Što više lokalni političari korumpiraju svoje birače koristeći u tu svrhu davanje poslova putem javne nabave, povećavaju vjerojatnost da će na idućim izborima ponovno osvojiti vlast, zaključak je profesora Vuka Vukovića sa Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta zasnovan na istraživanju koje je proveo o korupciji u javnim nabavama i posljedicama na politički izbor. Analizirao je javne nabave u 300 hrvatskih gradova i općina tijekom 2009. i 2010. godine.
Hrvatski birači na izborima kažnjavaju korupciju političara, ali samo ako u korumpiranju pretjeraju. Prag tolerancije birača relativno je visok. Vuković je zaključio da lokalni čelnici slobodno mogu polovicu novca namijenjenog davanju poslova putem javne nabave kanalizirati sumnjivim, odnosno koruptivnim putem i da time neće ugroziti svoj politički položaj promatraju li se one kompanije koje putem javne nabave dobivaju ugovore koji vrijednošću premašuju 70 posto ukupnih prihoda.
- Sagledamo li sve podatke političar maksimizira ostanak na vlasti ako na sumnjiv način alocira četvrtinu novca od javnih nabava - kaže Vuković. Kako je korupcija u javnim nabavama najznačajniji i najrašireniji oblik političke korupcije koja uključuje izvršnu vlast, Vuković je za potrebe svog istraživanja analizirao kakvim su poduzećima lokalni čelnici dodjeljivali poslove, u prvom radu koji na primjeru Hrvatske u praksi pokušava kvantificirati korupciju lokalnih čelnika.
Uzorak za istraživanje sveo je na promatranje 4845 poduzeća koja su od poslova s gradovima i općinama u dvije godine ostvarila 26 milijardi kuna prihoda, što je četvrtina vrijednosti svih javnih nabava.
Samo za toliko tvrtki je uspio nedvojbeno povezati kompaniju s dobivenim poslom preko OIB-a susrećući se s realnošću u kojoj u javno dostupnim bazama podataka nedostaju podaci kroz koje bi se mogao analizirati cijeli sustav. Vuković stoga ostavlja mogućnost da se najviše sumnjivih poslova odvilo u onom dijelu ugovora za koje su podaci nedostatni te ističe da pod sumnju na korupciju pada dio analiziranih ugovora.
Prema Vukovićevoj analizi, poslove od gradskih čelnika često dobivaju poduzeća kojima je to osnovni posao, odnosno ne žive zapravo ni od kakve druge tržišne djelatnosti nego samo od javnog novca i ovisni su o odlukama političara.
Čak 66 posto analiziranog iznosa, odnosno 17,6 milijardi kuna vrijednih poslova, dobile su kompanije kojima je takav prihod i ključni prihod za poslovni opstanak.
Oko 7,9 milijardi kuna u dvije godine na poslovima dodijeljenim kroz javnu nabavu dobile su tvrtke kojima je to i osnovni prihod, 4 milijarde kuna vrijednih poslova dodijeljeno je kompanijama kojima javni novac čini više od polovice prihoda, a 5,7 milijardi kuna na natječajima su dobile kompanije kojima javni novac čini trećinu do polovice ukupnih prihoda.
Među analiziranim kompanijama Vuković je našao i primjere onih koje su putem javne nabave dobile ugovore pet puta vrednije od njihovih prihoda. Čak 1,4 milijarde kuna vrijednih poslova dobilo je 131 poduzeće kojima su ti poslovi bili 10 do 100 puta veći od njihovih dotadašnjih prihoda. Uz to, kroz javnu nabavu lokalnih vlastodržaca poslove dobivaju kompanije koje nemaju ni jednog zaposlenika, ne posjeduju poslovne referece i posluju s gubitkom. - Rezultati istraživanja ukazuju na to da se u provođenju javne nabave na lokalnoj razini ne koriste tržišni kriteriji ili načela pozudanosti, kvalitete ili efikasnosti u odabiru već pretežu politički ili koruptivni faktori odlučivanja - kaže Vuković.
Poduzeća bez zaposlenika, njih 327, dobila su u dvije godine 783 milijuna kuna vrijednih poslova, a 506 milijuna kuna dobila su 193 poduzeća koja su bez zaposlenih ostala nakon dodjele posla kroz javnu nabavu. - Jedno poduzeće u Dubrovniku u dvije je godine bez zaposlenih dobilo 20 milijuna kuna vrijedne poslove kroz 36 postupaka javne nabave - kaže Vuković. Poslovi koje gotovo nepostojeća poduzeća dobivaju od lokalnih vlasti pomažu im da poslovno narastu.
- Paradoksalno je da poduzeća pobjeđuju na natječajima, a nemaju zaposlenike koji bi trebali izvršiti dobiveni posao ili su im dosadašnji prihodi beznačajni, čime svjedoče da su irelevantni na tržištu - kaže Vuković i objašnjava da kriteriji odabira kompanija koje dobivaju poslove kroz javnu nabavu ukazuju na opravdanu sumnju u netransparentnost, koruptivno ponašanje i rasipanje javnih sredstava.
Detektirao je 36 poduzeća koja su u dvije godine kroz poslove dobivene od lokalne vlasti dobila priliku da narastu u veća poduzeća. Poduzećima u gubicima kanalizirano je 3,6 milijardi kuna kroz javnu nabavu. Unutar toga poslove vrijedne 3,3 milijarde kuna dobilo je 250 tvrtki gubitaša koje su dobile više novca nego što iznose njihovi dugovi. Čak 202 takva gubitaša poslovala su s dobiti odmah godinu dana nakon dobivanja posla za neki grad ili općinu, a na njih otpada 800 milijuna kuna javnog novca dodijeljenog kroz javnu nabavu.
- Činjenica da iznosi ugovora višestruko premašuju gubitke pojedinih poduzeća izaziva sumnju u način alokacije javnih sredstava - kaže Vuković.
On u zaključcima svoga rada navodi kako bi država koja iz centralnog budžeta potpomaže lokalne jedinice trebala tu pomoć dijeliti na osnovi indeksa korupcije koji tek treba napraviti. Podatke koje je koristio za analizu nije dobio iz državnih izvora nego je riječ o praćenju javne nabave na portalu vjetrenjaca.org.
Broj lokalnih dužnosnika možemo smanjiti na 1900
U hrvatskoj lokalnoj samoupravi od političkog angažmana živi oko 9600 karijernih političara, gradonačelnika, načelnika, župana, njihovih zamjenika, članova i predsjednika vijećničkih tijela od općinskih, preko gradskih do županijskih. Vuković u svom istraživanju ističe da se taj broj radikalnijom reformom može svesti na 1900. Na temelju sadašnjih prosjeka izračunao je da je Hrvatskoj dovoljno imati 6 župana, 12 dožupana, 25 županijskih vijećnika, 100 načelnika općina, 150 zamjenika i 1350 općinskih vijećnika. Time bi se, smatra, značajno smanjili troškovi poreznih obveznika kad je riječ o financiranju danas prevelikog broja političkih karijera. - Povećanjem obuhvata jedinica lokalne samouprave povećao bi se broj glasača potrebnih da se izbori vlast i time bi se poremetili postojeći patronističko-klijentelistički odnosi u aktualnoj lokalnoj vlasti - smatra Vuković.
KOMENTAR VIKTORA VRESNIKA Tko je sve povezan u lancu javne nabave
Ukupna šteta od korupcije u Europskoj uniji procjenjuje se veličini jednakoj godišnjem EU proračunu. Hrvatska je unutar Europske unije, uz Bugarsku, Rumunjsku i Grčku, nažalost, jedna od zemalja koje najizdašnije pridonose toj statistici. Problem nije specifičan za Hrvatsku, postoji gotovo svugdje, ali dubina kojom zahvaća pojedina društva proporcionalna je razvijenosti svijesti pojedine društvene zajednice.
Istraživanje Vuka Vukovića obuhvaća samo jedan segment političke korupcije, onu u javnoj nabavi, ali i to je dovoljno da pokaže gdje se skrivaju najveći spremnici novca kojemu je zbog netransparentnosti sustava gotovo nemoguće otkriti vlasnika.
Vukovićeva analiza otkriva i najčvršći razlog otpora svakom pokušaju smanjivanja broja jedinica lokalne uprave u Hrvatskoj.
Najrašireniji oblik političke korupcije, onaj koji uključuje sva tijela izvršne vlasti, korupcija je u javnim nabavama. Ogromna diskrecijska moć političara, birokrata i menadžera javnih poduzeća najbolji su okidači pokušaja korupcije.
U Hrvatskoj je 327 tvrtki bez ijednog zaposlenog kroz javnu nabavu zgrabilo 783 milijuna kuna. Od tog broja 193 poduzeća ostala su bez zaposlenih i nakon dodjele posla i upravo je na njihove račune, a na ime tih poslova, uplaćeno ukupno 506 milijuna kuna.
U nizu brojki otvorenima ostaju dva pitanja: na koliko je od tih 327 vrata dosad pokucala državna revizija, i u kojoj su mjeri i na koji način revizori i zaposlenici Ureda za sprječavanje pranje novca povezani s vlasnicima spomenutih tvrtki i šefovima lokalnih uprava?