Jedna od glavnih dvojbi koja muči građane Hrvatske koji se u potrazi za poslom žele preseliti u inozemstvo je pitanje ljubavi prema domovini i bliskim ljudima koji u njoj stanuju.
No mlada Koprivničanka Antonela Lamešić pokupila je najbolje iz oba svijeta. Trenutno živi u malom gradiću u Štajerskoj, a do rodne Koprivnice dijeli je samo 110 kilometara. Ljeti gotovo svaki vikend ima mogućnost putovati u Hrvatsku, a preko tjedna pak radi u Austriji. Razlozi koje je navela za odlazak iz vlastite domovine i potragu za poslom u stranoj zemlji i više su nego prihvatljivi, piše portal Nasiljudi.hr.
- Odlučila sam otići iz Hrvatske jer u Hrvatskoj nisam pronalazila radno mjesto koje bi bilo izazov za moju struku, a to je radna terapija. Iako sam i prije napuštanja Hrvatske radila u struci, ta radna mjesta na kojima sam radila nisu bila dovoljno izazovna niti su se nudile ikakve mogućnosti dodatne edukacije i napredovanja; onda jednostavno kao terapeut stagniraš umjesto da rasteš. Za Austriju sam se odlučila jer savršeno govorim njemački jezik, plus je vrlo blizu i vrlo je uređena. A za moju je struku ona pravi raj na zemlji kako sam poslije shvatila.
- - Za cijeli taj proces pripremala sam se godinu dana. Prvo sam trebala skupiti hrpu dokumenata, prevesti ih i napraviti nostrifikaciju svoje hrvatske diplome kako bi mi bila priznata u Austriji. To sam radila korak po korak, nije mi se žurilo budući da sam imala posao u Hrvatskoj. Kada sam napokon imala nostrifikaciju u rukama, krenula sam s praćenjem oglasa; opet, bez ikakve žurbe. Početkom 2015. počela sam intenzivno pratiti oglase i javljati se na njih. Vrlo sam brzo dobila odgovore i pozive na intervjue. Ukupno sam otišla na dva intervjua, na drugom sam već dobila posao. Srećom, poslodavac je odličan i bio je upoznat s cijelom procedurom dobivanja dozvole za rad. Nakon čekanja otprilike dva tjedna, radna je dozvola bila gotova - priča svoje iskustvo Antonela koja tvrdi da nije imala nikakvih problema s prilagodbom osim one uobičajene kroz koju moraš proći u novom okruženju i na novom radnom mjestu.
- Svi su bili jako ljubazni i spremni pomoći. Austrijanci su takvi u bilo koje doba dana – pravo oličenje ljubaznosti i pristojnosti -tvrdi Antonela.
- Imam sreće jer sam u pograničnom području sa Slovenijom pa su oni navikli na strance. Znaju biti suzdržani, vole svoj posao, ali jako cijene svoje slobodno vrijeme. Imaju drugačiji smisao za humor, nekako nevin i plah, dosta suh. Ni ne pokušavam s njima nekakve sočnije šale. Možda me čak malo i smeta što nisu otvoreni za svaku zezanciju, dosta su pedantni.
Antonela preko tjedna uglavnom nema slobodnog vremena. Ako ostane u Austriji, voli otići u šetnju prirodom, ili pak u shopping do Graza. Petkom nakon posla često, kaže, skokne do Hrvatske. No, kaže, ne namjerava se vraćati u Hrvatsku.
- Imam privremeni boravak u Austriji. Zdravstveno osiguranje također. Još uvijek imam hrvatsko državljanstvo i osobnu jer ću austrijsko moći dobiti tek za nekoliko godina. Ali, svakako bih željela ostati raditi ovdje, imala sam ogromnu sreću pronaći super posao tako blizu doma – otputujem petkom poslije posla u Hrvatsku, a vratim se u nedjelju navečer – zaključuje za portal Nasiljudi.hr.