Iako se u Hrvatskoj još od 2000., kada je s demokratskim promjenama ukinut polupredsjednički sustav, često raspravlja o tome treba li do kraja provesti čisti parlamentarizam i predsjednika Republike birati u Hrvatskom saboru, budući da su mu ovlasti nakon smrti Franje Tuđmana značajno smanjene, ni nakon 16 godina rasprava stručnjaci i političari nisu načisto s time treba li potaknuti promjene Ustava koje bi išle u smjeru posrednog izbora u parlamentu.
Zapravo, jedini čelnici stranaka koji su o tome govorili javno su bivši predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko i uskoro bivši predsjednik SDP-a Zoran Milanović.
Njih sada na sceni više nema, ali ideja o promjeni Ustava još je živa, premda ima i onih koji i dalje žele zadržati postojeći sustav neposrednog izbora.
Oprezne izjave
U vodećim strankama na političkoj sceni to pitanje i dalje ostaje otvoreno pa se i u HDZ-u i SDP-u, ali i Mostu, mogu čuti razmišljanja da bi predsjednika s ovakvim ovlastima ubuduće trebalo birati u parlamentu. No, zapravo, osim kandidata za predsjednika SDP-a i bivšeg ministra pravosuđa Orsata Miljenića, nitko ne želi istrčavati s tom idejom, pa službeno daju vrlo oprezne izjave.
Tako glavni tajnik HDZ-a i potpredsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković kaže kako HDZ kojeg sada vodi Andrej Plenković nije još proveo neku detaljniju raspravu, pa im je model koji je sada na snazi prihvatljiv.
- O tome novo vodstvo HDZ-a nije raspravljalo i smatramo da je do takve eventualne rasprave model koji sada imamo potpuno prihvatljiv - poručuje Jandroković.
Njegov osobni stav je da je model sistemski prihvatljiv, ali da zahtijeva političku zrelost i toleranciju predsjednika Republike i predsjednika Vlade.
- Dosadašnja praksa je pokazala da ako postoji spremnost na suradnju s jedne i druge strane, model dobro funkcionira. No ako postoji na jednoj od strana netrpeljivost i nesnošljivost prema drugoj strani, a tu mislim na odnos koji je Zoran Milanović dok je bio premijer imao prema aktualnoj predsjednici, onda taj model na određeni način pokazuje svoje slabosti - razmišljanja su glavnog tajnika HDZ-a i dugogodišnjeg političara.
Zanimljiva su pak razmišljanja u SDP-u. Budući da kod njih upravo traje proces odabira novog predsjednika i vodstva stranke, pitali smo trojicu najizglednijih kandidata za čelo stranke što misle o tome. Tako Davor Bernardić, šef zagrebačke organizacije i potpredsjednik stranke, smatra kako je postojeći model dobar i ne bi ga trebalo mijenjati.
- Nisam za ukidanje neposrednog izbora predsjednika države jer je to izravna volja svih građana. Predsjednik je kao faktor stabilnosti korektiv izvršne vlasti. Devedesetih smo imali polupredsjednički sustav kada je predsjednik birao Vladu i ona je bila slaba. Sada je Vlada jaka i predsjednik joj treba biti korektiv. Jedini uvjet je da zastupa interese zemlje, a ne stranke - rekao je Bernardić u nedavnom intervjuu za Nedjeljni Jutarnji.
Ranko Ostojić, potpredsjednik SDP-a i bivši ministar unutarnjih poslova, također ne bi mijenjao postojeći sustav izbora predsjednika Republike.
- Ako se zalažem za jedan član jedan glas u SDP-u za sve funkcije, i to smatram demokratskim iskorakom koji čak i naši oponenti primjenjuju, naravno da sam za to da se predsjednik ili predsjednica države biraju onako kako je sad propisano - poručuje Ostojić.
Prostor za razgovor
Ako dakle jedan od njih dvojice postane predsjednik SDP-a, u sustavu izbora predsjednika Republike neće se ništa mijenjati, no ako to kojim slučajem postane Orsat Miljenić, o tome će se razgovarati, a njegov je stav da to nije loša ideja.
- Predsjednik Republike treba biti nadstranačka institucija, kao što propisuje i Ustav, ali pokazalo se da to nije uvijek tako. Danas imamo predsjednicu Republike koja se otvoreno politički svrstava, vidjelo se to i prilikom raspisivanja izvanrednih parlamentarnih izbora, kada je predsjednica pogodovala svojoj bivšoj stranci. Imajući u vidu ustavne ovlasti predsjednika - koje su ograničene i protokolarne - smatram da ima prostora u budućnosti za razgovor o promjeni modela izbora - kaže Miljenić.
No, napominje kako je to njegov stav, a kada je riječ o SDP-u, onda je to tema o kojoj bi se trebalo izjasniti i članstvo na unutarstranačkom referendumu.
- No, sve dok je postojeći model izravnih izbora predsjednika države na snazi, SDP mora učiniti sve da ponudi kvalitetnog kandidata za predsjednika Republike, i to kroz unutarstranačke predizbore koji moraju postati naš standard - napominje bivši ministar pravosuđa.
U HDZ-u, barem neslužbeno, postoje ideje o izboru predsjednika u parlamentu, u SDP-u se jedan od kandidata za predsjednika stranke zalaže za to, a nisu ni u Mostu neskloni toj ideji, iako se i oni zalažu za provođenje jedne šire, stručne i političke javne rasprave.
- Most se zalaže da se oko toga povede politička, kao i politološko-pravna stručna rasprava. Ako se radi o funkciji kao protokolarnoj figuri, onda smo za jeftiniji oblik biranja, manji kabinet i aparat. Ako predsjednik države treba imati barem neke jače ovlasti, onda treba ići na izravni izbor. Ali o tome možemo razgovarati nakon spomenute rasprave i konsenzusa svih ključnih parlamentarnih stranaka - kažu u Mostu.
Njihov predsjednik Odbora za Ustav, poslovnik i politički sustav, Robert Podolnjak, koji se inače kao profesor Pravnog fakulteta bavio temama iz izbornog zakonodavstva, osobno smatra kako bez ustavnog referenduma građanima ne bi trebalo oduzeti ovlast da biraju predsjednika države.
- Više od 80 posto građana se u anketama izjašnjava da žele birati predsjednika na izborima - ističe prof. Podolnjak.
Hrvatska je, kada je o izboru predsjednika države riječ, u skupini većine europskih zemalja koje čelnika države biraju na izborima. Čak i one države koje su nekada predsjednika birale u parlamentu, poput Češke, sada to rade na neposrednim izborima. U parlamentu se predsjednici biraju u Italiji, Njemačkoj, Mađarskoj, Grčkoj, Albaniji i Estoniji.
Jeftiniji model
Španjolska, Velika Britanija, Danska, Švedska, Belgija, Nizozemska, Norveška, Luksemburg, Andora, Lihtenštajn i Monako su parlamentarne monarhije gdje su poglavari države kraljevi ili kneževi.
Koje su prednosti i nedostaci neposrednog ili posrednog izbora predsjednika?
Danas se domaći stručnjaci uglavnom slažu da neposredni izbori imaju vrijednost sami po sebi jer omogućuju građanima da sudjeluju u izborima još jednog dužnosnika, čime se legitimira položaj predsjednika u društvu i jača njegov politički aktivizam, čini ga neovisnim od parlamenta i Vlade, čime, zapravo, ovisno o ovlastima, postaje značajan politički faktor i trebao bi biti korektiv vlasti.
Kritičari pak kažu kako treba do kraja dovršiti preobrazbu iz polupredsjedničkog u parlamentarni sustav, te da bi izbor predsjednika u parlamentu bio puno jeftiniji model.
No, kako bi se u tom slučaju predsjednik birao?
Većina država gdje se predsjednik bira u parlamentu, ima sustav da se poglavar države bira dvotrećinskom većinom u nekoliko krugova, pa je potrebno postići suglasje između oporbe i vlasti. Ako se predsjednik ne izabere u tih nekoliko krugova, onda se u zadnjem krugu bira običnom većinom, odnosno vladajući ga izglasavaju. Postoje i države, poput Njemačke i Italije, gdje predsjednika, uz parlament, bira i izborni kolegij, odnosno i predstavnici pokrajinskih vlasti. U Hrvatskoj je tu ideju zastupao prof. Žarko Puhovski.
- Velika većina država u Europi, posebno one postsocijalističke, odabrale su neposredan izbor, a one koje to nisu imale, poput Češke i Slovačke, danas imaju takav način izbora. Dakle, trend ide u smjeru neposrednog izbora, ne znam nijednu državu koja je odustala od takvog načina biranja - tumači prof. Podolnjak.
Dodaje kako je većina stručnjaka koja se zalagala za izbor u parlamentu navodila kako bi se predsjednik trebao izabrati dvotrećinskom većinom, no to je teško postići, što se najbolje vidi kod izbora ustavnih sudaca ili ideja o promjeni Ustava.
Teško do većine
- Zadnji izbor ustavnih sudaca je uspio jer se biralo pet iz kvote jedne i pet iz druge stranke. Teško bi se to moglo postići i pri izboru predsjednika Republike jer je riječ o jednoj osobi. Iznimno bi teško bilo osigurati dvotrećinsku većinu pa bi se nakon nekoliko krugova predsjednik opet izabrao apsolutnom većinom, što znači da bi parlamentarna većina birala predsjednika - navodi Podolnjak te se pita bi li ta osoba bila neka izuzetno kvalitetna, nadstranačka osoba oko koje postoji široki konsenzus.
- Sklon sam zato ipak zadržati mogućnost da građani biraju, ali u nekoj javnoj raspravi trebalo bi precizirati ovlasti predsjednika. Ja, recimo, smatram da bi Ustavni sud, kada predsjednik da neki zakon na ocjenu ustavnosti, trebao kao i kod lokalne samouprave predmet riješiti u roku od 30 dana. U drugim državama, kada predsjednik podnese takav zahtjev, oni ni ne potpisuju zakon dok se ne donese rješenje. Kod nas to nije slučaj - zaključuje Podolnjak.
Profesor s Pravnog fakulteta u Osijeku i stručnjak za Ustav, Mato Palić, sklon je postojećem modelu jer predsjednik tada ima jači legitimitet.
- Ne vidim neke posebne nedostatke u postojećem modelu, s time da ne znam uopće koja bi bila prednost izbora u parlamentu, a za ovaj model vidim prednosti. Ono što je dobro, ne bi trebalo mijenjati - kaže Palić.
Po njemu ne bi trebalo mijenjati ni ovlasti predsjednika, ali bi možda bilo dobro precizirati neke dijelove.
- To je stvar političke odluke. Trebalo bi možda, po meni, precizirati dio Ustava koji govori o predstavljanju države u inozemstvu. Jer sada imamo varijantu da državu predstavljaju premijer i predsjednik, ali se ne precizira kada jedan, a kada drugi - smatra Palić.
Njegova kolegica, profesorica s Pravnog fakulteta u Rijeci, Sanja Barić, kaže kako bi Ustav svakako trebalo revidirati u pogledu ljudskih prava, regulacije političkih stranaka, možda i lokalne samouprave, a neke bi predsjedničke ovlasti i ovlasti Ustavnog suda trebalo precizirati, neke proširiti neke suziti, ali smatra kako još uvijek očito nismo sazreli da bi se predsjednik birao u parlamentu.
- Mi imamo nedovoljno razvijenu političku kulturu i pokazalo se da je u situacijama ozbiljnih kriza itekako važna bila pozicija predsjednice. Ipak je u takvim izvanrednim situacijama bila faktor stabilnosti - kaže Barić te zaključuje kako je sada pravo vrijeme da se otvori šira stručna javna i politička rasprava o tome.