južnog bojišta više od godinu i pol dana. Sredinom prosinca 1993. eksplodirala je granata, a geleri su se zabili u njegovo tijelo, što je rezultiralo potpunom oduzetošću nogu. Projektili su se zabili u područje lopatice i potkoljenice. Imao je tada samo 25 godina. Potpuno je nepokretan i kreće se u invalidskim kolicima. Zbog ozljeda leđne moždine, proglašen je stopostotnim vojnim ratnim invalidom. Ostvario je počasni čin pukovnika koji mu je 1997. dodijelio tadašnji predsjednik Republike i vrhovni zapovjednik OSRH Franjo Tuđman. Punih sedamnaest godina, od 1993. do 2012., Vujica je ostvarivao sva prava kakva imaju hrvatski ratni vojni invalidi I. skupine. To znači da je imao pravo na invalidsku mirovinu, invalidninu, dodatak za ortopedsko pomagalo (invalidska kolica), dodatak za tuđu njegu, te pravo na automobil svakih sedam godina. Dodijeljena mu je i kuća u Sesvetskom Kraljevcu u kojoj je živio sa suprugom Natascijom.
Smrt supruge
Na Staru godinu 2012. supruga, koja je imala status njegovateljice, preminula je. Tri mjeseca kasnije, Vujica je podnio zahtjev za priznavanje prava na njegu i pomoć druge osobe. S obzirom na to da je dotadašnja njegovateljica preminula, Vujica je kao novu njegovateljicu predložio svoju majku Luce. No zahtjev mu je 14. svibnja 2014. odbijen. Vujica, naime, nikako nije mogao dokazati da je hrvatski branitelj.
- Utvrđeno je da Ivica Vujica nije evidentiran kao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata - stoji u dokumentu zagrebačkog Gradskog ureda za branitelje.
Izmjenama zakona, naime, pripadnici HVO-a više nisu mogli ostvariti status hrvatskog branitelja, pa je Vujica ostao ne samo bez dodatka za tuđu pomoć nego i bez dodataka za ortopedsko pomagalo i bez prava na automobil.
Krešićeva potvrda
Zbog svega toda Vujica danas dane provodi u šatoru u Savskoj 66, ispred Ministarstva branitelja. Ogorčen je, tvrdi, jer ministar branitelja Predrag Matić tvrdi da se braniteljska prava nisu ukidala, a on koji je ranjen na prvoj crti bojišta ne može dokazati ni da je hrvatski branitelj. U šatoru je tijekom jučerašnjeg dana bilo uobičajeno živo, unatoč hladnoći. Vujica i predsjednik Udruge stopostotnih hrvatskih ratnih vojnih invalida na stol su prostrli dokumentaciju. Čitamo tako kako je stožerni brigadir Marinko Krešić 28. siječnja 1997. Vujici izdao potvrdu o statusu hrvatskog branitelja.
Ostali bez automobila
- Zar ta potvrda danas više ne vrijedi? Ministarstvo nikada nije reklo da su te potvrde bile lažne, nikada ih nije stavilo izvan snage i nikada nije reklo da su ti ljudi (Krešić, op. a.) potvrde izdavali neovlašteno. Uostalom, prema zakonu, revizija rješenja o braniteljskom statusu mogla se dogoditi samo u roku od pet godina od izdavanja, a ne toliko godina kasnije - govori nam Vujica.
Đuro Glogoški kaže kako je takvih slučajeva oko 145. Sve su to najteži invalidi koji su ratni put prošli u HVO-u, a 2012. su izgubili prava.
- I onda ministar Matić kaže kako prava nisu dirana. Laže! - tvrdi Glogoški.
Od 145 navedenih, njih 110 dobilo je, recimo, automobile u zadnjoj “turi”. Tridesetak ih je ostalo “kratkih rukava”. No za nekoliko godina ni njih 110 više neće, prema aktualnim propisima, moći dobiti automobil. Ostaju im mirovine i invalidnine, no ne i drugi dodaci na koje pravo imaju hrvatski branitelji. Velikim dijelom upravo su ti ljudi razlog zašto se stotine invalida i branitelja danima smjenjuju u šatoru u Savskoj.
PREDRAG MATIĆ 'Da nisu prosvjednici stopirali moj zakon, problema ne bi bilo'
Ipak, čini se kako i ova medalja ima drugu stranu. Jer, ministar Matić kaže da su upravo prosvjednici krivi za tu situaciju. Da nisu, ističe, stopirali njegov naum o izmjenama Zakona o pravima hrvatskih branitelja, problema ne bi ni bilo.
- Upravo smo tim izmjenama htjeli regulirati da hrvatski ratni vojni invalidi I. skupine ne moraju donositi potvrde o braniteljskom statusu. Proteklih godina imali smo velike probleme, braniteljske potvrde izdavale su se šakom i kapom i zbog toga smo kasnije na sudu morali platiti 38 milijuna kuna. Kako bih to izbjegao, htio sam dokinuti da svatko, a pogotovo netko iz druge države i druge vojske, ima status hrvatskog branitelja. No mislio sam i na HVO-ovce. Stoga smo htjeli da oni ne moraju donositi te potvrde. Znači, da su prihvatili izmjene zakona, 100-postotni HRVI i dalje bi imali sva prava. Ali počeli su prosvjedi kojima se tražilo da ne mijenjamo zakon i ja sam morao povući taj prijedlog - kaže ministar branitelja. Navodi primjer: da su izmjene zakona prošle, Ministarstvo branitelja ove bi godine moralo kupiti 85 automobila za stopostotne invalide. S obzirom na to da će ih, naposljetku, kupovati samo za branitelje, kupit će ih samo - dva. Drugim riječima, ministar imputira kako su upravo prosvjednici krivi što Vujica i još 144 invalida danas ne mogu do svojih prava.