Tko je dezinformirao hrvatskog ministra obrane Antu Kotromanovića kad mu je rekao da su MiG-ovi 21 koje je MORH kupio od Ukrajine ukrajinski, jer ti rabljeni lovci zapravo pripadaju Jemenu? piše Slobodna Dalmacija.
Prvi ključni detalj je pismo Uprave za nabavu ratnog zrakoplovstva Jemena upućeno MORH-u iz ožujka 2012., a potpisuje ga general Mohammed Saleh al-Ahmer, zapovjednik jemenskog zrakoplovstva. U sadržaju pisma, koje posjedujemo, nalazi se broj ugovora o remontu, te serijski brojevi jemenskih MiG-ova koji su ostali u Ukrajini zbog manjkavosti u remontu, a koji su Hrvatskoj sada prodani kao ukrajinski zrakoplovi.
MORH je kupio pet takvih zrakoplova. Taj dopis u kojem se izravno i nedvojbeno navodi Jemen kao vlasnik zrakoplova, u Vojno-sigurnosnoj obavještajnoj agenciji (VSOA) proglasili su krivotvorinom. Časnik Samostalne službe za vojni zračni promet čak je u vrhu MORH-a izjavio kako je pismo falsifikat, jer nije stiglo iz Jemena, nego iz Londona.
Tracking broj
Međutim, također smo u posjedu i tzv. tracking broja pisma. “Tracking broj” pisma Uprave za nabavu ratnog zrakoplovstva Jemena je 62270178, a poslano je u Zagreb preko međunarodne dostavljačke službe TNT. Pojašnjenja radi, “tracking number” omogućuje praćenje tijeka transfera pošiljke od pošiljaoca do primaoca. Primjerice, kada se neki dopis šalje međunarodnim dostavljačko-poštanskim službama kao što su DHL, UPS ili TNT, dopis, odnosno pošiljka, dobije “tracking number”, ili identifikacijski broj koji prati pošiljku od trenutka slanja do primanja.
Sve dostavljačke službe, uključujući i nabrojene, koje iz Jemena šalju pošiljke, pisma i slično, šalju poštu preko partnerskih tvrtki iz susjednih zemalja. Kako je u Jemenu nekoliko godina već poluratno stanje, spomenute dostavljačke firme zatvorile su urede u toj zemlji te koriste partnerske tvrtke. Primjerice, u Dubaiju su središnji uredi DHL-a i TNT-a za Bliski istok i Afriku preko kojih se šalju pošiljke. Na kraju ispisa tijeka transfera jasno se vidi tko je pošiljalac pisma MORH-u, dakle, Jemen.
Taj podatak je VSOA mogla provjeriti doslovno u nekoliko minuta, ali očito nije. Ministru je rečeno da je pismo poslano iz Londona i tako zaključeno da je pismo falsifikat, te da nema veze s Jemenom. Tragovi ove akcije vode prema Samostalnom odjelu za vojni zračni promet iz kojeg, kako doznajemo, pojedini časnici komuniciraju s ukrajinskim krijumčarom oružja Jurom Poljevoljom, a preko ukrajinskog predstavnika tvrtke “Aeropartner” iz Zagreba. Postavlja se pitanje zašto je VSOA na cijeli slučaj krivotvorenja podrijetla pisma sjedila prekriženih ruku. Ne samo to, MORH-ov odjel za međunarodnu suradnju trebao je provjeriti podrijetlo zrakoplova. No, to nikada nije učinjeno.
Drugi dio operacije “kamuflaže vlasništa MiG-ova iz Jemena” jest prezentiranje knjigovodstvene dokumentacije od strane “Ukrspecexporta”, ukrajinske državne tvrtke za trgovinu naoružanjem, u kojoj su zabilježeni jemenski MiG-ovi, no zapravo ne dokazuje ništa o stvarnom podrijetlu aviona. Ukrajinci su 19. prosinca 2011. poslali navodne vlasničke papire koji se pozivaju na fantomsku tvrtku “Scimitar Systems SA”, koja se nalazi u Švicarskoj, kao dobavljača spornih zrakoplova. Kada dio hrvatskih medija razotkrije da sporna tvrtka nije postojala u vrijeme navodne nabave, Ukrajinci vrše novu podvalu.
Na internetu pronalaze tvrtku sa sličnim imenom, te je prezentiraju MORH-u kao da je zapravo riječ o tvrtki iz Velike Britanije, ali u svojoj podvali zaboravljaju provjeriti da se radi o “Scimitar Systems ltd.”, a ne o “Scimitar Systems SA”, kako se navodi u fiktivnoj vlasničkoj dokumentaciji predanoj MORH-u u prosincu 2011. godine.
Operacija ‘kamuflaža’
“Ukrspecexport” se u “vlasničkoj” dokumentaciji od 23. prosinca 2011. poziva na tvrtku “Scimitar Systems SA” koja je osnovana sedam mjeseci kasnije i nije registrirana za promet vojne opreme i naoružanja, a ne na “Scimitar Systems ltd.” kakva postoji u Velikoj Britaniji (jedno je dioničko društvo, ili SA, a drugo društvo s ograničenom odgovornošću, tj. ltd.). Da stvar bude još čudnija, u Velikoj Britaniji nije uopće moguće registrirati tvrtku s oznakom SA, jer bi to zapravo bila “joint stock company”, ili JSC, a ne SA. SA u nazivu tvrtke znači “société anonyme”.
U Hrvatskoj bi to bilo zatvoreno dioničko društvo, ili samo dioničko društvo, a što nikako ne može biti društvo s ograničenom odgovornošću (ltd.) kao što to tvrdi ukrajinska tvrtka. Uvidom u on-line registar vidljivo je da se tvrtka “Scimitar Systems ltd.” iz Velike Britanije nije tako zvala 2003. godine kada je obavljena navodna nabava aviona koji su prodani Hrvatskoj, pa samim time u ugovorima i ostalim navodnim vlasničkim potvrdama Ukrajinaca trebalo bi pisati drugo ime, tj. “Airtechnology trading limited”.
Daljnjim uvidom u financijsko poslovanje tvrtke “Airtechnology trading limited” (poslije “Scimitar Systems ltd.”, op.a.) za razdoblje 2003. do 2004. lako se može utvrditi da je u 2003. godini tvrtka ostvarila ukupan promet od 2 (dvije) funte. Stoga je nejasno kako je 29. siječnja 2003. nabavila i preprodala 28 zrakoplova MiG 21 od kojih je pet njih ponuđeno Hrvatskoj.
Tvrtka “Scimitar Systems ltd.”, koja se, dakle, drukčije zvala u tom razdoblju, prema financijskim izvješćima počela je funkcionirati, tj. ostvarivati promet, na računu tek krajem 2006. godine. U Velikoj Britaniji je registrirana još jedna tvrtka “Scimitar Systems ltd.”, ali riječ je tek o maloj softverskoj kompaniji daleko od bilo kakvih poslova s naoružanjem, piše Slobodna Dalmacija.
MORH: Dostavili su nam sve dokumente
Ukrajinska tvrtka “Ukrspecexport” potkrijepila je svoje vlasništvo nad nekolicinom zrakoplova MiG 21 koje je MORH otkupio dokumentima državnih tijela Ukrajine - stoji u očitovanju iz Ministarstva obrane RH, u kojem se dodaje da se odgovor odnosi i na naš upit tko je iz VSOA-e ministru obrane sumnjivu vlasničku dokumentaciju kupljenih MiG-ova prezentirao kao vjerodostojnu. Usprkos našem traženju da se precizira o kakvim je vlasničkim dokumentima riječ, očitovanje iz MORH-a nismo dobili ni nakon nekoliko dana čekanja.
Bojnik VSOA-e ima plaću veću od 12 tisuća kuna
Časnici VSOA-e, neovisno o činu, za svoj rad na plaću primaju i dodatak od četiri tisuće kuna.
Obavještajci u Oružanim snagama RH su jedino časnici.
Bojnik u VSOA-i ima plaću veću od 12 tisuća kuna.
Već nekoliko godina rad VSOA-e obilježavaju skandali. Zadnja afera je otkriće nenamjenskog trošenja tri milijuna kuna iz fonda za specijalne operacije koje, među ostalim, uključuju i stvaranje posebnog doušničkog kadra iz redova časnika, ili “cinkera”, koji za svoje usluge biva propisno plaćen po zasluzi i atraktivnosti informacija.