Direktor ACI marine u Dubrovniku i predsjednik dubrovačkog Gradskog vijeća Mato Franković novo je HDZ-ovo lice u Saboru i kandidat za dubrovačkog gradonačelnika na sljedećim izborima.
Zbog svojeg političkog angažmana na suprotnoj, tada oporbenoj strani političkog spektra, Franković, direktor najveće i najuspješnije ACI-jeve marine na Jadranu, bio je posljednjih godina pod snažnim pritiskom SDP-ove uprave državnog jahtaškog poduzeća u kojem je bio član Nadzornog odbora i svjedokom, kako on to naziva, političke pljačke desetljeća.
Danas otkriva kako su SDP-ov ministar i njegovi suradnici izvlačili novac i umanjivali vrijednost ACI-ja te najavljuje i sudske istrage.
- Bio je to pakleni plan Vlade pod apsolutnim vodstvom tadašnjeg ministra prometa Siniše Hajdaša Dončića koji je postavljao sebi bliske ljude na čelo Nadzornog odbora i u Upravu. U konačnici je izmijenio i Statut ACI-ja kako bi za predsjednicu Uprave postavio sebi blisku Doris Peručić, koja je u to vrijeme bila predsjednica Nadzornog odbora. Od prvog dana je direktorima marina bilo jasno da ti ljudi ne žele dobro ACI-ju. Dapače, cilj je bio umanjiti vrijednost ACI-ja kako bi se tvrtka prodala za što manje novca. Mediji su tada pisali o prodaji ACI-ja da bi se to kasnije preimenovalo u dokapitalizaciju u kojoj se određenoj tvrtki planiralo prepustiti do 40 posto ACI-ja, dok bi ostatak udjela ta tvrtka kasnije namaknula otkupom od malih dioničara. Apsurd u svemu tome jest da se nije vodilo računa o vrijednosti ACI-ja na tržištu, nego se po istom modelu kao i s Croatia osiguranjem utvrđivala putem eksperata i ekonomsko-tehničkom analizom. Lako je utvrditi koliko se novca odnijelo iz ACI-ja ili potrošilo na razne projekte koji se nikad nisu dogodili. Uzmite samo dobit iz 2012. godine i u sljedeće dvije godine pa ćete vidjeti ogromno smanjenje dobiti već u 2013. godini. Mislim da je ovo jedna od najvećih pljački u posljednjih 10 godina, beskrupulozna pljačka državne tvrtke kako bi se prodala za što manje novca. Spomenut ću da je dolaskom Doris Peručić za predsjednicu NO-a zapovijeđena promjena vizualnog identiteta tvrtke. Sve marine morali smo “prepiturati” u sivomodru boju, a kad je postala direktorica, opet smo radili promjenu vizualnog identiteta. Od svih tih uprava nama su ostale samo tri različite “vizitke”. U četiri godine tri puta smo mijenjali vizualni identitet i to je sav uspjeh bivšeg rukovodstva.
Nedavno ste svjedočili na suđenju jednom od bivših direktora ACI-ja, također optuženom za nezakonito poslovanje.
- Svjedočio sam u slučaju gospodina Ante Violića kojem DORH na teret stavlja da je utrošio 200 tisuća kuna na jednu SWOT analizu. Tom prilikom sam, kao član NO-a ACI-ja, spomenuo da je nakon Violića, 2013. godine, ACI sklopio ugovor s tvrtkom koja je osnovana 13. rujna 2013. godine za savjetovanje i konzultantske usluge. Mjesec i pol dana kasnije dobila je taj posao s ACI-jem i do odlaska direktorice Doris Peručić toj je tvrtki plaćeno 3,5 milijuna kuna. Ta tvrtka je 2015. godine gotovo 90 posto svojeg prometa napravila preko ACI-ja. Još je niz takvih tvrtki, od PR agencija pa nadalje, koje su osnovane samo radi suradnje s ACI-jem.
Prošla Uprava osnovala je poseban Odjel za stratešku nabavu, preko kojeg se doslovce sve naručivalo, od sitnog materijala do najvećih projekata. No, na moj upit kao člana NO-a taj odjel mi je odgovorio da oni nisu zaprimili zahtjev za pribavljanje konzultantskih usluga od tvrtke Civil Engineering Consultancy d.o.o., preko koje se odradio posao vrijedan 3,5 milijuna kuna u tri godine. Ponavljam, u isto vrijeme se nabava preko njih radila i za žarulje.
Kakav je sad odnos ACI-a i ove konzultantske tvrtke?
- ACI je u ovim trenucima poduzeo zakonske korake da se ta suradnja prekine.
Koliko je ukupno novca izvučeno iz ACI-ja?
- Jedan dio novca izravno je izvučen iz ACI-ja, a drugi dio se odnosi na namjerno umanjenje vrijednosti i plaćanje nepotrebnih studija i projekata. Moja projekcija je da se tu radi o nekih 50 milijuna kuna izvučenih iz ACI-ja na ovaj ili onaj način. Evo, samo za studiju isplativosti ACI marine Dubrovnik prošla Uprava je radila dvije studije - jednu s KPMG-om koju je platila oko 350 tisuća kuna, a prije toga je radila studiju s izvjesnim gospodinom Jukićem koju je platila sto tisuća kuna. Imate niz takvih studija i projekata, a reći ću i to da su rađena dva projekta za marinu u Slanome. Uprava predvođena tada Brunom Bonifačićem i Doris Peručić kao predsjednicom Nadzornog odbora radili su potpuno novi projekt za marinu Slano.
S kojim opravdanjem?
- S opravdanjem da imaju drukčiju viziju te marine, ali su tako ‘dobro’ poznavali tvrtku i procedure da nisu znali da je ACI prilikom natječaja za koncesiju morao priložiti idejno rješenje projekta i da se taj projekt ne može tek tako mijenjati, odnosno raditi novi. Pritom treba naglasiti da u ACI-ju postoji Odjel za razvoj na čijem je čelu direktor koji je ovlašteni građevinski inženjer, a čak dvije djelatnice su ovlašteni sudski vještaci građevine, ali i mimo tih ljudi ACI angažira ljude izvan sustava koji vode projekte. I ono što je važno, ti ljudi ne potpisuju ugovore za nadzor, nego za savjetovanje. Dakle, imali smo izvođače radova, nadzor radova, savjetnike, a sve to uz postojanje vlastitog Odjela za razvoj koji ima kompetentne ljude.
Uza sve to, dovršetak marine Slano kasnio je šest mjeseci.
- Kasnio je zato što su konzultanti stalno mijenjali mišljenje i nisu bili upućeni u projekt. Tu smo napravili jako puno grešaka. Uvijek do sada kad je ACI gradio marinu napravio bi nešto i za lokalnu zajednicu, a sad je trebalo asfaltirati mali komadić puta koji bi ionako najviše koristio marini, ali nas je direktorica uspjela posvađati s lokalnom zajednicom.
Cilj svega je zapravo bio obezvrijediti sve one koji su nešto radili prije njih. Njihov cilj je bio obezvrijediti tvrtku, a Zoran Milanović je učinio dobro što je tu ekipu zaustavio u namjeri da prodaju ACI, izvlače novac i obezvređuju tvrtku. ACI je i tada imao kapital da sam radi i sam napreduje, samo su mu trebali stručni ljudi, a oni su doveli potpuno nestručne ljude da to sve obezvrijede.
Koji je u tome bio interes ministra Hajdaša Dončića? Isti kao i u Zračnoj luci Zagreb? Mislite li da je imao interesa u tome što je odobrio 14 aneksa koncesijskog ugovora koncesionaru Zračne luke?
- To će on u budućnosti sigurno znati bolje elaborirati.
Planira li ACI zbog ovog što ste naveli pokrenuti kakve sudske postupke protiv bivše Uprave i Nadzornog odbora?
- Naravno da hoće. Pazite, od ACI-ja su u posljednje četiri godine najviše zaradila odvjetnička društva. Tri odvjetnička društva u tom su razdoblju uzela više od 10 milijuna kuna, što je doista mnogo. A s druge strane, prije 6 mjeseci referentica za plaće dobila je opomenu pred otkaz pa joj se do odlaska u mirovinu od plaće oduzima 4000 kuna jer je Uprava tvrdila da je pogrešno obračunavala plaće. Naknadnim vještačenjem utvrdilo se da je plaće obračunavala ispravno pa joj se novac mora vraćati. Sve što su bivše uprave radile na štetu ACI-ja prijavit ćemo DORH-u, a posebno ćemo tražiti da se ispita kako je i zašto napravljena ta analiza vrijednosti ACI-ja, zašto je NO na čelu s Doris Peručić odobrio osnivanje zajedničke tvrtke Adria Bove s jednim privatnim investitorom. Tvrtka je trebala postaviti pametne bove (plutače op. a.) diljem obale, no ACI je u to mogao i sam krenuti. Međutim, jedan od posljednjih dokumenata koje je Siniša Hajdaš Dončić potpisao kao ministar jest naputak županijama koje gospodare pomorskim javnim dobrom da se ovoj tvrtki omogući postavljanje tih pametnih bova.
Kakvi su danas odnosi s turskom Dogus grupom koja je iskazala interes za ACI?
- Oni su vlasnici 11 posto dionica i čuli smo za navodne razgovore ministra Hajdaša Dončića o mogućoj dokapitalizaciji ACI-ja, ali ne želim ništa loše reći o Dogus grupi jer su oni u svim ostalim investicijama u Hrvatskoj pokazali svoju ozbiljnost. Međutim, smatram da ACI mora ostati u rukama države, strateška tvrtka od interesa države, pa i iz razloga što se jedan dio marina nalazi u parkovima prirode i nacionalnim parkovima. ACI može i mora poslovati bolje, ali ne smije kao prije biti krava muzara za predsjednika Uprave.
U ovom trenutku sustav ima 22 marine, a ostvaruje manju dobit nego jedna marina Franje Pašalića. Kako se gospodarilo ACI-jem u posljednje tri godine pokazuje i činjenica da je, primjerice, ACI kompletno obnovio, uredio i opremio restoran u marini Milna, pa onda taj restoran predao nekome u najam. No, najmoprimac nije plaćao najam pa mu je Uprava oprostila nekoliko računa dok se ne snađe u tako opremljenom restoranu. Ni to nije bilo dovoljno pa su mu još dali restoran na Cresu koji je također prethodno opremljen i uređen. Ovdje se ne radi samo o čudnom načinu poslovanja nego ipak o javnom novcu.
Danas smo u aferi kum koja nam govori o tome kako se mijenjao statut tvrtke da bi se zaposlilo kuma Bože Petrova, a Siniša Hajdaš Dončić i SDP-ovci zaboravljaju da su na isti način mijenjali statut da bi se zaposlila direktorica Doris Peručić koja nije imala dovoljno godina iskustva. Kolike su bile sposobnosti bivše Uprave pokazuje i činjenica da su za zapošljavanja, čak i na najnižim pozicijama, angažirali konzultantsku tvrtku iz Slovenije koju su platili nešto manje od 400 tisuća kuna, a čija je dužnost bila odabrati mornare, recepcionere i čistačice, primjerice u marini Slano. Koje su to poslovne sposobnosti odgovorne osobe koja ni za takve pozicije nije sposobna sama odabrati ljude? Možda su trebali dovesti konzultante da preuzmu Upravu jer bi tako možda nešto i uštedili.
Nama je stalo do jakog SDP-a u Dubrovniku
Je li točno da je HDZ odustao od lex Vlahušića, zakona koji se trebao donijeti da bi se dubrovačkom gradonačelniku, vašem protukandidatu, onemogućila još jedna kandidatura na lokalnim izborima?
- Prije svega, ne radi se o lex Vlahušiću, nego, nazovimo ga tako, Zakonu o moralnosti u hrvatskoj politici. jasno je da se nalazimo u apsurdnoj situaciji u kojoj zakon omogućava pravomoćno osuđenim osobama za kaznena djela da se kandidiraju za gradonačelnika, a istovremeno obvezuje gradonačelnike da daju otkaz svim djelatnicima pravomoćno osuđenima za kaznena djela.
Gradonačelnik Dubrovnika bio je u prilici dati tri otkaza u takvim slučajevima, a sam je i dalje na dužnosti. Tu postoji jasan nesrazmjer pa je prijeko potrebno povući znak jednakosti. SDP-ovci ovo nazivaju lex Vlahušićem. Pa nije valjda da SDP u Dubrovniku nema nijednog kandidata nego da im pravomoćno osuđena osoba mora biti kandidat? Uglavnom, taj zakon ide dalje, u drugo čitanje i siguran sam da će se izglasati do kraja godina.
Osim toga, sad kad je SDP izabrao novo vodstvo, siguran sam da će novi mladi predsjednik, gospodin Bernardić, prihvatiti nove standarde, a jedan od tih standarda je i uvođenje moralnosti u politiku. Isto se tako nadam da će poštivati načelo supsidijarnosti i da neće, poput Milanovića, prisiliti dubrovački SDP na suradnju s Vlahušićem mimo njihove volje. Nama je stalo do jakog SDP-a jer je dobro da Dubrovnik ima jaku oporbu.