Napokon smo u Maloj Aziji. Nenavikli na gužvu magaraca, kamiona, volovskih zaprega, uličnih prodavača, pomiješani sa šarolikom gomilom koja se užurbano kreće, bez nekog za nas zapadnjake logičnog reda, naši su konji bili zbunjeni.
Sandokan je poda mnom drhtao od straha. Osjetio sam da ga samo povjerenje koje je imao u mene sprečava da ne jurne i povede ostale konje u stampedo. Oleg je zadavao muke Zoranu Dodevu. Igrao je u mjestu i nije htio ići naprijed. Paša i Delfin bili su uzrujani njegovim "igranjem", pa nisu htjeli ići pred njega.
Ja sam pak smirivao Sandokana koji je osjetio miris kobile što se tjera. Bila je to malena šarena kobila, sva kost i koža, koja je vukla dvokolicu natovarenu vrećama ječma. Umorna, teško je hodala, pa joj zacijelo nije bilo do Sandokanova udva...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....