ZAGREB - Hoćeš li nas pozdraviti prije nego što odeš? - pita violinist Hrvoje Budak jednog od svojih učenika. Dječak klima glavom, ali ono “doviđenja” nije baš bilo spremno za prelazak preko njegovih usana.
Taktovi ‘Pink Panthera’
Nema veze ako neka riječ ne ide. Uvijek je možemo razlomiti i otpjevati. Prvi su put probali zajedno, a drugi je put dječak u svijet otpustio savršeno formirane slogove i sa smiješkom odslušao pljesak grupe.
Pljesak i smijeh stalni su elementi glazbeno-terapijske radionice u Centru za odgoj i obrazovanje Velika Gorica, namijenjene razvoju komunikacijskih vještina kod djece s višestrukim teškoćama. U skupinama od sedmero djece sudjeluju djeca s posebnim potrebama, djeca s Downovim sindromom, autizmom, hiperaktivna djeca ili ona koja su preboljela cerebralnu paralizu, zbog čega im je govor nerazvijen ili nedovoljno razvijen.
Tim stručnjaka, violinist i glazbeni terapeut Hrvoje Budak, logopedica Verica Krajnović i psihologinja Sanja Sladić, prije 2,5 godina za njih su osmislili inovativni pristup kojim se postižu odlični rezultati.
Radionicu otvaraju taktovi “Pink Panthera”. Dio grupe se uključuje odmah, a ostali kad na red dođe oponašanje zvukova, pjevanje ili dirigiranje.
Prestrašeni i razočarani
- Neka naša djeca u desetoj su godini na intelektualnoj razini djece od dvije ili tri godine. To ne znači da njihov emocionalni razvoj ne odgovara njihovoj dobi, pa tako uz njih idu svi njihovi strahovi i razočaranja. Neka djeca nisu naišla na razumijevanje i podršku, pa zauzimaju veoma defenzivan stav. Naš je zadatak da se probijemo kroz te zidove. Tako se znamo suočiti s djetetom koje na glazbu reagira tako što pokriva uši i plače. I onda, nakon nekoliko mjeseci, to isto dijete bez inhibicija sudjeluje u radu. Neopisiv je osjećaj kad uspostavite kontakt s autističnim djetetom, osjećate se kao da vam je netko darovao cijeli svijet - napominje Budak. Svako dijete dobije priliku da bude u centru pažnju i da podučava druge. Jedna od vježbi uključuje šuškalice kojima se zadaju ritmički slogovi. Muzikalna 12-godišnja L. K. svakome od prisutnih zadaje različit ritam.
- Dobro je, ali može još jednom - ljubazno mi je poručila kad su je upozorili da ne popušta jer sam tu prvi put.
Virtuoz na violini
Neka djeca su već postala zvijezde svog kruga. Tako je 13-godišnji I. R., čim je ugledao Hrvoja, pitao hoće li da mu odsvira melodiju na violini. Radi se o dječaku koji je još prije godinu dana bio iznimno zatvoreno dijete. Sad je ustrajan u namjeri da pokaže kako zvuči “Oda radosti” u njegovoj interpretaciji. Prvi pokušaj njegova fotografiranja omela je sedmogodišnjakinja kojoj se fotograf učinio neodoljivom metom za zagrljaj.
- Može li još jednom? - upitao ga je fotograf. Mala se zvijezda okrenula prema njemu, spremna za poziranje.
- Moramo mu nabaviti violinu, da vježba i kod kuće. Uz minimalno vježbanje u stanju je odsvirati gotovo bez pogreške - ponosno je rekao Budak.
Violinu posebno vole jer je između mozga i srca
- Glazba je, zapravo, idealan medij jer naša djeca tu mogu, kad sviraju melodiju, pokazati se bolja od, kako ih zovem, prosječne djece koja ne znaju svirati. Violina je za njih posebna. Nijedan instrument ne izaziva takav interes. Ima nešto i u položaju u kojem svirate violinu, morate se opustiti i smjestiti je između dva glavna dijela tijela, mozga i srca. Možda je to razlog te dobitne kombinacije - objašnjava Hrvoje Budak tajnu uspjeha violine. Logopedica Verica Krajnović navodi pozitivne pomake kod djece koji se prate i evaluiraju, u suradnji s učiteljima i roditeljima.
- Žao mi je što niste bili tu prije godinu dana kad smo počinjali s radom. Vidjeli biste koliko su napredovali. Djeci glazba daje osjećaj važnosti i jako im se razvija samopoštavanje, što je osnova za daljnje učenje - kaže.
To potvrđuje i psihologinja Sanja Sladić koja tvrdi da se vide pomaci na poboljšanju slike o sebi, većoj otvorenosti, društvenosti i komunikativnosti, kao i razvoju samoinicijative.
- Djeca koja su zbog hiperaktivnosti bila stalno u pokretu, bez problema izdrže 45 minuta radionica jer im muzika okupira pažnju. Bolje i dulje prate nastavni program, bolje se druže s vršnjacima i općenito se u školi bolje osjećaju, a sramežljiva i zatvorena djeca, pak, počinju komunicirati s vršnjacima.