Ako uzmemo sadašnji broj dnevnih PCR testiranja, projekcije ukupnih troškova testiranja u godini (365 dana) penju se do 15-16 posto ukupnih proračunskih troškova zdravstva ili 7-8 posto ukupnog proračuna Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO). Radi se o ogromnim mogućim ukupnim troškovima sustava čija se financijska konstrukcija lomi doslovno svake godine, nakon čega slijede financijske sanacije. Ministarstvo financija, Ministarstvo zdravstva i HZZO još nisu našli održivi model financiranja zdravstva, a čini se da bi ga COVID-19 pandemija mogla otvoriti novu „crnu rupu“.
Ukupni trošak zdravstva u hrvatskom proračunu planiran je u 2020. godini na 12,4 milijardi kuna. Na dnevnoj razini to znači da se iz proračuna može potrošiti nešto više od 33 milijuna kuna, a kad testiramo oko 10.000 ljudi dnevno potrošimo oko 7 milijuna, što bi ispalo više od 22 posto. Takvom pojednostavljenom projekcijom na godinu dana došli bi do zastrašujućeg iznosa, ali matematika nije tako jednostavna. Broj testiranja i cijena testiranja značajno su oscilirali tijekom ove godine. U prvom dijelu godine testiranja je bilo puno manje, ali su cijene bile osjetno više. Bilo kako bilo, projekcije ukupnog troška testiranja u sadašnjem ritmu vrlo su dramatične, čak i ako računicu postavite puno konzervativnije.
Idemo redom:
Na stranici koronavirus.hr mogu se pronaći podaci o cijenama koji naplaćuju svi testni centri u Hrvatskoj. Cijene se kreću od 501,49 kn, koliko su odredili u Klinici za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“ do 1507 kuna koliko naplaćuje Zavod za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije. Zavod za javno zdravstvo Istarske županije negdje je 'zlatna sredina' jer naplaćuju 750 kuna.
Ako za projekciju ukupnog troška testiranja uzmemo cijenu koju naplaćuje NZJZ „Dr. Andrija Štampar“ od 698,21 kuna kao cijenu koja je najzastupljenija, onda ispada da uz, recimo, 8000 testiranih dnevno (premda se u pojedinim danima prošli tjedan testiralo više od 10.000 ljudi) dnevni trošak penje na oko 5,5 milijuna kuna. Na godišnjoj razini u ovom ritmu testiranja dolazimo do oko 2 milijarde kuna ili oko 16 posto proračuna zdravstva.
Inače, u Hrvatskoj je tijekom ove godine testirano oko 620 tisuća ljudi, no u prvo vrijeme su testovi bili znatno skuplji nego što su sada te je stoga teško napraviti procjenu ukupnog troška za zdravstveni sustav u 2020 godini. Ako bi uzeli cijenu od oko 750 kuna kao neki hipotetski prosjek cijene, do sada govorimo o trošku zdravstva višem od 460 milijuna kuna ili ogromnih 3,7 posto predviđenih troškova zdravstva u ovoj godini. Ako do kraja godine nastavimo testirati ljude ovom brzinom kakvom ih testiramo to znači da ćemo samo na PCR testove ove godine utrošiti 6-7 posto zdravstvenog proračuna, a što znači da se ministru financija Zdravku Mariću opet otvorila nova velika rupa, iako još nije uspio pokrpati veći dio obveza prema veledrogerijama odnosno postojeću rupu.
U Njemačkoj je cijena PCR testa 59 eura ili oko 440 kuna ili osjetno manje nego bilo gdje u Hrvatskoj. Drugim riječima, hrvatski porezni obveznici odnosno zdravstveni osiguranici prolaze 40-ak posto skuplje nego Nijemci.
Valja reći kako je politika agresivnog testiranja pri visokoj razini okuženosti ekonomski upitna zbog takozvanog „tamnog broja“. Naime, testiranjima se „hvata“ samo jedan dio aktivno zaraženih. Ako hvatate samo svakog desetog, dvadesetog ili tridesetog zaraženog (različite su procjene – Capakova je bila 20-30 puta više zaraženih od potvrđenih), onda i politika trošenja resursa u zdravstvu na detektiranje i praćenje kontakata zaraženih postaje aktivnost vrlo niske razine učinkovitosti. Novac i ljudske resurse čini se mudrijim preusmjeriti u zaštitu starijeg dijela populacije i osjetljivih skupina te pravednu naknadu za rad onima koji su najopterećeniji tijekom pandemije.
Zanimljivo je da pojedini hrvatski epidemiolozi zazivaju agresivno testiranje i ne priznaju „tamni broj“, iako su sami sudjelovali u istraživanjima u kojima je utvrđeno kako je puno više zaraženih nego potvrđenih. Ovdje možete pročitati istraživanje u kojem je sudjelovao epidemiolog Branko Kolarić koji se više puta zalagao za povećanje broja testiranja. To istraživanje „Severe acute respiratory syndrome coronavirus 2 seroprevalence among personnel in the healthcare facilities of Croatia, 2020“, ukazuje na vrlo visok „tamni broj“ među zdravstvenim radnicima, te izgleda kako Kolarić dugo raspolaže s podacima koji su u koliziji s njegovim javnim tezama.
Dnevno testiranih (lijeva skala) i pozitivnih slučajeva (desna skala):
