Kraj svih bifteka, ramsteka, kulena i kobasica koje su mu ubacili u gepek, Mikuliću doista nije bila potreba loviti divljač. Ali to su vam hadezeovci...

Kad su pošli hapsiti Andriju Mikulića, on je bio u lovu u šumi, negdje na Baniji, blizu granice. Bio je četvrtak, radni dan, čini se da je glavni državni inspektor pobjegao iz kancelarije da bi pucao u divljač. Učinio je to jer su sve šumske životinje tako već naviknute na lovce vikendaše, da su subotom i nedjeljom razvile specijalni oprez.

U neradne dane divlje svinje uočljivo se tiše kreću nego radnim danima. Ako kojemu vepru pod papkom krcne grančica, ostatak krda ljutitim ga psikanjem upozori da pazi, da ne bi zbog njegove gluposti svi izginuli. Koliko god da su napaljeni, mužjaci jeleni subotom i nedjeljom ne dozivaju ženke na parenje, a zečevi praktično i ne izlaze iz rupa. U ostatku se tjedna opskrbe hranom pa dva dana bezbrižno leže pod zemljom slušajući gruhanje lova...