UNOSAN BIZNIS

IZMJENE ZBOG AFERE OKO ČUVANJA DRŽAVNIH DOKUMENATA Privatnici više neće zarađivati na arhiviranju državnih spisa

Boris Kovačev/CROPIX

Posao skladištenje i čuvanja državne dokumentacije više neće moći dobiti privatne tvrtke koje su od 2007. godine itekako dobro zarađivale na tom poslu - prema procjenama Hrvatskog državnog arhiva, privatne su tvrtke u sedam godina za čuvanje arhivske građe dobile više od 50 milijuna kuna državnog novca.

Ministarstvo kulture pripremilo je izmjene Pravilnika o zaštiti i čuvanju arhivskog i registraturnog gradiva izvan arhiva kojima se dokida dosadašnja praksa da se čuvanje arhiva od državnog interesa može povjeriti i drugoj osobi u privatnom vlasništvu.

Izmjenama Pravilnika, koji je upućen u javnu raspravu, ministar kulture Berislav Šipuš predložio je da se promijeni jedino članak 11. koji regulira upravo smještaj arhivskog gradiva.

Nova odredba

Odredba koja je na snazi od 2007. i koja propisuje da “imatelji arhivskog gradiva mogu pohranu i čuvanje svoga gradiva povjeriti drugoj osobi pod uvjetom da prostor u koji će se to gradivo smjestiti udovoljava uvjetima za smještaj i čuvanje koji su utvrđeni ovim Pravilnikom” slično će biti regulirana i ubuduće. Međutim ključan je novi stavak koji propisuje iznimke.

“Na ovaj način nije dopušteno osiguranje smještaja za arhivsko i registraturno gradivo stvaratelja I. i II. kategorije”, stoji u prijedlogu izmjena Pravilnika.

A to znači, kako su nam potvrdili u Ministarstvu kulture, kao i ravnateljica Hrvatskog državnog arhiva Vlatka Lemić, da državne institucije odnosno ministarstva, agencija, državni uredi, županije, gradovi, bolnice... koje spadaju u I. i II. kategoriju, svoju dokumentaciju više neće moći dati na čuvanje privatnim osobama ili tvrtkama. Privatni arhivari moći će dakle poslovati samo sa III. kategorijom u koju spadaju “manje ustanove ograničenog opsega i niskog ranga” poput privatnih vrtića.

Rok od šest mjeseci

Nakon što Pravilnik stupi na snagu, državne će institucije, objasnili su nam u Ministarstvu kulture, imati rok od šest mjeseci, a po potrebi i dulje da se prilagode novim pravilima. U tom bi periodu, najavljuju iz Ministarstva, morao biti donesen novi Zakon o arhivskom gradivu i arhivima kojim će se u potpunosti urediti cjelokupna priča. Do tog će se vremena, objašnjavaju, svi ugovori i dalje provoditi.

Umjesto da čuvanje svojih arhiva povjere privatnim tvrtkama, državne će se institucije morati same pobrinuti za njihovo čuvanje, što znači da će same morati unajmiti skladišta u kojima će čuvati svoju arhivsku dokumentaciju u skladu s propisanim kriterijima.

Ravnateljica HDA zadovoljna je s ovakvim novim rješenjem te se nada da će predloženi Pravilnik, koji je do 1. rujna u javnoj raspravi, biti i donesen.

- Ovakve su izmjene upravo na tragu onoga što je Arhivska služba i tražila od samog početka, a to je da dokumenti od posebnog državnog interesa ne mogu biti izvan sustava nadzora državnog arhiva - rekla nam je Lemić. Uvjerena je da ništa od svega ne bi bilo bez medijskog pritiska.

- Da nisam istupila u javnosti, nema šanse da bi Ministarstvo kulture pristalo prihvatiti naš prijedlog - uvjerena je ravnateljica.

Intervju u Jutarnjem

Lemić je o privatnim arhivarima progovorila upravo u intervjuu Jutarnjem listu sredinom srpnja, kada je iznijela podatke da je je pedesetak tijela javne vlasti, među kojima su bila ministarstva, agencije, uredi, zavodi, HŽ, HAC, uredi Porezne uprave, gradovi i bolnice, svoju arhivu povjerilo na čuvanje privatnim tvrtkama. I to na temelju dopusnice koju im je izdalo tadašnje vodstvo HDA iako za to uopće nisu imali ovlasti. Prema podacima Ministarstva kulture, takve je sporne dopisnice imalo 11 tvrtki.

- Nemamo izravnog uvida u iznose koji su plaćeni tim tvrtkama. No na temelju naših internih procjena utemeljenih na uvidu u njihove cjenike te su tvrtke od 2007. do 2014. za te poslove dobile više od 50 milijuna kuna - rekla je tada Lemić. Otkrila je i da ni jedna od deset tvrtki ne udovoljava propisanim uvjetima za obavljanje tog posla.

Prijetili joj zbog ugovora

Vlatka Lemić, koja je ravnateljicom postala 2013. te je 2014. odbila privatnim arhivarima produljiti ugovore i izdati im nove dopusnice, progovorila je i o tome kako se zbog takve odluke našla na udaru prijetnji njihovih vlasnika.

Poimence je prozvala Pismohranu servis, čiji je vlasnik Anto Baković dolazio k njoj s premijerovim bratom Krešimirom Milanovićem. Kada je raskinula ugovor s Pismohranom, Baković joj je, izjavila je, prijetio da će je diskreditirati u javnosti ako im ne obnovi ugovor.

Izdvajamo