Neprijatelj nejasnoga lica, svima već dobro poznati, ali slabo istraženi koronavirus počinje mijenjati životne navike djece i roditelja kao nikad dosad.
Nesumnjivo, mališani su zbunjeni. Razumiju, dakako, da se nešto izvanredno događa, jer ulice su prazne, a oni ne idu u škole, već nastavu prate iz svojih domova, putem televizora. Odrasli neprestano govore o opasnom virusu, a djeca po navici slušaju i upijaju, stvarajući neku svoju sliku o situaciji.
No, kako im pristupiti i razložiti situaciju tako da se ne uplaše, ali svejedno razumiju njezinu ozbiljnost? Porazgovarali smo o tome sa stručnjacima iz područja psihologije te pedagogije, kako bismo pokušali proniknuti u metode razgovora s djecom o koronavirusu.
- To je teško pitanje, slojevito i ovisi o dobi djeteta. Djetetu od tri godine ne možete pristupiti na isti način kao i onome od pet, šest ili sedam. Dakle, roditelji bi se trebali obraćati djeci primjereno njihovoj dobi i vlastitoj roditeljskoj procjeni - rekla nam je psihologinja i sveučilišna profesorica Mirjana Krizmanić, dodavši kako se djeci situacija treba pojasniti na onaj način na koji oni to mogu razumjeti.
Važnost primjera
- Djeca ne mogu puno razumjeti i ne treba ići uširoko. Najvažnije je ponavljati im da moraju često prati ruke i da ne diraju ništa oko sebe, kako ne bi dobili bolest. Treba im pojasniti da se sami moraju čuvati od te zaraze. Ako djetetu od pet ili šest godina to protumačite njegovim rječnikom, pa mu pokažete i primjerom, ono će to usvojiti. Vrlo je važno da roditelji pred djecom peru ruke - nastavila je Krizmanić, upozorivši i na to da se ne smije plašiti djecu.
- Nikako ići na paniku, već na higijenu. Djeca predškolske i rane školske dobi bi se mogla uplašiti da će se roditelji razboljeti i da će oni ostati sami. Tako da, treba im ponavljati da ćemo, ako svi peremo ruke, ostati zdravi i to će proći. Nije to čista istina, ali je blizu istine, i dijete će to razumjeti. Važno je da im se sve to pojasni i nekoliko puta – navela je psihologinja pa se osvrnula i na kontakt među djecom, koji također treba izbjegavati.
- Ako je riječ o starijoj djeci, treba im reći da se u ovom razdoblju ne smijemo grliti ili ljubiti s poznatima i prijateljima. Opet jednostavnim rječnikom: primjerice, može im se reći kako se sada nećemo međusobno grliti da ne dobijemo bolest, a onda će bolest proći, pa ćemo se opet grliti - nastavila je Mirjana Krizmanić koja je za Jutarnji list iznijela i ideju kako djecu najlakše zainteresirati da sada češće moraju prati ruke.
- Djevojčice se igraju lutkama, pa i dječaci. Zato im treba reći, hajdemo sada i lutke pospremiti da ne dobiju bolest. Tim lutkama se mogu prati i ruke. Djeci su lutke bliske, oni drže do njih, i tu će na primjeru vidjeti kako se paze igračke, pa će to primijeniti i na sebi - pojasnila je psihologinja.
Vezano uz početak školske nastave preko malih ekrana, što je zasigurno začudilo mnoge školarce, Krizmanić navodi kako im se jednostavnim rječnikom treba pojasniti kako je sada škola na televiziji, kako ne bismo zarazili jedni druge.
Razlika u pristupima
Dr. Ranko Rajović, profesor na pedagoškom fakultetu u Kopru u Sloveniji i stručnjak za odgoj djece, koji surađuje i s UNICEF-om oko pitanja rane edukacije djeteta, smatra kako je jasno da je epidemija postala vrlo ozbiljna te da itekako utječe na djecu, s kojima se o tome mora razgovarati.
- Velika je razlika u pristupima predškolskom i školskom uzrastu. S predškolarcima se radi drugačije, jer često su uplašeni kad vide da nešto nije u redu. Događa se i da potiskuju strah. Instinktivno, vjeruju roditeljima, ali nepogrešivo osjete zabrinutost i eventualni strah kod svojih roditelja. Upravo zbog toga mora im se objasniti situacija, ali da ne treba toliko brinuti, ako se svi pridržavaju pravila - pojašnjava Rajović, dodajući kako školski uzrast shvaća ozbiljnost situacije.
- Vidim da su oprezni, većina njih ima mobitele i prate novosti. Ipak, potrebno im je dodatno objasniti da oni nisu toliko ugroženi, jer ako dobiju bolest, sasvim je moguće da će imati blage simptome. Tako da znaju da se ne trebaju plašiti za sebe i da su stariji ljudi ugroženiji od njih, što će ih natjerati da se moraju odgovorno ponašati i zbog njih, a ne samo zbog sebe - nastavlja Rajović pa dodaje kako je najvažnije da djeca shvate koliko je važno odgovorno ponašanje da bi se zaustavila epidemija.
- Kada to shvate, onda će jako paziti na sve detalje, pa i na pranje ruku, kao i na druge preporuke da se ne rukuju, ne grle, da ne dodiruju svoje lice, izbjegavaju veća okupljanja i slično. Važno je da odgovornost pokažu i tako što će obavljati svoje školske obaveze, makar to bilo i putem online učenja. Vidim da puno država sprema ovakav način učenja, pa bi roditelji morali posebno djeci objasniti da to nije nikakav odmor od škole, dapače - završio je Rajović koji sa svojim timom upravo priprema lekcije za šeste i sedme razrede osnovnih škola koje će, kaže, obraditi na interesantan način i postaviti na YouTube kanal. Predavanja će biti dostupna na web stranicama ntcucenje.com.
Psihologinja Maja Vujčić Vračević i autorica na blogu mamologija.com slaže se s ocjenom da se kod djece ne smije izazivati osjećaj panike. Ipak, situacija im se treba objasniti transparentno.
Doziranje informacija
- Djeca shvaćaju da je u tijeku izvanredna okolnost. Pogotovo sad to osjete, kada je ograničen rad škola i vrtića. Jasno im se i na njima primjeren način treba pojasniti da je to zbog koronavirusa, i da ćemo sada više vremena provoditi skupa i paziti se. Važno je dozirati količinu informacija i vijesti koje dopiru do djece, jer ako su radio ili televizor stalno uključeni i donose informacije o koronavirusu, to bi kod djece moglo izazvati nelagodu.
Također, roditelji bi trebali dozirati količinu rasprave oko virusa pred djecom - pojasnila je psihologinja, dodajući kako je izrazito važno transparentno komunicirati da je riječ o virusu, jer djeca imaju izraženu egocentričnu crtu zbog koje bi mogli pomisliti da su roditelji uznemireni zato što su oni nešto skrivili.
Vezano uz pranje ruku, psihologinja Vujčić Vračević smatra da su kod naše djece dobro razvijene higijenske navike i da će djeca lako usvojiti potrebu za češćim pranjem ruku, koja se pojavila u doba koronavirusa.
- Djeca općenito dobro reagiraju na uspostavu rutine. Tako da, ako roditelji pojačaju pranje ruku i tako se ponašaju iz dana u dan, djeca će to usvojiti. Oni ionako već imaju prilično razvijenu svijest o važnosti pranja ruku - zaključila je psihologinja.
Sve o kampanji #OSTAJEMDOMA doznaj na jutarnji.hr/ostajemdoma