U Gracu nedaleko Ploča, najjužnijem mjestu Splitsko-dalmatinske županije, nekoliko kuća od magistrale živi Robert Pavlović, najbolji prijatelj ministra financija Borisa Lalovca. Dok u prošli ponedjeljak prekapa po fotografijama iz mladosti, one na kojima je s Borisom isključivo su košarkaške. Teško je u srednjoškolcu sa slika prepoznati današnjeg Lalovca, a kamoli u njemu vidjeti budućeg šefa jednog od najodgovornijih i najzahtjevnijih Vladinih resora, piše Globus .
“Jest, iznenadilo me kad sam čuo da je postao ministar, jer nisam očekivao da će se sve to dogoditi tako brzo”, kaže Pavlović, “No, zbog priča u medijima, cijeli je Gradac mjesecima šuškao o tome kako će Lalovac postati budući ministar financija. Kad je to objavljeno, skoro sam organizirao slavlje od sreće. Čestitao sam mu. Mislim da je čak meni bilo draže nego njemu, jer je njemu bilo jasno koliko ga težak posao čeka.”
Za Lalovca među njegovim sumještanima nema “ružnih priča”: kažu da u njegovu životu nema mrlja, nikada nije pušio, pio alkohol, “gonjao ženske”. Zanimale su ga samo dvije stvari – košarka i financije.
Ministar Lalovac dolazi iz dobrostojeće, no relativno skromne obitelji. U mjestu u kojem više od devedeset posto stanovnika živi u kućama, nerijetko i višekatnicama u kojima svoje “turističke kapacitete” iznajmljuju ponajviše bosanskim, češkim i poljskim turistima, obitelj Lalovac živi u stanu od 56 kvadrata, doduše na samoj gračkoj rivi, s pogledom na more i poluotok Pelješac.
Njegov otac Obrad u Dalmaciju se doselio kad je imao samo 14 godina, iz mjesta Tjentišta nedaleko od Foče, na istoku Bosne i Hercegovine.
Rano je pristupio Komunističkoj partiji, postavši jedan od lokalnih vođa omladinskog komunističkog pokreta, kao i komiteta u tadašnjem Kardeljevu, današnjim Pločama. Na jednoj od najljepših lokacija u Gracu i danas se nalazi ruinirani hotel, nekadašnje odmaralište 'Đuro Salaj' koje zbog neriješenih hrvatsko-srpskih odnosa propada bez perspektive da će se ikad maknuti s mrtve točke. Otac ministra financija dobar dio karijere proveo je vodeći taj golemi kompleks koji je iz godine u godinu privlačio sve više turista iz istočne Europe.
Boris Lalovac je tako djetinjstvo provodio u mjestu koje potpuno utihne odlaskom posljednjih turista u rujnu, a ponovno oživi krajem lipnja. Stoga se još od rane dobi okrenuo sportu, naročito košarci, koju i danas voli. Svaki dan bi odlazio na igralište iza Osnovne škole Gradac, gdje su i danas dva rukometna gola, te dva koša. Jedne je godine, kaže, čak u rane jutarnje sate Nove godine, dok su svi još uvijek bili mamurni od slavlja i na ulicama Gradca nije bilo nikoga, otišao 'zakucavati'.
Njegova opsesija košarkom do najvećeg je izražaja došla dok je polazio gimnaziju u Pločama. Čim bi završila nastava, trčao bi, pričaju nam njegovi poznanici, na košarkaški trening. Sa svojim prijateljima odlazio je na utakmice, kako one koje je igrao tako i one koje bi samo gledao, u Dubrovnik, Ploče i u Makarsku. Košarka je tada doista bila njegov život.
No onda je, negdje krajem gimnazije, otkrio još jednu opsesiju. Dionice, dividende, profit. Ekonomiju.
'Imao je papir na kojem bi napisao svoj navodni portfelj dionica. Krenuo bi sa sto kuna. Onda nas je svakog dana izvještavao p napretku. Na kraju je uvijek bio u dobitku. Stalno je govorio o tim 'svojim' dionicama, iako ga mi uglavnom nismo ništa razumjeli. Kakva dobit, kakva dividenda?', govori nam Lalovčev prijatelj iz djetinjstva Srđan Bojanović, koji danas radi kao prodavač u lokalnoj trgovini boja i lakova. Kaže kako će mladog Lalovca uvijek pamtiti baš po te dvije prve ljubavi - košarci i financijama. Zajedničke izlaske naročito ne pamti jer Boris, kaže, nije bio 'od diskoteka', eventualno bi otišli 'do zidića'.
...
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA
