Ona je poput vas, novinarka. Zbog svog je opredjeljenja osumnjičena i pretrpjela je razne vrste mučenja. Dugo je bila u turskom zatvoru u strašnim uvjetima. Štrajkala je glađu 180 dana, a kada je pala u komu, pustili su je kući kako bih je ja liječila. Nakon što se oporavila, ponovno su je zatvorili. Nije joj prvi put da je bila u Hrvatskoj i uvijek joj je bilo lijepo sve dok je nisu uhapsili.
Azil u Njemačkoj
Bila sam joj u posjetu u zatvoru i stanje joj se pogoršalo. Bojim se da će se vratiti na staro i da ću je zauvijek izgubiti - ispričala je danas kroz suze Ayten Arik, majka turske novinarke i aktivistice Vicdan Özerden (41), koja je od srpnja ove godine u hrvatskom ekstradicijskom pritvoru na osnovi turske tjeralice koja je tereti za terorizam. Točne inkriminacije koje joj Turska stavlja na teret još nisu poznate jer se zahtjev za izručenje tek prevodi na hrvatski.
No, ona je na sudu rekla da je kao novinarka pisala kritički o režimu. Vicdan, čije ime na turskom znači savjest, uhićena je 25. srpnja na graničnom prijelazu u Metkoviću sa svojim mužem i 7-godišnjim sinom kada je u RH dolazila na godišnji odmor iz Njemačke, gdje živi već nekoliko godina i gdje joj je odobren politički azil.
Posljednjih nekoliko tjedana, međutim, leži u Bolnici za osobe lišene slobode u Svetošimunskoj, a u teškom je fizičkom i psihičkom stanju, čiji su uzrok dugogodišnji zatvor i tortura u njemu.
Teški oblik PTSP-a
Vicdan ima dijagnosticiran teški oblik PTSP-a i Wernicke-Korsakoff sindrom, nemogućnost tijela da apsorbira vitamin B, koji je najvjerojatnije dobila zbog štrajka glađu.
“Dosta vremena sam proboravila u samici, gdje sam bila gola i zavezanih očiju, a da bi me natjerali da potpišem priznanja, mučili su me elektroškovima.
U zatvoru sam provela ukupno pet godina”, piše u iskazu Victan Özerden koji je 9. kolovoza ove godine, nesposredno prije hospitalizacije u Zatvorskoj bolnici, dala Mariji Donatović Dabelić, istražnoj sutkinji Županijskoga suda u Dubrovniku, gdje se postupak vodi.
Tihomir Mišić, odvjetnik koji je zastupao i mladu tursku aktivisticu Bašak Šahin Duman koja je nekoliko mjeseci provela u Remetincu u gotovo identičnoj situaciji, a koju je sud na kraju odbio izručiti Turskoj, ovaj tjedan sudu u Dubrovniku podnosi i zahtjev da se Vicdan privremeno pusti iz pritvora zbog teškog zdravstevnog stanja, a izvanraspravno vijeće suda istodobno odlučuje o tome hoće li Vicdan biti izručena Turskoj.
Oduzimanje putovnice
Udruge za ljudska prava žestoko se protive izručenju smatrajući da je riječ o politički motiviranom procesu te se boje da bi novinarka, ako bi je izručili Turskoj, ponovno tamo bila zlostavljana.
- U ovome slučaju situacija je puno gora od one s Bašak jer je Vicdan bila izložena velikoj torturi - rekla je jučer Sandra Benčić iz Centra za mirovne studije na konferenciji za novinare, na kojoj je bila i majka pritvorene turske novinarke, a koja je u Hrvatsku došla kćeri u posjet.
- Znamo da policija mora postupati po međunarodnoj Interpolovoj tjeralici i da mora uhititi traženu osobu, no nije nam jasno zbog čega, jednom kada se sud upozna s činjenicama, osoba mora provesti cijeli postupak ekstradicije u pritvoru. Pritvor traje 40 dana dok se ne zaprimi zahtjev za izručenje, a već u dva slučaja smo svjedoci da Turska s tim zahtjevom čeka do zadnjega dana pritvora - rekla je Benčić, apelirajući da se izrekne blaža zamjenska mjera umjesto pritvora.
Institut kontrole
Mirjana Vergaš iz UNHCR-a rekla je da ne može komentirati konkretan slučaj, no istaknula je da ponekad Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći graniči s međunarodnim konvencijama o ljudskim pravima i izbjeglicama. - Problem je kada tjeralice raspisuju države u kojima se ne poštuju ljudska prava, a institut kontrole takvih tjeralica gotovo i ne postoji.
Preživjela požar u kojem su zatvorenici živi izgorjeli
Uz torturu, Vicdan je imala i tu nesreću da je u prosincu 2000. godine bila u zatvoru Bayrampasa kada je turska vlada pokrenula operaciju “Povratak u život”, a u kojoj je pod još nerazjašnjenim okolnostima poginulo 30 zatvorenika i 2 stražara te više stotina zatvorenika ozlijeđeno. Neki od zatvorenika u ćelijama su živi izgorjeli, a i Vicdan je bila među ozlijeđenima.
Operacija je simultano počela u 20 turskih zatvora, a povod je bilo navodno sprječavanje masovnih štrajkova glađu koji su počeli nakon odluke da se političke zatvorenike prebaci iz normalnih u makismalno čuvane zatvore u kojima bi bili u gotovo potpunoj izolaciji. No, po svemu sudeći, bila je riječ o čisto represivnom činu. Sudski postupci koje su, najviše na inicijativu obitelji stradalih zatvorenika, vlasti pokrenule i danas se vode pred turskim i međunarodnim sudovima nakon što je slučaj godinama u toj zemlji bio obavijen velom tajne. Operacija “Povratak u život” i danas ostaje crna mrlja u novijoj turskoj povijesti.