ŠANGAJ - Pratite li događaje u vezi s TLM-om?
- Oko TLM-a nije potrebno voditi velike političke bitke. Naprosto valja prepustiti pravosudnim tijelima da utvrde sve relevantne činjenice te da na temelju toga donose odluke. Valja također pričekati što će istraga pokazati.
Pravedna raspodjela tereta
Predsjednik SDP-a Milanović pozvao je pravosudna tijela da u vezi s TLM-om saslušaju premijerku Kosor?
- To je očito dio političke borbe. No siguran sam da će policija i Državno odvjetništvo sami procijeniti što valja raditi i koga valja saslušati. I da će to učiniti bez političkog uplitanja.
Prodanović: Komora u slučaju Nobilo ne brani odvjetničku autonomiju
Kako komentirate odluku Odvjetničke komore o pokretanju disciplinskog postupka protiv odvjetnika Ante Nobila?
- U svakom slučaju to nije dobra poruka. Iako je to u nadležnosti Odvjetničke komore, u kontekstu u kojem je donesena može izgledati kao politički motivirana odluka. To nije dobra legitimacija za državu. Ne želim se miješati u domenu Odvjetničke komore, ona će po svojem statutu i nadležnosti donijeti konačnu odluku, ali svejedno kod takvih slučajeva treba biti oprezan i ozbiljan.
Podržavate li nastojanja Vlade da napokon započne s ozbiljnijim reformama?
- Neovisno o tomu ima li otpora ili nema, Vlada mora provesti mjere koje je donijela. Pri tomu ne mislim da je sve što se ovog trenutka predlaže savršeno, neke će se stvari morati promijeniti u hodu, posebno na onomu što stalno inzistiram, a to je da se teret izlaska iz krize pravilno rasporedi na sve slojeve društva. Ako se pokaže da će teže proći niži slojevi društva, tada valja napraviti korekcije. Zbog pravednosti, ali i zbog toga što reforme, ako žele uspjeti, moraju dobiti većinsku potporu javnosti. Ljudi ih naprosto moraju doživjeti ne kao nužno zlo, već kao preduvjet da se počne rješavati ekonomska kriza, da vrijedi podnijeti žrtvu da bi se krenulo naprijed.
Smisao žrtvovanja
Ljudi se moraju uvjeriti da žrtvovanje ima smisla.
- Pravednost i smisao žrtve bitni su za uspjeh teških reformi. Ljudi su u povijesti podnosili strašne žrtve, primjerice u Domovinskom ratu, ali su znali da to ima smisla, da će im ta borba otvoriti perspektivu. Sjećate li se vremena kada su bile srezane mirovine i kada plaće nisu prelazile sto ili dvjesto maraka? Međutim, nitko se nije bunio, jer su vidjeli smisao u toj borbi i jer su značili da to donosi slobodu. Poslije kada je došlo do raslojavanja, kada su ljudi vidjeli kako su se neki enormno i neopravdano obogatili, rekli su dosta, ne damo svoje plaće i mirovine. I to je normalno. Stoga je uz primjenu mjera usporedno nužno uvjeriti ljude u ispravnost i pravednost mjera, inače će se događati opstrukcija, bune, štrajkovi….
Postoji li u Hrvatskoj spremnost na odricanja i prihvaćanje tako bolnih mjera?
- Smatram da bi na političkoj sceni među glavnim političkim opcijama bilo nužno postići konsenzus o minimumu, ne mislim na malu količinu, nego na minimum onoga što je zajedničko svim vodećim političkim strankama. Kada se to postigne onda više oko tih pitanja naprosto ne bi trebalo voditi javnu raspravu. Na krizi i mjerama protiv nje ne smiju se skupljati politički poeni: u pitanju je, naime, prevažan nacionalni interes. Važno je također da ljudi znaju da sve političke opcije stoje iza reformi, pa i ako dođe do promjene vlasti, da nova Vlada od njih neće odustati, bez obzira na politička i ideološka opredjeljenja. U tom slučaju nova opozicija neće smjeti zbog reformskih zahvata bacati klipove novoj Vladi, kao što ni sadašnja oporba ne bi smjela ometati realizaciju mjera Vlade Jadranke Kosor. To je, dakako, složeni politički proces koji traži političku zrelost najvažnijih stranaka. Istodobno, Vlada mora biti spremna podijeliti odgovornost, mora prije negoli donese odluke sjesti s oporbom, saslušati primjedbe, i ako su one utemeljene valja ih prihvatiti. Teško je, naime, očekivati da će se postignuti dogovor, ako jedna strana ne želi saslušati i prihvatiti razumne prijedloge druge strane. Odgovorni političari moraju biti spremni pregovarati do iznemoglosti, dok god se ne nađe rješenje i ne postigne kompromis.
Nema političke ovisnosti
Kakva je situacija s pregovorima o ulasku u EU?
- Osobno smatram da je Hrvatska, usporedivo sa zadnjim valom ulaska u EU, ispunila sve kriterije. Nažalost, na nas se očito primjenjuju stroži kriteriji. Objektivno govoreći reforma pravosuđa i državne uprave nije moguća do kraja godine. Ali, od nas se očekuje da uvjerljivo otvorimo te procese i mi ćemo to učiniti. Problem s topničkim dnevnicima ušao je nažalost u fazu iracionalnosti. Hrvatska je na tom pitanju naprosto nepravedno zaustavljena. Vlada poduzima sve što je u njenoj moći da riješi taj problem, da udovolji zahtjevima tužitelja. Nakon svega što je učinila, moguća odluka o nedovoljnoj suradnji bila bi krajnje nepravedna.
Kakvi su vaši dojmovi iz posjeta Kini?
- Kina je po veličini treće gospodarstvo na svijetu s tendencijom uspona, ima kapitala koje je spremna uložiti u zanimljive projekte, a za razliku od drugih država, nije blokirana recesijom. Hrvatska i Kina nemaju nikakvih otvorenih pitanja i problema, Kina je zemlja koja kada nešto obeća, to i napravi. Osim toga, premda je Kina zemlja drugačije tradicije, naše dvije zemlje, kada je riječ o vanjskoj politici, dijele iste temeljne političke vrijednosti, kao što je, primjerice, mirotvorstvo. Zbog svega toga Kina je potencijalno veliki i važan gospodarski partner Hrvatskoj. Imamo nekoliko važnih infrastrukturnih projekata koje smo dužni realizirati ako naše gospodarstvo želi biti konkurentno na svjetskom tržištu. To su projekti koje možemo realizirati samo uz pomoć kvalitetnih i ozbiljnih stranih partnera. A takvih u Kini ima. Kina je osim toga tehnološka velesila, ona nosi razvoj IT-a na svojim leđima, mnoge i najrazvijenije države mogu samo sanjati o razini do koje je došla Kina. Nažalost, povijest odnosa naših dviju država mogla bi se nazvati poviješću propuštenih prilika.
Nema li ih Hrvatska u novijoj povijesti previše?
- Nažalost da. Kada smo izlazili iz prošlog sustava i kada smo se željeli približiti EU i SAD-u, nepotrebno smo zanemarili države poput Kine ili Rusije. To su zemlje koje imaju bogatu povijest i kulturu, razvijena gospodarstva i goleme potencijale. Mnogi su se neopravdano bojali da će gospodarsko povezivanje nužno voditi političkoj ovisnosti, što naravno nije točno. Ni Rusija ni Kina nisu ono što su nekoć bile, to su danas moderne države, u velikom usponu i razvoju i imaju iznimno važan potencijal za suradnju.
Vi možete otvoriti vrata suradnji, no Vlada je ta koja to mora realizirati projekte. Dakako da je moj posao uspostaviti kontakte, a da Vlada mora posao završiti. Zato uvijek pozivam ministre da me prate na putovanjima. Posebno mi je drago što je ministar Kalmeta, koji ima u nadležnosti izgradnju infrastrukture, ali i cijeli niz drugih stvari, bio s nama. Kinezi su primijetili da je Kalmeta iznimno visokopozicionirani Vladin dužnosnik i njegov su dolazak doživjeli kao potvrdu ozbiljnosti naših namjera.
Kohabitacija moguća
Nije li to najbolji dokaz da predsjednik države i Vlada mogu zajednički djelovati, da mogu kohabitirati?
- Apsolutno. Ovih sam dana pročitao neke tekstove kako sam maltene krenuo rušiti Vladu. Dakako da to nije istina. Od početka svog mandata sam isticao da želim najbolju suradnju s Vladom, da je svaki uspjeh, zajednički uspjeh Vlade i mene. Istina je da se trenutno susrećemo s nekim administrativnim problemima, no siguran sam da ćemo ih riješiti i prevladati. Nema nikakvog razloga da u ciljevima koji su nam zajednički, posebno u područjima u kojima postoji sunadležnost, kao što su vanjski poslovi, obrana i nacionalna sigurnost, ne surađujemo maksimalno odgovorno i dobro.
Ako ponekad imam primjedbe, Vlada to ne smije doživjeti kao akt neprijateljstva. Predsjednik, naime, ima ustavnu zadaću koja je široko definirana i koja određuje da usklađujem rad državnih tijela te da na globalnoj razini zastupam interese građana. Ja ću i dalje nastaviti sa svojim aktivnostima koje ponekad podrazumijevaju kritiku. Podržavam Vladine reforme, želim da se što prije provedu. Premda je situacija teška, ipak nije dramatična, Vlada i državna tijela čvrsto drže volan u rukama, jedino taj volan valja usmjeriti u pravom smjeru.