"Govorila sam da možda posthumno dobijem tu nagradu za koju sam bila i prije kandidirana, ali je nisam dobila jer je bivši gradonačelnik imao druge kriterije iako je to baš nagrada za promociju ravnopravnosti", kaže u Briefingu ovogodišnja dobitnica nagrade Zagrepčanka godine, aktivistkinja za ljudska i ženska prava Sanja Sarnavka, predsjednica Zakladne Solidarna koja pomaže ženama i djeci žrtvama nasilja.
Cijelu emisiju Briefing možete pogledati na kraju teksta:
"Neskromno mislim da sam i prije zaslužila tu nagradu. Rasplakala sam se na dodjeli jer mi nitko nije dao takav kompliment kao moje tri bivše učenice kojima sam prije 29 godina predavala hrvatski u 18. gimnaziji. One su mi tom prilikom pročitale svoje pismu u kojem su mi poručile da sam jako utjecala na njihove živote i naučila ih kritički misliti", otkriva Sarnavka.
"Feministica sam postala dosta kasno. Uopće nisam znala što je feminizam. U Klaićevom rječniku je pisalo da je to buržoaski pokret koji nema veze sa socijalizmom u kojem smo svi ravnopravni. Ali sam slijedila primjer u svojoj obitelji. Moja je mama radila i posao joj je bio izuzetno važan. Tata je bio vojno lice, ali kako nije volio tu vojsku, rano je otišao u mirovinu pa je išao na tržnicu i kuhao jer mama nije voljela kuhati i nije dobro kuhala. Ja jako volim kuhati i dobro kuham i pečem kolače. Kada je krenuo rat i galopirajuća repatrijarhalizacija, prepoznajem da nešto nije u redu i da treba dići glas. Tada shvaćam da feminizam nije nikakav bauk, da feministkinje nisu nekakve brkate žene koje mrze muškarce, ali i da su parole o ravnopravnosti u socijalizmu bile lažne", govori Sarnavka.
"Imam dvije unuke. Jedna je, što bi se reklo, pravo žensko, nježna je, ima dugu kosu, obožava lutke. Na moje zgražanje se stalno igrala da rađa djecu. Druga unuka oduvijek voli kamione i traktore. Kada ih ne sputavaš, djeca pokažu svoje stvarne interese. Društveni stereotipi ograničavaju i žene i muškarce. Često žene prezru muškarce koji su nježni, koji nisu ambiciozni i agresivni jer tradicionalna žena valjda od muškarca očekuje da brine o njoj. I onda taj muškarac nije sretan kao što nije sretna ni žena koja voli voziti kamione, ali joj kažu da to nije posao za nju", ističe Sarnavka koja smatra strašnim da imamo molitelje na trgovima koji traže da žene budu pokorne i da sjede kod kuće.
"To može biti opasno. I u Afganistanu su 60-ih i 70-ih godina žena bile odjevene zapadnjački i studirale su. Kao i u Iranu gdje ih danas bičuju ako ne nose burke. Vidimo i što se događa u Poljskoj ili u Irskoj gdje su žene umrle od sepse jer im liječnici nisu htjeli prekinuti trudnoću iako je bilo evidentno da je fetus toliko deformiran da ne može preživjeti nakon poroda", napominje Sarnavka, koja se ne slaže s tvrdnjom da je Francuska odnedavno prva zemlja na svijetu u kojoj je pravo žene na pobačaj ugrađeno u Ustav jer je tako bilo i u Jugoslaviji, samo što se nije nazivalo pobačaj nego je pisalo da svaka osoba ima pravo odlučivati kada će i koliko djece imati, što je ženama dopuštalo da prekinu trudnoću.
Slovenija i Srbija su, za razliku od Hrvatske, to zadržale u svojim ustavima. Ako u Hrvatskoj na vlast dođe lijeva politička opcija, Sarnavka od te vlasti očekuje da pravo na pobačaj stavi u Ustav.
"Mislim da Zoranu Milanoviću ženska pitanja nisu baš visoko na listi. Kad je bio premijer za ministricu socijalne politike je postavio Milanku Opačić, koja sa socijalom ima veze kao ja s obrambenim snagama. Milanovićev diskurs je meni potpuno stran. Ali, on ima svoj bedem ljubavi jer ima žena koje su njime fascinirane. Sadržaj onoga što Milanović kaže je izvrstan, on točno detektira probleme, ali način na koji to kaže je grozan. S druge strane, od žena vrlo često čujem da im je Sandra Benčić preagresivna. Imamo drugačije kriterije. Muškarac ako je bahat, viče i govori što god mu padne na pamet, on je snažan i moćan, a žena je histerična čim malo nije suptilna i ne pazi što govori", naglašava Sarnavka.
Napominje da žene u HDZ-u ništa ne rade za žene. Jadranka Kosor je, podsjeća, nekada govorila ‘gdje Ivo, tu i ja‘, a danas je vrhunska politička analitičarka koja konačno može slobodno govoriti što misli.
"Severina je postala simbol borbe za vlastito dijete i protiv problema koji se zove roditeljsko otuđenje zbog čega su neke žene završile i u zatvoru. Ima puno još gorih situacija gdje su žene bile žrtve teškog nasilja, a sustav ih je prisilio da daju djecu muškarcima nasilnicima. Kada su djeca to odbijala jer se boje tih očeva, onda su žene optužili. Sada ima slučaj da ženu hoće staviti na šest mjeseci u zatvor jer ju je muž tužio da mu je otuđila sina. Imaju i kćeri, ali ga one ne zanimaju", otkriva Sarnavka.
Statistike, dodaje, pokazuju da se žene žrtve obiteljskog nasilja šest do sedam puta vraćaju nasilniku jer nemaju sredstava za samostalan život. Zaklada Solidarna im tri mjeseca plaća stanarinu, odvjetnike, psihološku pomoć... Nažalost, više je žena koje se ne uspiju izvući iz pakla nasilja, pogotovo one koje nisu vlasnice nekretnina i koje nemaju podršku roditelja i obitelji. Prošle godine su financijski pomogli 80 žena i 120 djece. Trenutno provode humanitarnu akciju "Život ima cijenu" za pomoć ženama i djeci koji su žrtve nasilje i poziva sve koji mogu da uplate novac.
"Društvo bez solidarnosti je tužno. Pomažemo i muškarcima, ali češće su žene žrtve nasilja i imaju manje prihode. Ženama poručujem da se poštuju, da ne pristaju na društvene stereotipe, da pokušaju ostvariti svoje snove i ne dozvole da budu žrtve", zaključuje Sarnavka.