U intervjuu s engleskim i američkim novinarima, koji je Times objavio 16. svibnja 1944. godine, ( Tito) je izričito naglasio da njegove postrojbe čini 44% Srba, 30% Hrvata, 10% Slovenaca, 5% Crnogoraca, 2,5% Makedonaca i isto toliko Muslimana. Pritom je, naravno, prešutio da je većina njegovih Srba sa zapadne strane Drine te da je rukovodstvo KPJ u samoj Srbiji u zadnje vrijeme više puta pokušavalo raspiriti ustanak, ali bez uspjeha.
U proljeće 1944. godine priroda je u drvarskoj kotlini bila u punom sjaju… Tu je idilu 25. svibnja 1944. godine, koji se već u ratu počeo službeno obilježavati kao Titov rođendan, razbio njemački napad. Radilo se o operaciji Rösselsprung, koju je organizirao XV. brdski korpus u suradnji s pješačkim postrojbama iz Bihaća, Knina i Livna, a s namjerom da obezglavi pokret otpora.
Smioni udar
Na izričitu Hitlerovu zapovijed Wehrmacht je pokušavao izvesti smion udar na Tita i Vrhovni štab kojim je rukovodio posebno za tu svrhu osnovan centar u Zagrebu . Nijemci su u najvećoj tajnosti pripremili operaciju… angažirali “kaznenu bojnu” sastavljenu od osuđenih bivših časnika. Oni su poletjeli iz zagrebačke zračne luke, s time da su im tek dva sata ranije objasnili zadatak. Koliba koja je bila sagrađena iznad slapa u špilji kod Drvara nije se nalazila na povoljnom položaju… U uvjerenju da opasnosti nema, Tito se 24. svibnja vratio u Drvar, gdje je priredio večeru za članove vojnih misija pri Vrhovnom štabu, među kojima je bio i Churchillov sin Randolph i delegat generala Eisenhowera, Robert Crawford. Prenoćio je u špilji kako bi sutradan s Kardeljem, koji se vratio iz Slovenije, Rankovićem, Arsom Jovanovićem, Zdenkom, Rankovićevom tajnicom, šifranticom Brankom Savić i ostalim drugovima proslavio svoj rođendan. Tu ga je u zoru iznenadio njemački desant.
Isprva je izgledalo da situacija nije zabrinjavajuća, no kada su se nakon prvoga napada zrakoplovstva na Drvar počeli spuštati padobranci te su na ravnicu nedaleko od špilje gdje je bio Tito s pratnjom sletjele jedrilice pretrpane vojnicima, stvar je postala vrlo ozbiljna. Prvi su padobranci, doduše, svi pobijeni, no za njima su stizali drugi. Udarna skupina Panther - 110 vojnika - uputila se prema groblju, uvjerena da se u blizini nalazi Vrhovni štab. Tu im je obavijest navodno prenio časnik američke obavještajne službe OSS-a, član engleske misije, koji je zapravo bio njemački agent.
Kriva lokacija
Kada im je postalo jasno da su se prevarili glede lokacije te da najjači otpor dolazi iz smjera drvarske špilje, Titovo su sklonište smjesta zasuli vatrom, tako da ju nije mogao napustiti. Jedini mogući izlaz bio je preko stijene, koja se neprijateljskim vojnicima pružala kao na dlanu. Bez pratitelja i vatrene zaštite Ranković se popeo na vrh brda i stigao na zaravan ne znajući tko je nadzire. Imao je sreću, jer Nijemaca ondje još nije bilo. U međuvremenu je položaj u špilji postajao sve dramatičniji. Kardeljev pratitelj, Vlado Miklavc-Henrik, koji je s vremena na vrijeme odlazio do ulaza da vidi što se događa, svoju je smionost skupo platio. Neprijateljski ga je metak pogodio točno u sljepoočnicu: krv je poprskala stijenu špilje, dio mozga mu se prosuo u kapu pod glavom. Tito je svojem pratitelju Nikici Prlji zapovjedio da mu zada samilosni hitac, što je ovaj, nakon kratka kolebanja, i učinio. “Slava drugu Vladi”, rekao je Tito i kleknuo pokraj tijela poginuloga borca.
( priredio Tvrtko Jakovina)