Prije dva dana Glas Slavonije je pisao o problemu s velikim brojem kamiona i autobusa u selima nadomak državnoj granici Hrvatska - Srbija, sve od Tovarnika i Ilače preko Banovaca i Đeletovaca pa do Jankovaca prema gradu Vinkovcima. Naime, zbog velikih gužvi na glavnim graničnim prijelazima sve više vozila se okreće graničnom prijelazu Tovarnik - Šid, a rezultat toga je zaglušujuća buka i smeće, te gust promet što je prijetnja za sigurnost građana, posebice djece.
Povodom toga, razgovarali smo s načelnicom Općine Tovarnik, Ružom Veselčić Šijaković.
Gospođo Šijaković, alarmantni razmjeri do kojih je doveo dugogodišnji nemar zbog loše regulacije prometa na pograničnom području vaše općine ovih dana kulminiraju. Kada su počeli problemi i zašto?
- Ma, što da vam više pričam, cijeli dan dajem izjave za televizije, radio, novine... O tome govorim još od proljeća 2015. kada smo na ovoj cesti prepušteni na milost i nemilost kamionskog prometa prema granici zbog kojeg ne možemo živjeti kao normalni ljudi.
Znam, ali na vijestima se spominju blokade granice u autobusnom prometu koji je pojačan prema Srbiji zbog pravoslavnog Uskrsa. Koliko to dodatno utječe na vaše uobičajene probleme?
- A možete si misliti kako. Još veća gužva i opća blokada bilo kakvog života i rada. I to od jutra do sumraka, pa onda cijele noći.
Kako izgleda dan i život u Tovarniku uz toliki promet na cesti i oko nje?
- Nikako. Ne znam imate li predodžbu kako izgleda život u selu koje je vezano uz glavnu prometnicu. Pa sjednite onda negdje u kafić na terasu i probajte popiti kavu koja vam neće biti bez prašine s ceste. Sjednite i slušajte buku koja traje od sumraka do zore i od koje se tresu kuće i prozori...
Kakve probleme imaju vozači, poljoprivrednici koji moraju u polje, djeca koja idu u školu?
- Kod nas se svi bave poljoprivredom, ali samo onda kad mogu svojim traktorima izaći do polja, a često im za to treba dosta vremena dok im se netko smiluje, zaustavi ili izmakne. Mi u općini imamo vrtić i školu, ali kada se upali semafor, nitko ne staje na pješačkom. Ljudi se plaše pustiti djecu na cestu jer ne znaju što im se može dogoditi.
U televizijskom prilogu vidi se da je pola vaše ceste uništeno, a pola izvan funkcije zbog kolone kamiona. Kako policija gleda na takvo stanje na cesti?
- Da, postoji samo jedan trak po kojem se može proći. Nitko nije vodio računa o tome da su i rubnici izraubani, a kanali blizu. Sve je to stanje u kojem živimo godinama, puno buke i prašine. Pitajte policiju neka vam oni daju odgovor.
Spominje se i problem smeća koje ostavljaju vozači koji čekaju prelazak granice. Što, uz smeće, najviše ugrožava vaše stanovnike?
- Mi sada gradimo reciklažno dvorište da naučimo djecu kako zbrinjavati otpad, a istodobno vozači iz kamiona izbacuju hrpe smeća za koje pretpostavljamo da su ih vozači dovezli iz cijele EU znajući da će ih samo ovdje moći baciti a da ih nitko ne kazni. Ti tranzitni putnici ništa ne privređuju niti ne troše, nego samo stvaraju smeće. A naša se djeca ne usude izaći na cestu i rolati.
Navodite kako je ovdje riječ o trećoj okupaciji Tovarnika. Kako je bilo tijekom prve u Domovinskom ratu?
- Bilo je strašno, znate i sami da su svi Hrvati nakon okupacije Tovarnika imali policijski sat i morali nositi bijele trake oko ruke. Imamo 75 žrtava koje obilježavamo manifestacijom “Dan kada je Tovarnik plakao”. Nakon svega, unatoč svim tragedijama, vratili smo se i počeli novi život, ali vidite kako to izgleda.
Nakon što ste se vratili, druga je “okupacija” bila dolazak migranata prije nekoliko godina. Svi pamtimo koliko ste im pomagali, a što pamtite vi?
- Da, pomagali smo migrantima koji su prolazili tim koridorom, davali smo im smještaj i hranu jer znamo da je ljudski i kršćanski pomagati. Imali smo tu solidarnost jer smo i mi prošli sličan put. Sad kad se malo osvrnemo na sve to i vidimo što se događa u Europi gdje su se smjestili, pitanje je kome smo mi u dobroj vjeri i namjeri pomagali.
Kakva rješenja predlažete za rješenje ove, kako ste je nazvali, treće okupacije Tovarnika kamionima?
- Bezbroj je sastanaka već održano i nadam se da će uskoro doći do nekog rješenja. Naši Srijemci su izuzetno strpljivi ljudi i dosad smo imali puno razumijevanja za probleme, ali traže da nas se ne ignorira i da se ne prebacuje odgovornost za ovaj status quo. Mi ne prijetimo nikakvom blokadom ceste. Neka nam kažu ako nas ne trebaju, pa trećina ljudi se već iselila iz Tovarnika. Uskoro im neće trebati ni ova cesta.
Od 2014. kao neovisna načelnica vodite općinu i znate da u Projektu Slavonija ima infrastrukturnih projekata i za vlakove i ceste, vrijednih milijarde kuna. Susrećete li se u praksi s problemima koji bi bili lakše riješeni da ste u nekoj od velikih stranaka?
- Pa, što će nam sve to kada ovdje u Tovarniku djeca više ne znaju kako izgleda vlak, a uskoro neće znati ni kako izgleda krava? Pričaju o šokačkoj magistrali, ali gdje su Šokci koji će voziti na njoj. Nemojte me vući za jezik, mogla bih vam puno toga još reći jer u Tovarniku se ovih dana miješaju inat, prkos i očaj ljudi.