Miloš Petojević slovenski je državljanin bez stalnog zaposlenja i ikakvih redovitih prihoda. Živi u Ljubljani i prima socijalnu pomoć. Istovremeno je kroz Petojevićeve ruke u Hrvatskoj prošlo više od 20 milijuna kuna gotovine.
Petojević je, naime, barem prema papirima, 2012. i 2013. godine isporučio više od 10.000 tona metalnog otpada tvrtki CE-ZA-R sada osumnjičenog Petra Pripuza. Činio je to preko tvrtke Appello d.o.o. koja je 2012. osnovana i registrirana na kućnoj adresi sada suosumnjičenog Ante Ljubičića zvanog Vodnik u Aržanu kod Imotskog. Kasnije je sjedište te tvrtke, koja nikada nije imala kapacitete za prikupljanje i skladištenje imalo većih količina otpada, poput mehanizacije, prostora ili ljudstva, prebačeno u Zagreb.
Svi na istoj adresi
Drugu tvrtku, Vasmark stil, koja je posredno, preko imotske tvrtke Retrovizor, isporučivala metalni otpad CE-ZA-R-u, osnovao je Marko Vasović, također slovenski državljanin, a ujedno i prvi susjed Miloša Petojevića u Jamovoj ulici u Ljubljani. “Posao” vrijedan 1,3 milijuna kuna sklopljen je i plaćen 2015. godine.
Tu je i tvrtka Ekopirc metali, koja je 2015. i početkom 2016. navodno prodala Retrovizoru, a Retrovizor dalje CE-ZA-R-u metalni otpad vrijedan više od 10 milijuna kuna. Nju je, pak, osnovala slovenska državljanka Anja Pirc, koja također živi u blizini spomenute dvojice u Ljubljani, a ujedno je s jednim od njih u intimnoj vezi.
Sve te tri tvrtke na koncu su imale sjedište na istoj adresi u Zagrebu u unajmljenom prostoru, koji, prema izjavi vlasnika, zapravo nikada nisu ni koristile.
Navedeni podaci koje su istražitelji prikupili u sklopu istrage protiv Petra Pripuza i ostalih u slučaju optužbi za izvlačenja najmanje 98 milijuna kuna temeljem fiktivnih faktura iz CE-ZA-R-a, samo su dio dokaza na temelju kojih je podnesena kaznena prijava i otvorena USKOK-ova istraga.
Faks Hvidre iz Solina
Prema optužbi, spomenuti slovenski državljani samo su figurirali kao osnivači, direktori i ovlašteni po računima navedenih tvrtki, kojima su zapravo upravljali Ante Ljubičić i Jakša Michieli Tomić i dogovarali fiktivnu suradnju s Pripuzom i ostalim suosumnjičenicima.
Istražitelji su, naime, otkrili kako je dio spornih faktura slan s faks uređaja solinske HVIDRE koji je inače koristio Michieli Tomić. Istražitelji raspolažu još nizom daljnjih dokaza da je Tomić angažirao i još neke osobe da za njega formalno osnivaju tvrtke preko kojih su onda išle sporne isporuke metalnog otpada. Navodno su neki od osumnjičenika i priznali svoje uloge u inkriminiranim radnjama.
Prema optužbi, Pripuzova tvrtka CE-ZA-R je na poslovima rušenja i demontaže određenih objekata prvenstveno na području Dalmacije, primjerice objekata u Šibenskom TLM-u, dolazila do velikih, većih od očekivanih, količina metalnog otpada, koje su samo dijelom evidentirali u poslovnim knjigama.
Izvan evidencije
Tako su se u CE-ZA-R-u, tvrdi USKOK, stvarali neevidentirani viškovi metalnog otpada, koji su potom kroz fiktivnu suradnju s kolopletom tvrtki, među kojima su i ranije navedene, prikazivali kao novonabavljeni i otpad. Koji je naravno posebno plaćen. Na taj način, kako ih se tereti, iz CE-ZA-R-a su izvlačili gotovinu koju su direktori spomenutih tvrtki podizali s računa i gotovo u cijelosti je predavali natrag Pripuzu i njegovim suradnicima. Pored toga što je izvučena gotovina, CE-ZA-R je sporne isporuke prikazivao kao troškove nabave tako da je umanjivana porezna osnovica i državi je, prema USKOK-u, plaćeno 22 milijuna kuna manje poreza.