Dijelovi dogovora Ursule von der Leyen s Donaldom Trumpom u toj mjeri idu protiv interesa EU da bi se u pojedinim, i to vrlo važnim dijelovima, zapravo trebali opisivati riječima kao što je "izdaja", ali to mediji ne čine jer se ipak radi o šefici Europske komisije za koju se zdravorazumski "mora" pretpostaviti da štiti europske građane i biznise, čak i ako dogovara epsku dugoročnu štetu za europske građane i biznise.
Jedna od izrazito pro-MAGA inicijativa gospođe von der Leyen jest da se farmaceutska proizvodnja dijelom preseli u Sjedinjene Države, što je za kontinent s najstarijom populacijom na planetu, odnosno s najvišom sadašnjom i budućom potrebom za sigurnom i rastućom opskrbom lijekovima, potpuno očigledna krupna strateška greška. Radi se o toliko grotesknom potezu šefice EK da je u EU parlamentu žestoko kritiziraju čak i "njezini", tj. zastupnici Europske pučke stranke, uključujući predstavnika HDZ-a.
Ključna izvozna industrija na udaru
Europska unija je u 2024. u SAD izvezla oko 532 milijarde eura, pri čemu su medicinski i farmaceutski proizvodi činili najveću pojedinačnu kategoriju sa 119,8 milijardi ili 22,5 posto udjela u ukupnom izvozu. Tko je ovlastio Ursulu von der Leyen da predloži strateško premještanje moćne europske farmaceutike u Sjedinjene Države – europski ili američki eksperti? I tko bi od tog preseljenja mogao imati koristi – europski ili američki pacijenti? Je li gospođa von der Leyen ipak pretjerala s guranjem američkih interesa po principu ‘ako prođe, prođe‘, pa je napokon doživjela primjerenije kritike?
Prenosimo izvještaj poslovično opreznog Euroactiva:
"Zastupnici iz različitih političkih skupina optužili su predsjednicu Europske komisije Ursulu von der Leyen da je popustila američkim farmaceutskim interesima i prekoračila svoj mandat nakon sklapanja trgovinskog sporazuma s predsjednikom Donaldom Trumpom. Komisija je u ponedjeljak priopćila da farmaceutski proizvodi zasad neće podleći carinama, premda bi se, ovisno o ishodu američke istrage o oslanjanju na uvoz lijekova iz EU‑a, mogla primijeniti maksimalna stopa od 15 posto.
Sporazum Von der Leyen-Trump kao da su kreirali pisci bajki za djecu, pogledajte samo ove brojke
Čak ni zastupnici iz von der Leyenine vlastite političke skupine, centar-desne Europske pučke stranke (EPP), nisu uvjereni i traže odgovore. ‘Iskreno, ne vidim kako se ovo može nazvati sporazumom. Za pravi sporazum obje strane moraju nešto dobiti – ovdje dobit dobiva samo jedna strana‘, rekao je za Euractiv EPP‑ov zastupnik Tomislav Sokol. Upozorio je i da bi pristup gospođe von der Leyen mogao ohrabriti američkog predsjednika Donalda Trumpa, rekavši da bi ga to moglo potaknuti ‘da ovdje ne stane‘.", piše Euroactiv, pa uz hrvatskog Sokola spominju i druge EPP zastupnike kojima je rad Ursule von der Leyen suspektan:
"Sokolov francuski kolega Laurent Castillo bio je još kritičniji, nazivajući sporazum ‘pravom kapitulacijom‘. ‘Kao da smo si sami zavili noge i slabimo europske države‘, izjavio je. Castillo poziva Komisiju da objavi pune anekse vezane uz zdravstvene proizvode kako bi Europski parlament mogao provesti procjenu učinaka. Grčki EPP‑ov zastupnik Dimitris Tsiodras također je zatražio veću transparentnost oko ‘točnog sadržaja i provedbe sporazuma‘ te se pridružio Castilloovu pozivu na detaljnu analizu učinaka. ‘Različite izjave predsjednice von der Leyen i predsjednika Trumpa o uvođenju 15 posto carine na određene lijekove – kao i odsutnost konkretnog vremenskog okvira – razumljivo pobuđuju pitanja‘, rekao je Tsiodras za Euractiv.
Osim carina, Komisija se suočava i s istragom o svojim prijedložnim ulaganjima u SAD u iznosu od 600 milijardi eura, koja su objavljena kao dio sporazuma. ‘Ne vidim što bi ta ulaganja trebala predstavljati, budući da Komisija nema mandat govoriti u ime privatnih tvrtki ili utjecati na njihove investicijske odluke‘, ustvrdio je Sokol. I Castillo je podijelio tu zabrinutost, upozorivši da sporazum ‘izaziva ozbiljne dvojbe o našem zdravlju i industrijskoj suverenosti‘", piše Euroactiv.
Kao i u slučaju dogovora oko uvoza američkih energenata, gdje je šefica Komisije obećala nestvarnih 750 milijardi eura europskog uvoza američke nafte i plina u tri godine (što je nemoguće izvesti, ali je Trump proglasio da će se sve dogoditi u jednoj jedinoj godini), ni u dijelu "dogovora" o farmaceutici uopće nije jasno otkud gospođi von der Leyen ideja da brani europske interese riskirajući stabilnost europskog tržišta farmaceutskih proizvoda, možda čak elementarnu sigurnost opskrbe.
Zbunjujuće poruke o carinama
Kad je u pitanju farmaceutika, "malo" razmimoilaženje američkog predsjednika i šefice Komisije zapravo je bilo apsolutno: Trump je tvrdio da farmaceutski proizvodi nisu obuhvaćeni tarifom, dok je von der Leyen tvrdila suprotno. Kasnije je rečeno da će privremeno ostati stopa 0 posto, ali se 15 posto očekuje nakon završetka američke sigurnosne istrage.
Biznis trenutak u kojem je gospođa von der Leyen predložila seljenje europske proizvodnje lijekova u Sjedinjene Države, blago rečeno, osjetljiv je. EU bi se rukama i nogama trebala boriti za svoju farmaceutsku industriju. Sanofi upravo prodajom pogona u New Jerseyju Thermo Fisheru osigurava lokalnu proizvodnju i smanjuje izloženost carini. Roche pojačava zalihe u SAD-u kako bi izbjegla poremećaje u trenutku uvođenja tarife.
Sandoz (generici) očekuje izuzeće određenih generičkih lijekova od nove tarife, no popis još nije definiran. Novo Nordisk se nalazi u posebno osjetljivoj situaciji. Iako su vlasnici licenci za još uvijek najuspješnije hit-lijekove za mršavljenje, pritišće ih američka konkurencija. Cijena dionice im pada. Još u veljači glasnogovornik tvrtke izjavio je da, iako nisu imuni na moguće Trumpove tarife, njihov lanac vrijednosti i proizvodnje omogućuje apsorpciju eventualnih dodatnih troškova bez značajnijih poremećaja poslovanja. U ožujku su proširili program diskontirane prodaje Wegovyja za sve gotovinske kupce u SAD-u, nudeći lijek po 499 dolara mjesečno kako bi održali pristupačnost i konkurentnost na tržištu.
Ovakve mjere pokazuju da se vodeći europski proizvođači aktivno prilagođavaju novim tarifnim uvjetima, kombinirajući lokalizaciju proizvodnje, upravljanje zalihama te cjenovne i distributivne strategije kako bi minimalizirali utjecaj na pacijente i svoje bilance. A von der Leyen bi ih iz EU selila u SAD umjesto da ih pita što napraviti da više, brže, bolje…
Gubi li Ursula von der Leyen povjerenje europskih institucija?
Ako medij poput Euroactiva izlazi s teškim tezama o katastrofalnim potezima šefice EK, znači li to da se možda ipak gomila spasonosna kritična masa članica EU i zastupnika u EU parlamentu koji bi mogli opozvati Ursulu von der Leyen? Hipotetski razlozi postoje: Detaljnija analiza načelnog sporazuma između Ursule von der Leyen i Donalda Trumpa otvara pitanje je li predsjednica Europske komisije u pregovorima štitila europske interese ili je orkestrirala dogovor u američku korist koji se teško može braniti pred članicama, pa i dobiti konačnu autorizaciju u Europskom parlamentu. Je li uopće na razini da zastupa EU s obzirom na obećanja nemogućeg?
Ni u jednom od ‘stupova‘ sporazuma von der Leyen s Trumpom ne vidi se što EU dobiva, ali su obveze i obećanja prema Sjedinjenim Državama tolika da američki mediji upozoravaju javnost kako je, recimo, doslovno nemoguće da EU uveze 750 milijardi dolara američkih energenata, bez obzira treba li se to realizirati u jednoj godini (kako je rekao Trump) ili u tri godine (što je najavila von der Leyen). Sve je, isto tako, manje jasno zašto gospođa von der Leyen misli da ima pravo diktirati europskom privatnom sektoru od koga će kupovati i uvoziti robu te gdje mora investirati, ali je činjenica da je Trumpu obećala 600 milijardi investicija na američkom tlu, kao da ima ovlasti kakve je nekoć imao Josif Visarionovič Džugašvili Staljin, tj. kakve imaju šefovi diktatura s karakterističnim planskim i vrlo neuspješnim ekonomijama.
Uredba o hipotetskom raspuštanju ili opozivu predsjednice Komisije ne postoji – jedini pravni instrument za smjenu Ursule von der Leyen je procedura kolektivne osude (motion of censure) Europskog parlamenta, kojom se prisiljava cijela Komisija na ostavku. Ta procedura temelji se na članku 17. stavku 8 Ugovora o Europskoj uniji (TEU) i članku 234 Ugovora o funkcioniranju EU (TFEU), koji Europskom parlamentu daju pravo da izglasa nepovjerenje Komisiji kao cijelom tijelu. Za pokretanje postupka potrebno je najmanje jedna desetina članova Parlamenta, dakle trenutačno 72 zastupnika, koji podnesu pisanu "motion of censure" predsjedniku Parlamenta.
Nakon prijema, mora proći najmanje tri dana prije nego što se Parlament može izjasniti (najmanje 24 h do debate, pa još 48 h do glasovanja). Za prolaz je potrebna dvostruka većina: dvije trećine od glasova iznesenih na tajnom ili javnom glasovanju. Ta dva dvotrećinska glasova moraju istovremeno činiti većinu od ukupnog broja zastupnika (barem 361). Ako se prijedlog usvoji, cijeli saziv Komisije, uključujući predsjednicu, mora podnijeti ostavku. Komisija potom ostaje u "caretaker" statusu (samo za tekuće poslove) dok se ne imenuje novi saziv.
Drugim riječima, gospođa von der Leyen poprilično je dobro zaštićena, a godilo bi joj malo rasprave o kvaliteti rada. S druge strane, EU treba lidera jer Trump ima dovoljno pomagača.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....