Efraim Zuroff - najpoznatiji svjetski “lovac na naciste”, kako ga zovu, direktor Centra “Simon Wiesenthal” u Jeruzalemu, čovjek koji je bio u Hrvatskoj u nekim od ključnih trenutaka njezine povijesti, na primjer, na suđenju zapovjedniku Jasenovca Dinku Šakiću - predstavlja u Zagrebu hrvatski prijevod svoje knjige “Operacija posljednja prilika”, u kojoj opisuje svoj udio u procesuiranju nacističkih zločinaca u Kanadi, Australiji, Poljskoj, Baltiku...
U nedjelju, kad je Zuroff stigao u Zagreb, održalo se u Zagrebu pod prozorima hotela Dubrovnik u kojem je odsjeo okupljanje male desne stranke s ustaškim obilježjima, a poslijepodne je Festival tolerancije, čiji je Zuroff gost, otvoren minutom šutnje. Bez govorancije, u znak protesta zbog desničarskog okupljanja na Trgu, Zuroff je, kad smo navečer sjeli u predvorje hotela, prokomentirao:
“Festival tolerancije poruka je da treba biti tolerantan prema svakome, ali, po mom mišljenju, nikakve tolerancije prema ustašama ne smije biti”.
To bi se uvijek trebalo podrazumijevati. Biti nulta točka.
- Želim da to bude rečeno jasno, glasno, a koliko znam, u Hrvatskoj u posljednje vrijeme od vodstva dolaze pomiješane poruke. Jedno se kaže u Hrvatskoj, drugo se kaže u inozemstvu. To nije način suočavanja s nostalgijom prema ustaštvu.
Mnogo se ljudi u Hrvatskoj osjeća doista loše zbog toga! Ali su pri tom ti ljudi uglavnom ‘šutljiva većina’. I tu nema pomoći.
- Znam da je mnogo ljudi u Hrvatskoj protiv toga. Ali to je stvar i ljudi u Hrvatskoj, i Vlade. Vlada je prvo mjesto s kojeg treba doći poruka da nema nostalgije prema ustaškoj nostalgiji. To je bio zločinački režim koji je ubio stotine tisuća ljudi.
Razgovaramo na Trgu bana Jelačića na kojem su prije nekoliko sati održani prosvjedi, a protagonisti su nosili ustašku ikonografiju. Mahali su američkom zastavom, ‘podržavali’ Trumpa pa su zadobili vidljivost veću nego što su htjeli.
- Jedina zastava koja je nedostajala možda je bila izraelska...
Stvar je osobne gluposti kad netko vije zastavom druge države, ali, zašto oni zapravo nose američku zastavu? To se dogodilo i prije godinu dana, pa je američka ambasada oštro protestirala.
- Žele ostaviti dojam da administracija u Washingtonu podržava ekstremnu desnicu. Istina je da ekstremni desničari u SAD-u glasaju za Trumpa. Ali ne zato što je on rasist, jer nije, i nije antisemit, naravno da nije, ali je jako želio promijeniti politiku u odnosu na Obamu. I to je tim ljudima na ekstremnoj desnici dalo ohrabrenje.
Tu grupu prosvjednika ne možemo uzeti ozbiljno, njihov je ispad bizaran. S druge strane, cijela situacija uopće nije neozbiljna.
- Ta grupa je simptom problema. Pravi problem je to što postoji široko raširena podrška ustaškim idejama, ustaškoj nostalgiji, pa mislim da ljudi doista ne razumiju što su ustaše bili i radili, odnosno, jako trebaju poduku o tome.
Dio ljudi, uvijek želim reći. U vašoj knjizi ‘Posljednja šansa’ kažete da je suđenje Dinku Šakiću, 1999., bilo izuzetan ‘moralni i edukativni potencijal’ u odnosu na suočavanje s ustaškom prošlošću. Je li bilo?
- Na nesreću, ne. Najbolji dokaz tome muzejski je postav u Jasenovcu 2006. godine. U njemu nije bilo ni riječi o Dinku Šakiću! Najvažnija stvar koju je Hrvatska napravila u suočavanju s ustaškom prošlošću je to što je dovela Šakića na suđenje, osudila ga i zatvorila, što je zaslužio. Presuda Šakiću bila je moja inspiracija za traženje drugih nacističkih zločinaca u istočnoj Europi. Očekivali biste da se u muzeju u bivšem ustaškom logoru u Jasenovcu pojavi neka informacija o suđenju. Ali, nema nijednog jedinog slova, nijedne fotografije. Stravičan postav.
Znači, malo ste pogriješili u prognozi za Hrvatsku?
- Hm... U Talmudu se kaže ‘Poslije rušenja Drugog hrama u Jeruzalemu proroštvo je ostalo samo budalama’.
Bili ste prvi koji je aktualni postav muzeja u Jasenovcu nazvao ‘smećem’, a danas to govore svi.
- Problem je to što ne biste trebali čekati nekoga iz Jeruzalema da kaže neke stvari. Te bi stvari morale doći odavde, od Hrvata.
I dolaze. Iako, znamo da i Europa doživljava revival desnice, i ekstremne.
- Naravno. Puno sam istraživao u baltičkim državama, a zadnja se moja knjiga tiče velike litvanske kolaboracije s nacistima u ubijanju Židova. Knjiga je veliki uspjeh. Priča u Litvi je uvijek bila - a, to su učinili nacisti koji su došli. Ako je riječ o litvanskoj kolaboraciji - a, to je bilo nekoliko degenerika... knjiga je razriješila pitanje ‘tihih susjeda’ u ubijanju Židova u Litvi.
Obični ljudi nisu imali pojma. Sve je u reakciji političkog vodstva države i u obrazovanju. Istina će na kraju pobijediti, nema sumnje, zahtijeva vrijeme, bolne i teške situacije, ali to treba napraviti. Budućnost Europe ovisi o istočnoj Europi.
Sljedeći tjedan bit će prvi sastanak povjerenstva za preuređenje aktualnog muzeja u Jasenovcu. Dobra vijest, zar ne?
- Sve ovisi o tome tko će biti u Vijeću. Budu li ljudi poput Nataše Jovičić, koja je bila direktorica kad je sramni postav napravljen... sve kreće ispočetka.
Što bi budući Muzej trebao pokazati?
- Morao bi objasniti svakoj osobi koja dođe tko su bili ustaše, zašto su uspostavljeni, koji su im bili ciljevi, što su napravili, koju su politiku uspostavili u NDH, tko su bili njihovi pomagači, pokazati njihova lica. Pokazati svako lice svakog zapovjednika u Jasenovcu... svi su oni masovni ubojice. Jasenovac je ključno pitanje u borbi za povijesnu istinu. Jasenovac je simbol svih zločina ustaškog režima, i znak zašto se to nikad ne smije ponoviti.