Josip Juratović, SPD-ov zastupnik u Bundestagu, jučer je bio zgrožen terorističkim napadom u Berlinu. Unatoč tome, u razgovoru za Jutarnji list, objasnio je kako treba sačuvati hladnokrvnost i suprotstaviti se ishitrenim reakcijama koje mogu dovesti u pitanje demokraciju.
Kakva je situacija u Njemačkoj nakon ovog napada?
Razumije se da je sve pogodila tragedija u Berlinu. Ovaj napad uperen je protiv blagdana Božića, najvećeg simbola mira i opraštanja, te protiv slobodnog društva u kojem živimo. Morate se preneraziti kada vidite na što su spremni neki ljudi, iako poslije svih dosadašnjih terorističkih napada u Europi nismo mogli isključiti mogućnost da će se nešto slično dogoditi i kod nas. Ali, koliko god se radi o velikoj tragediji, moramo biti svjesni da više ne postoji apsolutna sigurnost.
Berlinski napad već je izazvao niz napada na Angelu Merkel, zbog njezine odluke da dopusti dolazak izbjeglica. Kako će ovaj događaj utjecati na političku situaciju u Njemačkoj?
Logično je da u ovakvoj situaciji prorade emocije, čak i u visokoj politici, jer i političari su ljudi. Sada je važno emocije saviti pod kontrolu i pokušati pronaći rješenja. U ružnim događajima panika je očekivana, baš kao i da će ljudi tražiti krivca za to što se dogodilo i zahtijevati brza rješenja. Što se tiče Angele Merkel, na nedavno održanom kongresu CDU-a vidjelo se da je barem polovica njezine vlastite stranke nezadovoljna politikom prema izbjeglicama koju vodi, ali postoji nešto još gore. Počinje se radikalizirati i njemačko društvo, a to dovodi do radikalizacije izbjeglica iz muslimanskih zemalja, što može dovesti do strašnih posljedica. Upravo zato ne smijemo paničariti, nego se ozbiljno prihvatiti rješavanja ovog problema jer alternativa vodi u kaos, a poslije toga slijedi autokratno zatvaranje društva.
Bili ste među onima koji su u jesen 2015. snažno podržali Angelu Merkel i politiku otvorenih vrata prema izbjeglicama. Poslije svega što se dogodilo, mislite li još da je takva politika bila dobra ili pogrešna?
Podržao sam politiku otvorenih vrata jer nije postojala alternativa. Da je Njemačka zatvorila granice pred izbjeglicama, oni bi ostali u Austriji, Sloveniji, a možda čak i u Hrvatskoj. Što bi u tom slučaju bilo s tim državama i s izbjeglicama? U takvoj situaciji, Njemačka je samo preuzela odgovornost za ljude koji su već bili na balkanskoj ruti, jer se nismo htjeli ponašati poput onih koji su zatvorili vrata i prebacivali odgovornost na druge. Nije se radilo o tome sviđa li nam se dolazak tolikog broja izbjeglica, nego o odgovornosti. Usto, Njemačka je potpisnica Ženevske konvencije (kao i druge europske zemlje), a naš ustav nalaže da moramo prihvatiti izbjeglice. Za razliku od ostalih u Europi, Njemačka je djelovala u skladu s ustavom i međunarodnim konvencijama. Drugo je pitanje je li EU trebala pravodobno pojačati kontrolu na tursko-grčkoj granici, zbog čega nam je na kraju jedino preostalo sklapanje sporazuma s Erdoğanom i Turskom.
Za to vrijeme, raste podrška desničarskom AfD-u, koji tvrdi da je puštanje ulaska muslimana dovelo u pitanje kršćanski identitet Njemačke?
Potpuno je pogrešna teza da muslimani ugrožavaju kršćanski identitet u Njemačkoj i Europi. U Njemačkoj već desetljećima živi nešto više od četiri milijuna muslimana i ne vidim čime bi oni mogli ugroziti 76 milijuna potencijalnih kršćana u Njemačkoj. Puno je važnije da sami vjerujemo u naš sustav vrijednosti i prakticiramo našu vjeru i kulturu. Iskustvo mi govori da pravim vjernicima, kršćanima i muslimanima, problem nisu oni jedni drugima. Problem je što imaju zajedničkog neprijatelja, one koji zloupotrebljavaju i jednu i drugu vjeru u političke svrhe. A to su radikali poput AfD-a ili sličnih stranaka, koji jeftinim parolama širenja mržnje i netrpeljivosti stvaraju politički kapital. Posljedice takve politike Europa je prije EU doživljavala u prosjeku svakih 30 godina.