Zasigurno nitko nije znao za poslove Damira Polančeca . Jer da je netko nešto znao, odmah bi ga prijavio - ustvrdio je ministar Božidar Kalmeta , predstavljajući se čovjekom bez ikakvih skrupula. Đon obraz. S njegovom reputacijom bilo bi pametno izbjegavati debate o kriminalnim aferama. Kad ga već nije smijenila, premijerka bi mu morala narediti da barem šuti. Jer svako njegovo mudrovanje o borbi protiv korupcije djeluje kao provokacija i Vladi čini nepopravljivu štetu.
Kalmetina je izjava po Vladu kontraproduktivna jer se očito radi o prijesnoj laži. Koja je uvjerljiva koliko i tvrdnja Ive Sanadera da mu je uhapšeni Polančec radio iza leđa. Ispada da je hrvatska Vlada fukcionirala kao kor autista: nitko ništa nije znao, ništa vidio. Premda je politika svoje prste imala posvuda. Bez znanja moćnog premijera, ništa se u državi nije događalo, samo je, valjda, u Vladi bilo drugačije. Tamo su miševi kolo vodili. Za razliku od Kalmete, koji je, izgleda, pao s Marsa, javnost uglavnom nema dileme o tome da je Sanader sigurno znao što radi Polančec, premda ministri nisu znali što sve radi premijer. Ali svi skupa definitivno su znali mnogo više nego što su danas spremni priznati.
Kalmetina je izjava po Vladu štetna jer tvrdnja kako bi Polančeca netko prijavio samo da je znao za njegove mutne posle predstavlja grubo ruganje zdravoj pameti. Kao da nije općepoznato da je Sanaderova vlada sponzorirala korupciju. Da je državne tvrtke koristila kao vlastiti bankomat. Da je zataškavala sumnjive slučajeve, skrivala podatke, lažirala činjenice, napadala kritičare, zabranjivala istrage, smjenjivala nepokorne šefove policije…
Treba li podsjećati na još uvijek neraspleteno zamračivanje milijuna u Brodosplitu ili HDZ-ovo nasilno gušenje ispitivanja o vojnim kamionima. Svemu tome usprkos, Kalmeta sada javnosti pokušava prodati foru da su Sanaderovi prljavci zapravo djelovali kao borci za čistu Hrvatsku: pohvatali bi korupciju, ali, eto, nisu je uspjeli vidjeti.
Na koncu, izjava o nikom znanim poslovima uhapšenog Polančeca ne pere Vladu, nego je - implicitno raskrinkavajući mehanizam njene široko razglašene antikorupcijske kampanje - dodatno kompromitira. Kad Kalmeta bivšeg, financijskim skandalima izbušenog potpredsjednika Vlade predstavlja kao izoliran primjer, paradoksalno zaboravlja sitan detalj: sam funkcionira kao živi dokaz da slučaj Polančec nikako nije izuzetak.
Jer, upravo u njegovu resoru dogodile su se neke od najvećih korupcijskih afera. Njegova pošteda predstavlja corpus delicti da se kategorija nedodirljivih, tvrdnjama vlasti nasuprot, još čvrsto drži. Kalmetine pohvale Vladinoj borbi protiv korupcije zapravo su najteže optužbe na račun Jadranke Kosor.